Božija ljubav i požrtvovanost

Božija ljubav i požrtvovanost

Čovjek tjeran svojim prirodnim nagonom i sklonošću voli svoj život i imetak i svom svojom snagom i moćima nastoji ih sačuvati i zaštititi, ali vjera u Boga u vjernicima tako je jaka i snažna da je čovjek spreman svjesno preći preko svoga života i imetka i žrtvovati se na putu prijateljstva i ljubavi prema Bogu.

Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti.[1] 

…i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva…[2]

Iz nekoliko navedenih kur'anskih ajeta može se jako dobro shvatiti do koje se mjere nebeska vjera islam u razvoju vjerskih osjećanja oslanja na ljubav prema Bogu i kako kroz ljubav prema Gospodaru potiče svoje sljedbenike na činjenje dobrih djela, a putem straha od Njegove kazne odvraća od činjenja grijeha. Jasno je da što je osjećaj prijateljstva prema Gospodaru jači, a ljubav prema Njemu snažnija, to će rezultati i sprovođenje vjerskih uputa biti bolji.

Da bi u srcima svojih sljedbenika ojačao osjećaj ljubavi prema Bogu, islam nastoji što je moguće više produbiti i osnažiti korijene prijateljstva u srcima ljudi i u tom smislu služi se svim naučnim i praktičnim sredstvima, slijedeći ovaj sveti cilj kroz svoje opsežne upute.

Vjerske obaveze (farzovi – obavezno bogoslužje) i pohvalna djela (mustehabi) koje je islam propisao, kao i dove i šapućuća moljenja Bogu, učinkoviti su činioci u jačanju prijateljstva i ljubavi prema Gospodaru. Namaz, kao jedna od najbitnijih obaveznih islamskih dužnosti, sredstvo je duhovnog približavanja čovjeka Bogu, Gospodaru svih svjetova.

Namaz je sredstvo za uspostavljanje neposredne veze između stvorenja i Stvoritelja. Onaj koji redovno klanja svakoga se dana nekoliko puta obraća Bogu, te na taj način obnavlja prijateljstvo sa svojim Voljenim, s Njim razgovara i pridobija Njegovu milost i pažnju. On tokom dana nekoliko puta od Boga traži pomoć i podršku učvršćujući svoju slabu odlučnost snažnom božanskom voljom, te na taj način vlada prohtjevima duše i štiti sebe od prljavštine grijeha.

…namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno.[3]

Čovjek koji redovno klanja u posljednjoj trećini noći, privučen ljubavlju prema Bogu, napušta mjesto svoga počinka da bi klanjao neobavezni noćni namaz, poput zaljubljenog ašika osamljuje se sa svojim Voljenim, lije suze ljubavi i s njim šapćući razgovara. Ovaj duhovni postupak i unutrašnji nemir, ove ponoćne molitve i šaputanja daruju mu duhovnu svjetlost i čistoću, jačaju njegovu vjeru i rasplamsavaju njegovu ljubav prema Bogu.

[1] Es-Saff, 4.

[2] El-Beqara, 177.

[3] El-‘Ankebut, 45.