Vrijednost i značaj sunneta časnog Poslanika, s.a.v.a.
Vrijednost i značaj sunneta časnog Poslanika, s.a.v.a.
Sunnet časnog Poslanika, s.a.v.a., nakon Kur'ana predstavlja najvrijedniji i najznačajniji izvor učenja islama. Časni Kur'an Poslanikov sunnet predstavlja sljedećim karakteristikama:
- Poslanikov, s.a.v.a., sunnet potiče iz istog izvora kao i Kur'an.
إِنْ هُوَ إِلَّا وَحْيٌ يُوحَىٰ عَلَّمَهُ شَدِيدُ الْقُوَىٰ
To samo Objava je koja mu se obznanjuje, podučava ga onaj žestoke snage.[1]
- Njegova autoritativnost je na nivou autoritativnosti Kur'ana.
مَّنْ يُطِعِ الرَّسُولَ فَقَدْ أَطَاعَ اللهَ
Ko se pokori Poslaniku pa pokorio se i Allahu.[2]
وَمَا كَانَ لِمُؤْمِنٍ وَلَا مُؤْمِنَةٍ إِذَا قَضَى اللهُ وَرَسُولُهُ أَمْرًا أَن يَكُونَ لَهُمُ الْخِيَرَةُ مِنْ أَمْرِهِمْ
Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe.[3]
- Sunnet objašnjava i tumači Kur'an.
وَ أَنْزَلْنا إِلَيْكَ الذِّكْرَ لِتُبَيِّنَ لِلنَّاسِ ما نُزِّلَ إِلَيْهِمْ
I tebi smo objavili zikr (Kur'an), kako bi ti objašnjavao ljudima ono što im se objavljuje.[4]
وَمَا أَنزَلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ إِلَّا لِتُبَيِّنَ لَهُمُ الَّذِي اخْتَلَفُوا فِيهِ
I objavljujemo tebi Knjigu – samo da im objasniš ono o čemu se razilaze.[5]
- Poslanikov, s.a.v.a., sunnet je poput Kur'ana, za sve ljude svijeta i do Sudnjeg dana.
وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا رَحْمَةً لِّلْعَالَمِينَ
I poslali smo te samo (kao) milost svjetovima.[6]
- Poslanikov, s.a.v.a., sunnet smatra se putem za stizanje do čistog života.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اسْتَجِيبُوا لِلَّـهِ وَلِلرَّسُولِ إِذَا دَعَاكُمْ لِمَا يُحْيِيكُمْ
O vi koji vjerujete! Odazovite se Allahu i Poslaniku kad vas pozove onom šta vas oživljava.[7]
- Poslanikov, s.a.v.a., sunnet je najbolje utjelovljenje i najsavršeniji uzor za čovjeka na putu postizanja savršenstva.
لَّقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّـهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِّمَن كَانَ يَرْجُو اللَّـهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ
Zaista vi imate u Allahovom poslaniku uzor lijep za onog ko se nada Allahu i Danu posljednjem.[8]
S ovakvim karakteristikama kojima je časni Kur'an predstavio sunnet Poslanika, s.a.v.a., postaje jasna njegova životna važnost za islam. Međutim, kako se iz kur'anskih ajeta i očitih povijesnih dešavanja razaznaje, vidimo da nažalost brojni muslimani na početku islama nisu bili kadri ili pak nisu htjeli stići na ovaj nivo shvatanja sunneta.
Časni Kur'an u različitim ajetima govori o pokoravanju i slijeđenju Poslanika, predanosti njemu, njegovoj prednosti u odlukama… baš kao da je veliki broj muslimana s ovim pitanjem imao problem pa ga nisu tako lahko mogli prihvatiti: Pokoravajte se Allahu i Poslaniku. Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku. Ovi se izrazi opetuju u velikom broju ajeta. Nijedan musliman niti je sumnjao niti sumnja u to da je neophodna apsolutna pokornost Allahu, dž.š. Prema tome, naređenje da se pokorava Allahu je samo zarad toga da bi se ukazalo na to da se pokoravanje Poslaniku i pokoravanje Allahu nalazi na istoj ravni i neophodno je bez ikakve razlike. A da bi ovo značenje bilo potpuno jasno, Uzvišeni Allah u jednom ajetu to objašnjava na sljedeći način: Ko se pokori Poslaniku pa pokorio se i Allahu.[9]
قُلْ إِن كُنتُمْ تُحِبُّونَ اللهَ فَاتَّبِعُونِي
- Reci: „Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite.“[10]
Ovaj časni ajet ima posebnu poruku. Apsolutna potčinjenost Poslaniku predstavljena je kao pokazatelj ljubavi prema Bogu.
النَّبِيُّ أَوْلَى بِالْمُؤْمِنِينَ مِنْ أَنفُسِهِمْ
- Vjerovjesnik je preči vjernicima negoli oni samima sebi.[11]
Nekada ni ovo nije bilo dovoljno, već je Uzvišeni trebao ponovo, jasnije i s prijetnjom objasniti:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُقَدِّمُوا بَيْنَ يَدَيِ اللهِ وَرَسُولِهِ وَاتَّقُوا اللهَ إِنَّ اللهَ سَمِيعٌ عَلِيمٌ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَرْفَعُوا أَصْوَاتَكُمْ فَوْقَ صَوْتِ النَّبِيِّ وَلَا تَجْهَرُوا لَهُ بِالْقَوْلِ كَجَهْرِ بَعْضِكُمْ لِبَعْضٍ أَن تَحْبَطَ أَعْمَالُكُمْ وَأَنتُمْ لَا تَشْعُرُونَ
- O vjernici, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna. O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njima glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primijetite.[12]
Bez sumnje da uz ispravnu spoznaju Poslanika, s.a.v.a., ne bi bilo potrebe da se kaže čak ni prva rečenica. Međutim, stiče se dojam kao da Poslanikovi drugovi nisu bili na tom nivou da bi mogli pojmiti njegov istinski položaj. U drugom ajetu Uzvišeni čak ukazuje na detalje pa između ostalog kaže: Nemojte se prema njemu ponašati kao prema običnom čovjeku, kao što se ponašate jedni prema drugima:
وَمَا يَنطِقُ عَنِ الْهَوَى إِنْ هُوَ إِلَّا وَحْيٌ يُوحَى عَلَّمَهُ شَدِيدُ الْقُوَى
- On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se obznanjuje, podučava ga onaj žestoke snage.[13]
Najveći problem za ljude u ispravnom shvatanju Poslanika, s.a.v.a., bio je to što je on čovjek i što su ga nesvjesno poredili s drugim, običnim ljudima. Ovi časni ajeti ukazuju upravo na taj problem.
U predaji Abdullah ibn Amr ibn As govori: „Zapisivao sam riječi časnog Poslanika, sve dok me Kurejšije u tome nisu spriječili ovim riječima: ‘Zapisuješ li sve što Poslanik govori? On je čovjek poput svih nas, nekada govori kada je veseo, a nekada kada je ljut!’“ (Dakle, njegove riječi su rezultat psihičkih stanja i ne mogu uvijek biti istina.) On nastavlja: „Ovo sam rekao Poslaniku, s.a.v.a., a on, pokazujući na svoja mubarek usta, reče: ‘Abdullahu, zapisuj, tako mi Allaha, iz ovih usta ne izlazi ništa osim istine!’“
Interesantno je da je najveći dio napada i kritika neprijatelja islama usmjeren upravo na ovu tačku. Oni su ulagali napore da dovedu u sumnju ispravnost, preciznost i istinitost Poslanikovih riječi. Nažalost, i pored svih napora časnih kur'anskih ajeta učinjenih u ovom smjeru, veliki broj Poslanikovih, s.a.v.a., ashaba do kraja Poslanikovog života ovo pitanje ili nisu htjeli shvatiti ili pak uopće nisu iznašli sposobnost da ga shvate. Usljed toga se desilo da u posljednjim danima njegovog života, kada je od njih bio zatražio da mu donesu neko sredstvo za pisanje, kako bi im napisao preporuku tako da nakon njegove smrti nikada ne zalutaju, većina prisutnih, predvođena Omerom ibn Hattabom ne samo da su ga uvrijedili i optužili da bunca nego su mu dali do znanja i da im nije potrebna bilo kakva preporuka od njega!
Nakon bolne smrti časnog Poslanika, s.a.v.a., ljudi s ovakvim shvatanjima i pogledima u svoje ruke uzimaju uzde vlasti. Jasno je šta će sa svetim sunnetom nakon njegovog preseljenja učiniti ljudi koji su se za njegovog života i u njegovom prisustvu ponašali na takav način.
Nakon Poslanikovog, s.a.v.a., preseljenja postalo je jasno da većina ashaba, posebno oni koji su uzeli vlast u svoje ruke, zbog prezira koji su imali prema sunnetu još za života Poslanika, nisu naučili čak ni sasvim obične stvari. Razilaženje oko broja tekbira koji se uče na dženazi namazu samo je jedan primjer i pokazatelj dubine katastrofe. Poslanik, s.a.v.a., je deset godina nakon Hidžre stotine puta u prisustvu ashaba obavljao dženazu, ali oni nisu obraćali pažnju čak ni dotle da znaju broj tekbira, je li ih četiri ili pak pet!
Na taj način ono što se dogodilo njegovom sunnetu bila je jedna prava i velika katastrofa. Ljudi koji su imali smjelosti vrijeđati ga u njegovom prisustvu sada su, bez ikakvog osjećaja straha, stida ili grijeha, mijenjali sunnet, zabranjivali ga, pa čak ni drugima nisu dali da ga prenose ili zapisuju. Period zvanične zabrane zapisivanja hadisa trajao je skoro jedno stoljeće. Dovoljno je samo zamisliti ovaj dugački vremenski period da shvatimo šta se desilo sa sunnetom.
Interesantno je što se nakon tog vremena pa nadalje hadisu daje tolika vrijednost da ubrzo prerasta u prvi izvor šerijata, a Kur'an se stavlja na drugo mjesto. Oni koji su skoro cijelo stoljeće omalovažavajući sunnet zabranjivali pisanje hadisa, odjednom toliko podižu hadis da govore kako hadis može derogirati kur'anski ajet, a obratno ne!
Iako su sljedbenici škole halifa, nakon što je pisanje hadisa postalo službeno dozvoljeno, tom istom hadisu dali izvanredan značaj, pokrenuli različite vrste hadiskih nauka, posvetili se svim detaljima hadisa, njegove nizove prenosilaca sistematski i naučno uredili i sada se ponose tim postignućem, ipak se mora obratiti pažnja na sljedeće činjenice:
- Dotjerivanje nizova prenosilaca nakon sto godina zabrane zapisivanja, ma kojim instrumentom za dotjerivanje da se učini, naziva se krivotvorenje i kao takvo nikada hadisu ne može dati validnost. Nešto čiji korijen nije validan ne može dobiti validnost uljepšavanjem. Gotovo je nemoguće napraviti validan niz prenosilaca za sto godina usmenog prenošenja.
- Ono što čini sadržaj hadiskih knjiga ima temeljnu razliku u odnosu na sadržaj časnog Kur'ana. Ako je sunnet objašnjenje i tumačenje Kur'ana, u tom slučaju oni ne bi smjeli sadržavati dvije potpuno različite sfere. Ova razlika je pokazatelj da se nažalost ono što se desilo prethodnim nebeskim knjigama u prethodnim religijama također desilo sunnetu časnog Poslanika, s.a.v.a. Pojava različitih sektaških struja kroz povijest, kao i savremenih terorističkih ideologija, od kojih svaka ima alibi u hadiskim zbirkama Sahiha, također nam mnogo toga govori.
Prema tome, priča o Poslanikovom, s.a.v.a., sunnetu, poput tužne priče o Poslanikovom Ehli bejtu, pokazatelj je nepravde koja je njemu, s.a.v.a., učinjena. On je zarad čuvanja svoga sunneta više puta rekao: „Ostavljam među vama dvije skupocjene stvari, dok ih se budete čvrsto držali, nakon mene nikada nećete zalutati: Božiju knjigu i svoj Ehli bejt. Ovo dvoje se nikada neće razdvojiti sve dok mi ne dođu kod Havda.“
Jer očuvati jedno sveobuhvatno učenje koje treba biti uputa za čovjeka do Sudnjeg dana mogu samo odabrani sposobni ljudi koji su potpuno upućeni u to učenje, odgojeni u tom duhu, potpuno predani tom učenju, zaštićeni od raznih sputavajućih činilaca, kako unutrašnjih poriva tako i vanjskih interesa i želja, te koji su odani i požrtvovani branitelji tog učenja. Članovi Ehli bejta, a.s., su upravo ti odabrani određeni Božiji robovi koji su podučavani da budu autoriteti vjere nakon Poslanika, s.a.v.a. Oni su ti koji mogu čuvati, tumačiti, prenijeti te prepoznati istinu od neistine.
Stoga, ono što je preneseno preko Ehli bejta, a.s., od Poslanika, s.a.v.a., samo po sebi je dokaz svoje istinitosti, jer je u duhu učenja časnog Kur'ana. Po učenju Ehli bejta, a.s., svaka predaja se mora prvo izložiti časnom Kur'anu, pa ono što se slaže s njim zadrži se, a ono što je u koliziji s časnim Kur'anom odmah se odbacuje, kako je rečeno u mnogim predajama od Ehli bejta, a.s.
Prema tome, Božiji Poslanik, s.a.v.a., stavljanjem Ehli bejta pored Kur'ana za zaštitu ummeta od zablude objašnjava da su samo Kur'an i Ehli bejt vjerski autoriteti nakon njega i samo preko njih se dolazi do upute. Dakle, ne može svaki pojedinac koji ga je vidio, čak nekad samo jednom i nakratko, biti autoritet i tumač vjere ili prenosilac sunneta.
Knjiga pred vama predstavlja veoma kratku analizu povijesti svetog Poslanikovog, s.a.v.a., sunneta u periodu od četvrt stoljeća nakon njegovog, s.a.v.a., preseljenja. Možda je taj vremenski period najosjetljiviji period u povijesti sunneta, zato što je to najbolje vrijeme za ispravno i precizno zapisivanje i dokumentiranje hadisa. Cijenjeni autor knjige je na malom broju stranica obavio vrlo korisnu i preciznu analizu, ponudivši jasnu sliku o tome šta se dogodilo sa sunnetom.
[1] En-Nedžm, 5 i 6.
[2] En-Nisa, 80.
[3] El-Ahzab, 36.
[4] En-Nahl, 44.
[5] Ibid., 64.
[6] El-Enbija, 107.
[7] El-Enfal, 24.
[8] El-Ahzab, 21.
[9] En-Nisa, 80.
[10] Ali Imran, 31.
[11] El-Ahzab, 6.
[12] El-Hudžurat, 1 i 2.
[13] En-Nedžm, 3-5.
