Čovjekoljublje 

Čovjekoljublje 

Čovjekoljublje je jedna od najplemenitijih i najsvjetlijih emocionalnih osobina čovjeka. Svaka osoba, svakog naroda i rase treba biti tako odgajana da ljudima želi dobro te da u svojoj nutrini, u ljudskom pogledu, osjeća ljubav prema svim narodima i nacijama.

Humanost i ljubav prema čovjeku je jedan od temeljnih stubova svjetskog mira i ljudske sreće. Ljubav prema čovjeku pokazatelj je ljudskosti i znak savršenstva i uzvišenosti čovjekove duše i psihe. Čovjek koji ne shvata humanost nije pronašao put u područje u kojem vlada ljudska dobrota.

Sinovi Ademovi dijelovi jednog tijela su

koji stvoreni od jedne supstance su,

pošto organ bol osjeti nekada

drugi organ mira nema nikada,

ti koji kad teško je drugim tugu ne osjetiš

Ne zaslužuješ da ime “čovjek” sebi posvetiš.

Imam Rida, a.s., je kazao: “Svi stanovnici Zemlje obuhvaćeni su Božijom milošću, dok se budu međusobno voljeli, poštivali povjereno i djelovali po pravdi.”[1]

Lekcija humanosti mora se učiti u djetinjstvu. Roditelji koji prema svom djetetu iskazuju ljubav i samilost, mogu ga usmjeriti i podučiti da voli druge. Dijete koje nikada nije osjetilo ljubav ni od koga, niti je kušalo ičiju samilost, u osnovi ne razumije značenje ljubavi i ne shvata tu duhovnu i životnu suštinu. Sve što je ono vidjelo u životu jesu hladnoća, neljubaznost, grubost i osornost. Ono se prema ljudima ponaša onako kako su se ponašali prema njemu. Od ovakve osobe ne treba očekivati da voli ljude.

Ljubav i milost u porodici predstavljaju osnovu ispravnog emocionalnog odgoja. U okrilju ljubavi moguće je dječije emocije upraviti u dobrom smjeru, uputiti ga na ispravan put, put sreće i od njega načiniti vrijednog čovjeka.

Emocije djeteta koje je ostalo lišeno ljubavi i milosti te nije vidjelo milosrđe i dobrotu, bit će upućene u krivom smjeru, njega će odlikovati grubost, pesimizam, zlovolja, neprijateljstvo, zloba, kao i desetine drugih nepoželjnih osobina.

[1] Medžmu‘a verram, sv. 1., str. 12.