U svratištu Šukuk – Čelična volja

U svratištu Šukuk

Kako se približavao Iraku, imam Husejn se svaki dan susretao s različitim ljudima iz Kufe i ostalih dijelova Iraka.

Nakon napuštanja svratišta Sealebije, u svratištu Šukuk susreo se s nekim čovjekom iz Kufe i upitao ga o stanju u Kufi i stavovima stanovnika grada.

Taj čovjek je rekao: “Sine Allahovog Poslanika, Iračani su se složili da se suprotstave vama i dogovorili su se da ratuju protiv vas.”

Imam Husejn mu je uzvratio:

“Doista sve stvari pripadaju Allahu. On čini ono što želi i naš Gospodar, neka je slavljen, svaki dan nečim se zanima.”

إِنَّ الأَمرَ لِلهِ يَفْعَلُ مَا يشَاءُ وَ رَبُّنَا تَبَاركَ هُوَ كُلَّ يَوْمٍ‏ فِي شَأْنٍ

Pa ako se Ovaj svijet smatra dragocjenim,

doista je Božija nagrada uzvišenija i dragocjenija.

I ako se imetak skuplja da se napokon ostavi,

pa što onda čovjek da škrtari u onom što će svakako ostaviti.

I ako je opskrba po zasluzi podijeljena,

onda je ljepše imati manje pohlepe u njenom stjecanju.

Ako su tijela stvorena da na kraju umru,

pogibija čovjeka od sablje na Božijem putu je vrjednija.

Neka vam je Božiji blagoslov, porodico Ahmedova!

Doista ja sebe vidim kako uskoro odlazim od vas.[1]

فَإِنْ‏ تَكُنِ‏ الدُّنْيَا تُعَدُّ نَفِيسَةً      فَإِنَّ ثَوَابَ اللَّهِ أَعْلَى وَ أَنْبَلُ

 وَ إِنْ تَكُنِ الْأَبْدَانُ لِلْمَوْتِ أُنْشِئَتْ     فَقَتْلُ امْرِئٍ بِالسَّيْفِ فِي اللَّهِ أَفْضَلُ

 وَ إِنْ تَكُنِ الْأَرْزَاقُ قِسْماً مُقَدَّراً     فَقِلَّةُ سَعْيِ الْمَرْءِ فِي الْكَسْبِ أَجْمَلُ

 وَ إِنْ تَكُنِ الْأَمْوَالُ لِلتَّرْكِ جَمْعُهَا     فَمَا بَالُ مَتْرُوكٍ بِهِ الْمَرْءُ يَبْخَلُ

 ثُمَّ إِنَّهُ دَعَا النَّاسَ إِلَى الْبِرَازِ فَلَمْ يَزَلْ يَقْتُلُ كُلَّ مَنْ دَنَا مِنْهُ مِنْ عُيُونِ الرِّجَالِ

 

Čelična volja

Jedan od uvjeta za uspjeh u svakom pokretu i ustanku, a posebno jedan od uvjeta uspješnog vođstva, jest da se zbog gorkih događaja, nepogodnih dešavanja i zapreka na putu ka cilju ne odustaje od svoje odluke te da se ne pokaže slabost. Ova činjenica se jasno vidi u ovom Imamovom govoru. Kada čovjek iz Kufe donese vijest o neočekivanim gorkim dešavanjima – dogovoru Kufljana protiv njega, on ne samo da ne pokazuje slabost i nastavlja svoj put, već recitovanjem stihova i ukazivanjem na ništavnost ovosvjetskog života i bogatstva jača svoju odluku i odluku svojih prijatelja. To je jedna od najljepših lekcija kojima je Imam podučio čovječanstvo.

 

---

[1] Tarihu Ibn Asakir, str. 164; Mektelu-l-Husejn, sv. 1, str. 223.