Imam Ali, a.s., zadobija udarac sabljom

Imam Ali, a.s., zadobija udarac sabljom

Nakon što se smirila smutnja haridžija na Nehrevānu, nastala zbog širenja napada nelegalne Muavijine vojske u različitim i zabačenim krajevima islamske države, kao i ubistava i pljačke nevinih ljudi tog područja, Zapovjednik vjernih, a.s., je nastojao da obezbijedi vojsku koju bi poslao u Šam da završi njegov nezavršeni posao u vezi s Mu’avijom. Haridžije, koje više nisu imale snage da se javno pokažu, okrenule su se tajnim, ponajviše terorističkim aktivnostima. U skladu s historijskim izvorima, tri osobe koje su pripadale skupini haridžija sklopile su dogovor oko ubijanja tri ličnosti, tj. hazreti Alija, a.s., Mu’avije i Amra ibn ‘Asa. Od te tri osobe, Abdurahman ibn Muldžim Muradi se obavezao da će ubiti Imama Alija, a.s. Njegova zaljubljenost u Kutam, djevojku koja je izgubila oca i braću u bici na Nehrevānu boreći se na strani haridžija, te njegova želja da dođe do nje, učvrstile su njegovu odluku da ubije Imama, a.s. U praskozorje 19. ramazana 40. hidžr. god., dok je Imam Ali, a.s., stajao u mihrabu Kufske džamije, Ibn Muldžim mu je zadao udarac u mubarek glavu otrovanom sabljom. Očuo se Imamov glas kako izgovara sljedeću rečenicu: “U ime Allaha, uz pomoć Allaha, na putu vjere Allahovog Poslanika, uistinu sam se spasio.”