Upućivač ummeta

Upućivač ummeta

Zastajanje nad tužnim trijemom Samere je podsjetnik usamljenosti Imama Hadija, a.s. Grad koji mirno spava na istočnoj obali Tigrisa, nalazi se između Bagdada i Tikrita, u sebi čuva Imamovo tijelo, što je još jedan prikaz „potlačenosti istine“ u vremenu vladavine neistine.

Medina je osnovni i vječni zavičaj Ehli bejta.

Ali… ruka nekih događaja, potreba, a ponekad i plan tlačiteljskih vladara su ih izvukli iz ove „prisne i omiljene domovine“ odvodeći ih u tuđinu Kerbele, Kazemejna, Bagdada i Samere.

Teći redžeb podsjetnik je šehadeta Uputitelja ummeta u usaljenom naseljenoj Sameri.

Ali ibn Muhammed Hadi, a.s., primoran od strane halifa da se iseli, dvadeset godina svoga života je proveo u tom gradu. Tokom tog perioda je trpio tešku sjenku vladavine osam abasijskih halifa koja se  bila nadvila nad vremenom i ljudima, i to pod budnim okom halifa i nadziranjem špijuna vlasti koji su tragali za nekim izgovorom i tražili povod kako bi ubili Imama, a.s. i sklonili ga.
Šiitski imami su bili usamljeni u svojoj domovini, a da ne govorimo o njihovoj dodatnoj usamljenosti u Sameri gdje su bili pod prismotrom snaga vlasti i gdje su imali ograničenja u komunikaciji sa šijama i zabranu susreta sa njima.
Doušništvo, potvora, pozivanje na saslušanje, nadgledanje kuće, formiranje dosijea, kontrola Imama i određenih osoba, neutemeljeni izvještaji o Imamu namjenjeni za halifu, stalno su mučili Imama Hadija, a.s., kako za vrijeme njegovog boravka u Medini, tako i u danima njegovog prisustva u Sameri.

Nepravda Beni Abbasa prema Beni Hašimima nema kraja

Zloba Mutevekila, abasijskog halife prema Imamu Aliju Nekiju, a.s., također nije imala mjere i granice.
Na kraju je uputitelj ummeta u 41. godini po naredbi i po zavjeri Mutevekila postao šehid i 254. godine i još jedna stranica potlačenosti Božije porodice i još jedna halka ugnjetavanja taguta sručila se na “porodicu svjetlosti”.
Dvadeset godina je Imam Hadi , a.s., živio u tom gradu, ali ne u kući, već je to za njega bio zatvor. Kada je postao šehid ukopan je u toj kući. Mjesto njegovog prebivališta je i mjesto njegovog ukopa.

Treći redžeb, godišnjica njegovog šehadeta, odvodi nas u dubinu historije koja je ispunjena ugnjetavanjem Poslanikove porodice. Otvaraju se tužne stranice mukotrpne biografije Ehli bejta i tuga šija iznova se oživljava.

Danas je njegov čisti harem u Sameri ćilibar zaljubljenih duša.

Velika zlatna kupola, dvorište u kojem je ugodno i prijatno boraviti, svjetlosni trijemi, ukrasne keramičke pločice, ukrasni detalji sa ogledalcima u haremu, pokazatelji su stila i ukusa zaljubljenih umjetnika koji su bili opičinjeni ljubavlju prema Poslanikovoj porodici i koji su sve svoje umijeće poklonili i donijeli pred njegovo predvorje.

Šije su vječni dužnici učenja i uputa uputitelja ummeta.

Stoga ćemo na kraju ovog teksta navesti  jedno uputu iz prosvijtljenih riječi Imama Hadija, a.s. Imam Hadi, a.s., podsjećajući na uzvišeni položaj uleme i učenjaka islamskog prava koji čuvaju granice šerijata kaže:

„Ako nakon skrivenosti vašega Kaima ne bi bilo uleme koje će pozivati ka njemu, koja će ljude upućivati ka njemu i sa čvrstim dokazima i argumentima braniti vjeru i slabe i nemoćne Božije robove izbaviti iz mreža i zamki Iblisa, nepokornih robova i „lovaca“ koji mrze Poslanikovu porodicu, niko ne bi ostao, a da ne bi izašao iz vjere. Zapravo ti učenjaci uzimaju u svoje ruke uzde srca i šiitskih uvjerenja (i čuvaju ih da se ne pokolebaju i ne pokleknu), baš kao što kormilar uzima kormilo na brodu u svoje ruke. Oni su ljudi koji imaju odlike nad drugima i posjednici su vrlina kod Uzvišenog Gospodara.“[1]

[1] Hajatu-l-Imamu Ali Hadi, Kurši, str. 151.