Velika revnost muslimana u izučavanju Kur'ana

Velika revnost muslimana u izučavanju Kur'ana

Muslimani su u svakom vremenu, u skladu sa svojim intelektualnim i praktičnim mogućnostima, potaknuti silnom željom i ljubavlju koju su imali prema Kur'anu, radili na Kur'anu, bavili se učenjem i pamćenjem Kur'ana, učenjem pred učiteljima kiraeta i tedžvida. Također, bavili su se i tumačenjem značenja, objašnjavanjem i pojašnjenjem kur'anskih izraza u posebno namijenjenim rječnicima, prebrojavanjem ajeta i riječi, čak i slova koja su upotrijebljena u cijelom Kur'anu, podrobnim razmišljanjem o njihovim značenjima i njihovoj primjeni u pravnim, moralnim, društvenim, filozofskim, irfanskim i naučnim pitanjima. Jedan od načina izučavanja bilo je ukrašavanje vlastitog govora i pisanih tekstova kur'anskim ajetima, izrađivanje veoma lijepih natpisa ili ukrašavanje zidova i keramičkih predmeta, pisanje ajeta prelijepim rukopisom, njihovo pozlaćivanje, podučavanje djece Kur'anu prije bilo kakve druge poduke, sastavljanje gramatike arapskog jezika na osnovu Kur'ana. Započeli su nauke kao što su poetika, stilistika i retorika te su sakupljali riječi arapskog jezika i sl.

Zanimanje muslimana za kur'anske sadržaje, kao i ljubav prema Kur'anu postali su izvor i ishodište niza književnih i racionalnih znanosti koje, da nije Kur'ana, ne bi ni postojale.

Izvor – Objava i vjerovjesništvo, Murteza Mutahari