Tradicija obilježavanja Gadir bajrama među muslimanima
Tradicija obilježavanja Gadir bajrama među muslimanima
Ukoliko uzmemo da je značenje riječi eyd, praznik, vraćanje uspomene na velike promjene u životu, na vagi islamskih kulturnih događaja dan Gadira zaslužuje da bude proglašen jednim od značajnijih praznika među ljudima, posebno među muslimanima, i da upravo zbog toga bude obilježavan jer toga se dana desila velika promjena u ljudskom životu i, kako smo već čuli jezikom rivajeta, toga je dana din/religija islam upotpunjen, a ljudima zagarantirana sreća.
Sve su nebeske religije prethodnice islamu, a islam je na dan Gadira zaokružen i upotpunjen, i Bog je zadovoljan time da islam bude religija ljudima: Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.[1]
Nijedan događaj u čovjekovom životu nije toliko važan i djelotvoran kao što je to upotpunjavanje religije. Upravo zbog toga, nijedan dan poput dana Gadira nije toliko podesan za proslavu i veselje, zbog čega je Poslanik ovaj dan i nazvao praznikom i ukazao vjernicima da mu ga trebaju čestitati.
Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
هَنِّئُونِي هَنِّئُونِي إِنَّ اللّه، تَعَالَى، خَصَّنِي بِالنُّبُوَّةِ و خَصَّ أَهلَ بَيتِي بِالإِمَامَةِ
“Čestitajte mi, čestitajte mi, zaista me je Uzvišeni Allah počastio poslanstvom, a moj Ehli bejt imametom.”[2]
Božiji Poslanik je rekao: “Dan Gadira najbolji je praznik moga ummeta. To je dan kada mi je Allah naredio da postavim svoga brata, Alija ibn ebi Taliba, svome ummetu kao znak koji će ih upućivati nakon mene. To je dan u kojem je Allah upotpunio din i u njemu upotpunio svoju blagodat mome ummetu te bio zadovoljan da im islam bude din.”[3]
يَومُ الغَدِيرِ أَفضَلُ أَعيَادِ أُمَّتِي وَ هُو اليَومُ الَّذِي أَمَرنِي اللّه، تعَالَى ذِكْرُهُ، بِنَصْبِ أَخِي عَلِيٍّ بنِ أَبِي طالِبٍ عَلَمًا لِأُمَّتِي يَهْتَدُونَ بِهِ مِنْ بَعْدِي و هُو الْيَومُ الَّذِي أَكْمَلَ اللّه فِيهِ الدِّينَ وَ أَتَمَّ عَلَى أُمَّتِي فِيهِ النِّعمَةَ وَ رَضِيَ لَهُمُ الإِ سْلامَ دِينًا
U skladu sa spomenutim činjenicama, posebnost ovog dana kao praznika Gadira vuče korijene još iz vremena Poslanikovog života. Poslanik je ovaj dan proglasio praznikom i on je zapravo utemeljitelj ovog praznika. Nakon njega, čisti imami također posvećuju posebnu pažnju ovom datumu. Emirul-mu'minin je jednoga petka, koji se bijaše poklopio s danom gadira, održao hutbu i između ostalog rekao: “Da vam se Allah smiluje! Danas u porodicama odriješite kese, činite dobro svojoj braći i zahvaljujte Allahu na ovoj blagodati trajnoj koju vam je udijelio. Budite skupa da bi Allah učinio da se zbližite tamo gdje ste udaljeni. Činite jedni drugima dobro kako bi se Allah zbog te usrdnosti smilovao nad vama, kao što vam je već učinio dobro te nagradu današnjeg dana umnožio nekoliko puta nad nagradom drugih praznika. Udjeljujte iz blagodati koje vam je On dao, dobročinstvo učinjeno u ovom danu uvećava imetak i produžava život, a milostinja privlači milost i dobrotu Božiju.”[4]
Kao što nam je već poznato, u periodu hilafeta hazreti Alija bio je prisutan dobar broj Poslanikovih ashaba i oni su slušali ove riječi. Da kojim slučajem ovaj praznik za njih nije bio poznat ili da im nešto nije bilo jasno, oni ili bi protestvovali ili bi pitali o kojem prazniku je riječ.
Nakon hazreti Alija, koliko su to prenosioci hadisa zabilježili, svi su imami obilježavali ovaj dan i posvećivali mu posebnu pažnju. Držali su ga praznikom, obilježavali ga, sami su u njemu prakticirali post i preporučivali svojim prijateljima i bližnjima da poste.
Kulejni u Kafiju od Salima prenosi da je upitao imama Sadika, a.s., imaju li muslimani još praznika osim Džumme, Ramazanskog i Kurbanskog bajrama? On je odgovorio: “Da, imaju najveći praznik.” Kad je upitao koji je to dan, on mu reče: “To je dan kada je Poslanik postavio Emirul-mu'minina na položaj zaštitništva i vođe i kada je rekao: ‘Kome sam ja zaštitnik i vođa, pa i Ali mu je zaštitnik i vođa.’”[5]
Od Hasana ibn Rašida prenosi se rivajet da je pitao imama Sadika, a.s.:
“Imaju li muslimani još praznika mimo Ramazanskog i Kurbanskog bajrama?” i da mu je odgovorio: “Postoji veći i časniji praznik od ta dva.” Upitao ga je: ‘Koji je to dan?’ On je odgovorio: “Dan kada je Emirul-mu'minin postavljen za zaštitnika i vođu.” Upitah: “Šta trebamo činiti toga dana?” i on mi pojasni: “Postiti i puno donositi salavat na Poslanika i porodicu Poslanikovu. Božiji poslanici su naređivali svojim nasljednicima da proslavljaju dan kada su postavljeni za nasljednike.”[6]
Isto tako Furat ibn Ibrahim u komentaru Kur'ana prenosi da je neko upitao imama Sadika:
“Imaju li muslimani bolji praznik od Ramazanskog i Kurbanskog bajrama te od dana Arefata i Džume?” On reče: “Imaju. Bolji i veći i kod Boga časniji praznik jeste dan kad je Bog upotpunio din i kada je objavio svome Poslaniku: Danas Sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”[7] Prenosilac upita: “Koji je to dan?” i on mu odgovori: “Poslanici Beni Israila su uvijek proslavljali dan postavljenja svoga nasljednika, a praznik muslimana je dan kada je Poslanik postavio Alija za zaštitnika i vođu, kada su objavljeni ajeti u vezi s tim, kada je upotpunjena vjera i kada je vjernicima upotpunjena blagodat.”[8] Također je rekao: “Ovo je dan posta, ibadeta, namaza i radosti i zahvale, jer vam je Allah poklonio blagodat našeg zaštitništva, i meni je drago da vi u njemu postite.”[9]
U rivajetu od Fejza ibn Muhammeda ibn Omera Tusija se kaže da je na dan Gadira sreo imama Ridu, a.s., koji bijaše zaustavio nekoliko svojih prijatelja na iftaru u kući. Svima je dao poklone u vidu odjeće, obuće i prstenja da ponesu svojim kućama. U imamovoj kući vidio sam da su i ukućani i posluga bili u novo obučeni, čak i sredstva koja se svakodnevno koriste bijahu nova, a on je govorio o vrijednosti i časti ovoga dana.”[10]
Pored ovoga, iz historije se može zaključiti da su muslimani u različitim periodima proslavljali ovaj dan obilježavajući ga kao praznik.
Ebu Rejhan Biruni u knjizi El-Asarul-bakije piše:
“Osamnaesti dan je dan Gadira, a to je ime mjesta na kom se zaustavio Poslanik nakon oprosnog hadždža, od devinih samara napravio minber pa uzeo Alija za ruku, poveo ga sa sobom na hrpu samara i rekao: ‘Svakome kome sam ja zaštitnik i vođa, i Ali je zaštitnik i vođa.’”[11]
Mas'udi u knjizi Et-Tenbih vel-išraf piše:
“Alijeva djeca i sljedbenici obilježavaju ovaj dan.”[12]
Ibn Talha Šafe'i u knjizi Matalibus-su'el piše:
“Ovaj dan naziva se dan Gadira i postao je praznik jer to je dan kada je Poslanik Alija postavio na visoki položaj. Od svih ljudi samo je njega počastio tom čašću.”[13]
Se'alebi u knjizi Semarul-kulub spominje noć uoči Gadira u vezi s posebnim prilikama pa piše:
“Predvečerje Gadira je predvečerje dana kada je Poslanik na Gadiru Hum na hrpi devinih samara održao govor i rekao: ‘Kome sam ja zaštitnik i vođa, pa Ali mu je zaštitnik i vođa. Bože voli onog ko ga bude volio, budi neprijatelj onome ko mu bude neprijatelj, pomozi onome ko mu pomogne, ostavi samog onog koji ga napusti.’ Njegove pristalice ovaj dan obilježavaju i oživljavaju ga ibadetom.”[14]
Ibn Halekan u knjizi Šarhe hale El-Muste'la Fatimi pesare El-Mustensar (Biografija El-Muste'le Fatimija sina El-Mustensarovog) piše:
“Na dan Gadira, to jest osamnaestog zil-hidžeta, 487 ljudi mu dade prisegu.”[15]
U knjizi Šarhe hale El-Mustenar Fatimi (Biografija El-Mustensara Fatimija) piše:
“On je u srijedu navečer, kada je od mjeseca zil-hidžeta ostalo još dvanaest dana u godini 487. umro, a to je noć uoči dana Gadira, to jest 18. zil-hidžeta.”[16]
Kako smo mogli vidjeti u historijskim navodima i predajama, dan Gadira desio se u posljednjoj godini Poslanikova života, to jest iste one godine kada je hazreti Ali postavljen i proglašen za halifu, i taj je dan proglašen kao praznik. Još od te godine i s toga mjesta počeo je biti običaj i tradicija muslimana širom islamskog svijeta.
S historijskog aspekta, ovaj je dan glasio i bio poznat kao praznik u vrijeme imama Sadika, a.s., koji je živio do 148. godine po H., zatim u vrijeme imama Ride, koji je živio do 203. godine po H, također, u vrijeme male ili prve skrivenosti imama Mehdija, kada su živjeli Furat ibn Ibrahim Kufi i Kulejni Razi, u vrijeme Mes'udija koji je živio do 345. godine po H., u vrijeme Se'alebi Nišaburija, koji je živio do 429. godine po H, u vrijeme Ebu Rejhana Birunija, koji je umro 430. godine po H., u vrijeme Talhe Šafe'ija, umro 654. godine po H., i u vrijeme Ibn Halkana, koji je umro 681. godine po Hidžri.
Što se pak tiče geografske pokrivenosti ili raširenosti, ta se praksa njegovala na istočnim prostorima islamskog svijeta, u mjestu gdje je živio Ebu Rejhan, tj. Ma veraen-nahr, zatim u Nišaburu, gdje se rodio Se'alebi, sve od Rejja, gdje se rodio i živio Kulejni, preko Bagdada, gdje se rodio i rastao Mes'udi, do Halepa, mjesta gdje je živio i umro Ibn Talha Šafe'i, pa do Egipta, gdje je živio i umro Ibn Halkan. Ljudi su na ovim prostorima znali za ovaj praznik i proslavljali su ga. Ovo je zasnovano na pretpostavci da je svaki od ovih velikana bilježio vijesti iz mjesta gdje su živjeli, a mi znamo da su, kao prvo, neki od njih, poput Mes'udija i Birunija, obišli veći dio islamskih zemalja, a kao drugo, u njihovim spisima ovaj je dan spomenut kao praznik muslimana.
[1] El-Maida, 3. I Manakibu Ibn Magazeli na str. 19 kao i u Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje XII, str. 73, hadis 39 i 40 prenosi se rivajet da je ovaj ajet objavljen na dan Gadira nakon postavljenja Emirul-mu'minina.
[2] El-Gadir, tom I, str. 274, po navođenju iz Mušerefa el-Mustafe, od autora Ebu Se'ida Hargušija Nišaburija, umro 407.
[3] El-Gadir, tom I, str. 283; Ikbalul-e’mal, str. 466.
[4] El-Gadir, tom I, str. 284; Ikbalul-e’mal, str. 463.
[5] Furu'u Kafi, tom II, poglavlje Poticanje na post, str. 148, hadis 3.
[6] Furu'u Kafi, tom II, poglavlje Poticanje na post, str. 148, hadis 1.
[7] El-Maida, 3.
[8] Tefsir Furat, str. 118.
[9] Ibid.
[10] Misbahul-mutehedždžid, str. 752.
[11] Asarul-bakije, str. 460.
[12] Et-Tenbih vel-išraf, str. 221.
[13] Matalibu-su'ul, str. 16, redak 10.
[14] Samarul-kulub, str. 636.
[15] Vefejatul-e'jan, tom I, str. 180.
[16] Ibid., tom V, str. 230.
