Smiraj psihe
Smiraj psihe
Najsretniji ljudi su oni koji imaju vlast nad svojim strastima i nagonima, koji se ne približavaju grijesima i koji zbiljski zov svoje moralne savjesti slušaju svojim razumom. Oni život provode u duševnom smiraju, a sa Ovog svijeta odlaze smirene duše. Nažalost, ovakvih pojedinaca je u svim narodima i nacijama uvijek bilo malo i uvijek su bili manjina. Ljudi su uvijek više obuzeti svojim nagonima i duševnim prohtjevima. Većinom slojeva društva ovladava snaga nagona i strasti. Ljudi postaju robovi tih nagona i strasti, koji ih navode na griješenje i moralnu zaprljanost.
Božiji poslanici, a.s., upravo radi spašavanja grješnika od njihovog sigurnog pada u provaliju, radi njihova izvođenja na put sreće i blagostanja, te radi spašavanja od korenja njihove moralne savjesti – pred njima su otvarali vrata pokajanja i iskupljenja te su svojim uzvišenim učenjima svim ljudima pružili nadu u Božiji oprost i milost. Ovo uzvišeno nebesko naučavanje, po mišljenju današnjih psihologa, ima neprocjenjivu vrijednost i predstavlja jedan od temeljnih načina liječenja duševnih bolesti.
Patnje zbog moralne savjesti tako su bolne i nepodnošljive da se ponekad javljaju u vidu kajanja koje nije moguće smiriti osim nadoknađivanjem grijeha ili iskupljenjem žrtvom. Zato opraštanje grijeha u vjerama ima značajno mjesto.[1]
[1] Će midanim (Bimarihaje ruhi va asabi), str. 66.
