Uz oca
Nakon što je Poslanik došao u Medinu i Medinjani mu dali podršku, islam se počinje širiti te iz dana u dan broj muslimana postaje sve veći. Međutim, ni nevjernici nisu sjedili skrštenih ruku. Napadali su na muslimanske kuće u Mekki i na druge načine činili zla muslimanima, suprotstavljajući se Allahovom Poslaniku i islamu. U svim ovim teškoćama i nevoljama Fatima je bila pored svog oca i Poslanik je uz nju pronalazio smiraj. Ona mu je bila tolika ispomoć da je dobila nadimak Ummu Ebiha, što znači Majka svog oca. Čak i u borbama, ona je onoliko koliko je mogla pomagala svog oca, noseći hranu, previjajući rane… U vrijeme Bitke na Uhudu, kada su muslimani bili primorani da se povuku i sklone u brda, svi su bili svjedoci da je Fatima odmah stigla iz svog grada i otišla do oca kako bi liječila njegove rane.
Hazreti Fatimin život nikada nije bio odvojen od Poslanikovog. Čak je i poslije udaje bila uz oca. Časni Poslanik je više nego bilo gdje drugo odlazio kod Fatime, u kuću koja je bila spojena s Poslanikovom, i svaki put kada bi krenuo u džamiju, svratio bi kod nje.
