Običaji na dan Gadira

Običaji na dan Gadira

Osnovni činilac i temelj nastajanja praznika među svim narodima jesu sretni i veseli događaji koji su se desili kroz vrijeme i koji svojom pojavom označavaju prelaz iz perioda do njih u period od ili nakon njih. U tim slučajevima ljudi značajne događaje obilježavaju i proslavljaju kao praznike, u skladu sa sopstvenim kulturnim standardima i običajima. Ta se tradicija proteže kroz vrijeme i vijekove iz godine u godinu.

U islamskom kulturnom miljeu ovaj osnovni činilac naziva se blagodat i svaki razuman čovjek nalazi za shodno da pronosi ime onoga koji daje tu blagodat te da mu zahvaljuje. Zbog toga jedan od načelnih metoda obilježavanja praznika jeste poseban oblik ibadeta u tim danima i posebna djela koja bivaju povodom sve većeg čovjekovog približavanja Stvoritelju svijeta – stvarnom Davatelju blagodati.

Na dan Gadira, kao i u ostalim praznicima, postoje posebni preporučeni ibadeti, kao i običaji kojima je predviđeno obilježavanje ovog dana, a njih karakterišu dvije posebne činjenice:

• s običajima ovog dana ni s aspekta kvaliteta ni s aspekta kvantiteta ne mogu se porediti običaji nijednog drugog praznika, što je riješeno tako što se može kazati da program koji je predviđen za ovaj dan u sebi sadrži sva dobra i poželjna djela jednog idealnog individualnog i društvenog života;
• u skladu s predajama koje su u vezi s ovom temom stigle do nas, svako posebno djelo preporučeno za ovaj dan ima svoju posebnu vrijednost i zbog toga sa sobom povlači i veliku nagradu.

Zato dan Gadira predstavlja svojevrsnu vrijednu priliku i povod koji se treba obilježiti i proslaviti. Da bi se prema ovom danu iskazalo poštovanje, to iziskuje neke običaje koje su odredili imami Ehli bejta.

Iako je svaki običaj ovoga dana sam po sebi dobro djelo, u jednoj cjelovitoj odredbi i u sklopu uvodne riječi ova su djela i običaji spomenuti u predaji:

“Svako dobro djelo u ovom danu ima vrijednost dobrih djela u osamdeset mjeseci.”[1]

Dakle, dan Gadira ima položaj poput mjeseca ramazana i noći Kadra, te se usljed toga može kazati da su dobra djela u ovim danima i noćima u stalnom procvatu i bujanju i primjereno je u takvim trenucima da čovjek ovakvu priliku smatra vrijednom te da se u dovoljnoj mjeri posveti dobročinstvima.

Ibadet

Imam Rida, a.s., kaže:

“Gadir je dan kada Allah uvećava imetak čovjeku koji u njemu bude činio ibadet.”[2]

Ibadet se, u općenitom smislu izraza, odnosi na svako djelo koje se učini s namjerom približavanja Gospodaru (kurbeten ilallah). U islamskom rječniku ibadet u ovom značenju može obuhvatiti svako mubah djelo, to jest, ukoliko čovjek bilo koje obično djelo učini s namjerom približavanja Bogu i zarad postizanja Božijeg zadovoljstva, sva obična ljudska životna djela bivaju tretirana kao ibadet.

Ibadet koji je preporučen na dan Gadira obuhvata razne vrste aktivnosti koje poznajemo u islamu, poput namaza, posta, gusula, dove, zahvale, učenja zijareta, salavata, izražavanja odricanja od neprijatelja. Sve nabrojano i mnogo drugog jednostavno su djela ili običaji koji su na ovaj dan berićetni i blagoslovljeni.

Post

Post je ibadet koji, osim što je u mjesecu ramazanu obavezan, i osim što je na prvi dan Ramazanskog i Kurbanskog bajrama zabranjen, u toku cijele godine u svim danima je preporučen. Međutim u nekim danima njegova je preporučenost i poželjnost još veća. U predajama se ukazuje na veliku vrijednost posta u tim posebnim danima. Jedan od takvih dana jeste i dan Gadira. Imami Ehli bejta ne samo da su ga i sami prakticirali i pridavali mu važnost već su ga preporučivali i svojim prijateljima i bliskima i, kako je već u predaji zabilježeno, ova praksa je naslijeđena od samog plemenitog Poslanika, s.a.v.a.

Od Ibn Harire prenosi se da svakome ko posti osamnaesti dan zil-hidžeta Uzvišeni piše nagradu kao za šezdeset godina posta.[3]

Imam Sadik, a.s., u jednoj predaji, u sklopu savjeta svome sagovorniku o postu za ovaj dan, kaže:

“Post ovoga dana vrijedi šezdeset mjeseci.”[4]

U drugoj predaji kaže se:

“Post na Gadir kod Boga vrijedi stotinu hadždžova, stotinu umri.”[5]

Također je rečeno:

“Post dana Gadir ima vrijednost kao da se posti cio život, ukoliko bi neko živio i cio život postio.”[6]

Namaz

Na isti način kao što veliki broj dana u godini i posebnih trenutaka imaju svoje posebne namaze, i dan Gadira ima preporučene posebne namaze. Sejjid ibn Tavus u knjizi Ikbalul-E'amal, govoreći o djelima dana Gadira, od imama Sadika prenosi tri namaza. U skladu s jednom predajom, Imam kaže: “Ovo je dan za koji je Bog učinio obaveznim da ga vjernici obilježavaju i poštuju jer na ovaj dan njihov je din postao savršen i blagodat im je upotpunjena, ponovio im je obavezu i ugovor dat prilikom stvaranja kojeg su oni bili zaboravili i pomogao im je da prihvate i da ne budu poricatelji.”[7]

Pod ugovorom misli se na ugovor iz ajeta 172 u suri E'araf kada se kaže:

I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: “Zar Ja nisam Gospodar vaš?” Oni su odgovarali: “Jesi, mi svjedočimo” – i to zato da na sudnjem danu ne reknete: “Mi o ovome ništa nismo znali.”

Ovo je ugovor i prisega koju je Bog uzeo od ljudi u vezi sa Svojom Jednosti i Tevhidom.

U skladu s kazanim, iz ovog se hadisa može shvatiti da kako god je Uzvišeni uzeo obavezu i zavjet od ljudi o Svome Tevhidu, to je učinio i za vilajet. Tako se prisega o Tevhidu, na koji god način, dogodila također i u vezi s vilajetom.

Ukoliko čovjek želi biti poput onih ljudi koji su bili uz Poslanika na dan Gadira, i s ljudima koji istinu govore i koji su iz ljubavi prema Emirul-mu'mininu, Bogu i Poslaniku postupili iskreno, te da bude na njihovom stepenu i zajedno s onima koji su poginuli kao šehidi boreći se u redovima s Poslanikom, Emirul-mu'mininom, imamima Hasanom i Husejnom, kao i poput onih koji su pod bajrakom imama Mehdija i u njegovom taboru, te od velikih i vrijednih ljudi, treba pred podne, to jest u ono doba kada su Poslanik i njegovi ashabi stigli na Gadir Hum, klanjati dva rekata i nakon namaza učiniti sedždu zahvale te sto puta izgovoriti: Šukren lillah.[8]

Zatim je Imam sagovornike poučio dugačkoj dovi koju će učiti nakon ovog namaza. Ova dova uglavnom sadrži sljedeće karakteristike:

• izgovaranje i priznavanje akaida i istinitosti islama, tevhida, nubuveta,
• zahvala na blagodati vilajeta,
• izjavljivanje prijateljstva s prijateljima i neprijateljstva s neprijateljima istine,
• izražavanje želje za postojanim korakom i istrajnosti na putu istine.

U jednom od odlomaka ove dove učimo:

“Bože, zbog Tvoje dobrote i milosti uspjeli smo da odgovorimo pozivu Tvoga Poslanika, da ga priznamo i da povjerujemo u velikodostojnika vjernika i da poreknemo tagut i idole. Zato neka bude naš zaštitnik onaj kojeg smo odabrali za zaštitnika. Proživi nas s našim predvodnicima, uz koje smo pristali s potpunim uvjerenjem predajući se njihovoj naredbi, i oblikom i sadržajem, i pristunim i odsutnim, i živim i mrtvim. Vjerujemo u njih, zadovoljni smo njihovim vođstvom i zadovoljni smo njihovim zadovoljstvom. Oni su dovoljni za posredovanje između nas i Boga, za drugo nema potrebe, ne treba nam zamjena za njih i mimo njih ne uzimamo saputnika i sagovornika.”[9]

U drugom odlomku dove uči se:

“Bože, Tebe uzimamo za svjedoka da je din naš din Muhammedov i din Ehli bejta, govor naš njihove riječi, naše vjerovanje njihovo vjerovanje i da govorimo ono što su oni govorili. Prilazimo onome čemu su oni prilazili, ono što su oni negirali i mi negiramo. Ono što su voljeli i mi volimo. Onoga koga su držali neprijateljem i mi držimo neprijateljem. Od svakog od kog su se držali daleko i mi se držimo daleko. Milost šaljemo svakom kome su je oni slali.”[10]

Ovaj namaz je izraz duše svjesne Božijih blagodati i istinske zahvalnosti na blagodatima. Činjenica da se ovaj namaz obavlja pred samo podne dana Gadira pokazatelj je da klanjač zna da je u tom trenutku došao Džebrail Emin s namjerom dostavljanja najosjetljivije Božije poruke[11] i najosnovnijeg religijskog stupa te donio čovjeku na poklon načelo vilajeta. Vilajet je jamac za opstanak suštine vjere i duše šerijata. Vilajet je potpora Tevhidu i poslanstvu i nosilac je vrline i takvaluka među ljudskim bićima. Vilajet je načelo koje uspostavlja pravdu koja je osnovni cilj slanja poslanika Božijih i slanja knjiga Nebeskih.[12] Vilajet je načelo koje, ako ne bude dostavljeno, tada nije dostavljena ni poslanica Božija.[13]

Onaj koji klanja je svjestan ovih principa i u namjeri iskrene zahvale na tu uzvišenu blagodat polaže najčasniji dio sebe, to jest svoje čelo na sedždu ubudijeta. Pokorno i skrušeno predaje se veličini rububijjeta i ponizno pruža ruku tevesula pod okrilje pažnje Božije kako bi ga uvijek držao na visokom nivou i da mu cio život bude napajan s ovog uzavrelog zdenca. Na taj način nalazi se na stepenu Poslanikovih drugova i saputnika. Na taj način učestvuje rame uz rame s borcima s početka islama i šehidima na putu Božijem, koji su boreći se u redovima Emirul-mu'minina, Hasana i Husejna položili svoje živote kao šehidi. Jednaki su onima koji se nalaze pod Mehdijevim bajrakom i koji se nalaze u njegovim redovima i njegovom taboru.

Zijaret

Zijaret je nabujali izvor spajanja koje se čini u nastojanju čežnje muhadžira da odgovore na žeđ potrebe. Na taj se način njihova duša napaja s izvora utapanja i duša im se pročišćava od vreline odvojenosti. Zijareti su rezultat milosti i nagrada strpljivosti koje pokazuju ljudi putnici. Zijareti su nepročitana pisma sudbine spajanja i milosrđa. Ono što zairi uče u haremima bezgriješnih predstavlja zbirku izjavljivanja želje, naklonosti, ljubavi i ispravnih pouka koje zair u susretu s bezgriješnim iskazuje uzimajući njegovu potvrdu. Ovo je način koji je nam je ostao od zdravih nasljednika.

Dan Gadira je dan vilajeta i nasljedništva koje je pripalo Emirul-mu'mininu i obilježava se u spomen imena njegovog. Zbog toga važan običaj ovoga dana predstavlja obnavljanje prisege i ostvarenje duhovne veze s vlasnikom vilajeta. Sljedbenik ovoga dana stoji pred Poslanikovim nasljednikom i u skladu s Poslanikovom naredbom mu priseže te svake godine osvježava ugovor i prisegu. Pred kapijom Poslanikovog grada znanja on ponavlja svoja uvjerenja i donosi pismo svoje vjere na potpis i prihvatanje svome Imamu, zaštitniku i vođi.

U jednoj predaji prenosi se od imama Ride, a.s.:

“Gdje god da se nalaziš, potrudi se da dan Gadira budeš kod mezara hazreti Emirul-mu'minina, jer toga dana Uzvišeni Bog oprašta vjernicima grijehe šezdeset godina i oslobađa od vatre duplo više negoli u mjesecu Ramazanu, noći Kadra i uoči Ramazanskog bajrama.”[14]

U slučaju da ne postoji mogućnost da se dođe na njegov mezar, može se iz daljine učiti zijaret. Od Imama se prenose tri zijareta na dan Gadira. Sva tri se mogu proučiti i izbliza i s daljine. Najpoznatiji je zijaret Eminallah, koji je tekstualno kratak, ali sadržajno bogat. S aspekta porijekla i lanca prenosilaca veoma je pouzdan i prihvatljiv. U ovom zijaretu upućujemo sljedeće riječi Emirul-mu'mininu:

“Selam tebi, o, povjereniče i dokazu Božiji na zemlji. Svjedočim, o, Emirul-mu'minine, da si se na putu Božijem zalagao kako je i trebalo, radio si u skladu s Njegovom knjigom, slijedio si sunnet Poslanika, sve do trenutka kada je Allah za tebe pripremio najbolju nagradu, pozvao te u Svoju blizinu i doveo k Sebi tvoju plemenitu dušu. Iako si imao dovoljne dokaze nad neprijateljem, Bog je tvojim šehadetom upotpunio dokaz nad njima. Bože, srca skrušenih ushićena su Tobom, put pred zaljubljenicima Tvojim je otvoren, svi koji Tebi se kreću imaju na putu znake jasne. Njihova srca koja Tebi ulaze, prazna od svega mimo Tebe su. Ko Tebe traži, glas mu se diže, a vrata odgovora su mu otvorena. Tada s Tobom šapuću i dove su im primljene. Tevba povratka Tebi je prihvaćena, svakome ko iz bojazni suzu pusti na fitret milost pružaš. Svakome ko Te u pomoć priziva Ti pomažeš. Ono što obećaš robovima Svojim Ti i ispuniš. Svakome ko od Tebe traži Ti prelaziš preko posrtaja.”[15]

Dobročinstvo i dobrota

Jedan od običaja dana Gadira jeste i dobročinstvo i dobrota prema vjernicima. U vezi s ovim postoji ogroman broj preporuka od strane čistih imama Ehli bejta. Između ostalih, i ovo su pokazatelji koliko je ovog dana značajno činiti dobročinstvo i zračiti dobrotom:

Prvo, u predajama pod različitim naslovima ljudima se preporučuje udjeljivanje, dobročinstvo, pomaganje, izjednačavanje, dijeljenje poklona, ugošćavanje, dijeljenje hrane, davanje iftara, dobrota i milostivost, ulaganje napora u zadovoljavanju potreba braće u vjeri. Sve to samo je mali dio onoga što se u predajama preporučuje kao dobročinstvo ovoga dana.

Drugo, preporučeno je da bi čovjek, koji nije dovoljno materijalno situiran da na ovaj dan i on može činiti dobročinstva, trebao uzajmiti novac. Imam Ali kaže:

“Čovjeku koji uzme kredit da bi pomagao svojoj braći vjernicima ja od strane Allaha jamčim, ukoliko poživi, da će moći vratiti kredit, a ako i ne uspije, s njega se skida taj dug.”[16]

Ovo je u kontekstu činjenice da s aspekta šerijata uzimanje kredita nije poželjno djelo i kada islam pravo drugih ljudi drži veoma važnim.

Emirul-mu'minin je jednog petka, kada je bio i dan Gadira, održao govor. Između ostalog, kazao je i sljedeće:

“Neka vam se Allah smiluje! Kada se budete razišli nakon ovog skupa, povećajte trošak i skrb svoje porodice, činite dobro svojoj braći, zahvaljujte Allahu na datim blagodatima – dobro djelo na današnji dan uvećava imetak. Međusobna dobrota i milosrđe privlači milost i dobrotu Božiju. Koliko god možete trudite se da velikodušno udijelite svojoj braći od onoga što vam je Allah dao. Veselo i srdačno se međusobno posjećujte, zahvaljujte Bogu za ono što vam je dao. Onima koji to od vas očekuju više činite dobročinstvo, kako biste na taj način mogli postići ravnopravnost ponašanja. Jedan dirhem udijeljen u ovom danu jednak je dvjesta hiljada dirhema udijeljenih u drugom danu, a Bog, ako hoće, nagrađuje i više. Ko god prvi učini dobro svome bratu i uputi mu dobročinstvo sa žarom, dobit će nagradu onoga ko je ovaj dan postio.”[17]

Veselje i proslava

Poželjno je da čovjek vjernik ovoga dana u granicama koje ne iskaču iz običajnih navika i uz poštivanje šerijatskih normi, pripremi atmosferu proslave i da mu se život toga dana razlikuje od života ostalih dana. Između ostalog što je preporučeno da se ovoga dana čini jest uzeti gusul, namirisati se, dotjerati se, urediti se, obući novu i lijepu odjeću, i to cijela porodica, te se međusobno posjećivati i obilaziti, čestitati, rukovati i uopće, voditi malo otmjeniji život…

Radost na dan Gadira, osim što je primjer kretanja u smjeru Ehli bejta i naklonjenosti njima, označena je i naglašena sama po sebi. Imam Sadik, a.s., u jednoj predaji, nakon što je podrobno objasnio događaj na dan Gadira, nabrojao je jedan dio običaja ovog dana pa je kazao:

“Zatim jedi i pij, jer onima koji su ovaj dan tužni Allah će tugu udvostručiti, pa pokaži veselje i radost u obilježavanju ovog dana.”[18]

Lijepo je, ukoliko neko usljed smrtnog slučaja bliskog člana porodice nosi tamniju odjeću kao pokazatelj tuge, da je na ovaj dan ne nosi. Imam Rida, a.s., je rekao:

“Ovo je dan kada se oblači nova odjeća, a skida se crnina.”[19]

Podesno je da čovjek ovog dana obuče najotmjeniju odjeću. Imam Rida kaže:

“Ovaj dan je dan uljepšavanja. Svakome ko u čast ovog dana sebe uredi i dotjera Bog će oprostiti sve velike i male grijehe i zadužit će meleka da mu do iduće godine piše dobra djela i da mu uzdiže stepene. Ukoliko u ovom periodu umre, on je šehid, a ukoliko ostane živ, on je sretnik.”[20]

Također, poželjno je i lijepo da, kada se susreće sa svojom braćom, bude nasmijan i veseo te da se trudi da i druge razveseli. Imam Rida kaže:

“Ovo je dan osmijeha na licima vjernika. Svakoga ko se danas nasmije svome bratu Bog će na Sudnjem danu gledati milostivo i zadovoljit će hiljadu njegovih potreba, u Džennetu će mu pripremiti dvor od bijelog bisera i učiniti mu lice veselim.”[21]

Dova

Dova je jedan od najvećih ibadeta propisanih unutar svetog islamskog šerijata. Dova je ibadet za koji Kur'an časni kaže:

Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.”[22]

Dova je razgovor čovjeka s Obožavanim, sa Stvoriteljem kreacije i razlog Božije naklonjenosti i pažnje prema robovima. Kur'an časni kaže: Reci: “Allah vam ne bi poklonio pažnju da nema dove vaše.”[23]

Dova je životna neophodnost; kada ne bi bilo dove, život bi bio poput neukroćene stihije koja na kraju odvodi čovjeka u baruštinu ovosvjetske materijalnosti. Dova je arija života i jeka zvona karavana koji se kreće prema cilju. Život u dovi izbacuje svoje mladice, s dovom život napreduje, buja i daje plodove.

U skladu s tim, pored situacija u kojima čovjeku nešto treba ili želi postići nešto, dova je svakodnevnica i neprekidna potreba vjernika. Međutim, nekada se javlja posebna prilika i izvanredan trenutak kada dova izbacuje pupoljke, kada se kiti plodovima i kada čovjekovom biću daruje živost i čilost. Dan Gadira jedna je od najboljih prilika i izvanredan trenutak za dovu.

Imam Rida, a.s., kaže: “Dan Gadira je dan u kojem se dova prima.”[24]

Upravo zbog ovoga je za ovaj dan, pored dova koje se uče u redovnim ibadetima i namazima, preporučeno nekoliko posebnih dova.

Sadržaj dove na dan Gadira

Osnovni okvir dove na dan Gadira jeste blagodat vilajeta. Molitelj ovog dana na različite načine šapuće svome Gospodaru o toj velikoj blagodati. Čas zahvaljuje svome Gospodaru na njoj, čas od Njega traži da mu je ne uskrati i da mu pomogne da čitavog života bude postojan u njoj, čas od Boga traži da mu, kako god ga je počastio time da prihvati i shvati veličinu ove blagodati, oprosti i njegove grijehe i posrtaje.

U jednom momentu traži od Boga da mu pomogne da se pridržava svega onog što vilajet podrazumijeva, da se posveti apsolutnom pokoravanju kao osnovnom načelu prihvatanja vilajeta i da mu omogući da prijatelje Ehli bejta voli i uvažava, a da se kloni od njihovih neprijatelja.

U odlomcima jutarnje dove ovoga dana, poznate kao Dova u trenutku ukrasa, između ostalog kaže se:

“Mi volimo Alija i prijatelji smo njegovim prijateljima, kao što si naredio da mu prijatelji budemo, neprijateljima njegovim i mi smo neprijatelji; ko god ga se kloni, mi ga se klonimo, a gajimo ljubav prema onima koji gaje ljubav prema njemu.”[25]

Zatim se nabrajaju aspekti i položaji Imama, a spominjući njih sjaji se srce molitelja i posmatra se vrhunac veličine zaštitnika religije te on uzastopnim selamima spaja svoju dušu s njihovim dušama čistim plivajući na taj način bezobalnim morem ljudskih vrlina.

U jednoj od dova na dan Gadira uči se:

“Bože, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, predvodnike, vođe, one koji pozivaju sreći, blistave zvijezde, jasne znake, koji rukovode robovima i koji su stupovi gradova, mudžize kojima se ljudi iskušavaju, lađe spasa koje plove opasnim vodama. Bože, blagoslovi Muhammeda i čeljad njegovu, znalce, čvrste stupove tevhida, oslonce vjere, rudnike veličine koje si odabrao među Svojim stvorenjima, čiste mutekije, spasioce i dobročinitelje, kapiju kojom ljudi bivaju iskušavani – ko na nju uđe, spasi se, ko okrene leđa, pada. Bože, blagoslovi Muhammeda i čeljad njegovu, zakire za koje si rekao da njih pitamo, bliske koje si naredio da volimo i čije si pravo učinio obaveznim, a Džennet si učinio staništem onih koji ih slijede. Bože, blagoslovi Muhammeda i čeljad njegovu, onako kako su oni naređivali pokoravanje Tebi i kako su sprječavali da Ti se grijeh čini i Tvoje robove upućivahu ka Jednosti Tvojoj.”

 

[1] Ikbalul-e’mal, str. 465.

[2] Ibid.

[3] Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje XIII, str. 77, hadis 44; Manakibu Ibn Magazeli, str. 19, hadis 24.

[4] Ikbalul-e’mal, str. 465.

[5] El-Gadir, tom I, str. 285.

[6] Ikbalul-e’mal, str. 463.

[7] Ibid., str. 472.

[8] Ibid.

[9] Ibid.

[10] Ibid.

[11] Ibid.

[12] El-Hadid, 25.

[13] El-Maida, 3.

[14] Ikbalul-e’mal, str. 468.

[15] Ibid.

[16] El-Murakebat, str. 464.

[17] Ikbalul-e’mal, str. 463.

[18] Ibid.

[19] Ibid., str. 464.

[20] Ibid.

[21] Ibid.

[22] Gafir (Mu'min), 60.

[23] El-Furkan, 77.

[24] Ikbalul-e’mal, str. 464.

[25] Ibid.