Hilafet i opunomoćeništvo
Hilafet i opunomoćeništvo
U skladu sa šiijskim vjerovanjem, Poslanikov halifa, nasljednik, ima dvije vrste obaveza:
- Formalna vlast
To znači vladavinu, izvršenje zakona, čuvanje prava te čuvanje islamskoga svijeta. U ovom smjeru halifa je poput ostalih vladara, s tom razlikom što je čuvanje društvene pravde jedan od strogih islamskih propisa i odlika islamske vlasti.
- Duhovna vlast
U značenju da je halifa obavezan da sve ono što je nejasno i zamršeno – a što iz bilo kojeg razloga otprije nije objašnjeno – razjasni muslimanima. Halifa, pored toga što mora vršiti dužnost vladara, mora objašnjavati propise, tumačiti Kur'an i biti sposoban očuvati vjeru od bilo koje vrste iskrivljenja te je braniti od svih vrsta sumnji. U skladu s tim halifa mora biti najučeniji i najobavješteniji čovjek u islamskom svijetu u vezi s temeljima i standardima religije i šerijata. Dakle, mora više od svih biti napojen s poslanikovog zdenca znanja i mudrosti. Zatim treba da ima dugu tradiciju u islamu i da u dovoljnoj mjeri bude okorišten plemenitim bićem Poslanikovim. Također, potrebno je da u kritičnim i osjetljivim trenucima, kada su u pitanju društveni interesi muslimana i religije islama, zapostavi lične koristi. Zarad očuvanja dina treba biti spreman sebe dovesti u kritičnu poziciju i biti požrtvovan.
Halifa je s aspekta vlasti vladar nad svom muslimanskom imovinom. Hums, zekat, porez, džizja, ratni plijen, rude i ostala javna dobra predstavljaju imetak kojim raspolaže halifa. On je dužan da bez ikakvog kršenja i sile vrši raspodjelu imetka među muslimanima ili da ga angažuje u svrhe iz kojih se dobiva opća društvena korist islamskih država. Dakle, ne smije biti naklonjen dunjaluku, kako ne bi u kritičnim situacijama napravio grešku. Upravo usljed toga hilafet je položaj kojeg određuje Allah, jer Uzvišeni Allah ga daje najodabranijim, najpodobnijim i najučenijim ljudima u ummetu. Izbor ne može dostići svetost te razine. Drugim riječima, hilafet je postavljenje kojeg Allah određuje i u tome mišljenje ljudi nema nikakvog uticaja. Na ovom temelju za određenje Poslanikovog nasljednika treba se obratiti tekstu i tragati za određenjem hukma u Poslanikovim riječima te realno uzeti u obzir šta je o tome rečeno, pa na temelju toga i postupiti.
Postalo je jasno da je događaj na Gadiru jedan od najdokumentiranijih događaja koji su se dogodili u historiji islama. Hadis vilajeta/vlasti jedan je od najočitijih hadisa koje je Poslanik izgovorio i s aspekta značenja i poruke nema nikakve nedoumice i nerazumljivosti. Tako će bilo ko, ko je osjetio miris arapske gramatike i ko je iole upoznat sa standardima narodnog i razumnog shvatanja i na njeg gleda pošteno bez pristrasnosti i predrasuda, priznati da ovaj hadis ukazuje na imamet, vođstvo i prioritet Emirul-mu'minina, Alija ibn ebi Taliba.
Čak ukoliko bismo i zanemarili ovaj hadis, ponovno je u dovoljnoj mjeri i u sunijskim i u šiijskim hadiskim zbirkama došao veliki broj drugih hadisa koji potvrđuju vođstvo i imamet hazreti Alija.
U dva odvojena poglavlja obratit ćemo pažnju i na te hadise koji su preneseni od Poslanika.
U prvom poglavlju navest ćemo one hadise koji poput hadisa Gadira jasno i očito ukazuju na hilafet Emirul-mu'minina, hazreti Alija.
U drugom poglavlju navest ćemo hadise koji govore o vrlinama i koji opisuju ličnost Alija i na taj način darivaju jačinu sadržaju hadisa Gadira.
Nakon toga, bez obaziranja na hadise i bez pisanih naznaka, svoju ćemo pažnju usmjeriti na suštinske odlike i vrline hazreti Alija, a na kraju ćemo govorit o tradiciji praznika Gadira i običajima vezanim za njeg.