Zašto se baviti historijskim događajima?
Zašto se baviti historijskim događajima?
Postojanost na ispravnom putu je čvrst i sveobuhvatan Božiji zakon. Koja ga se god skupina ili narod budu pridržavali, na taj će način postići dobiti koje on nudi.
Međutim, ukoliko se okrenu od njeg, pred sobom neće imati ništa osim neuspjeha i lošeg svršetka.
Tim povodom Imam Ali, a.s., kaže:
“Razmislite o stanju u kojem su bili vjernici koji su minuli prije vas! Kakvi su bili u vrijeme iskušenja i muka?! Ne bijahu li opterećeni bremenom najtežim? Ne podnosiše li iskušenja najmučnija među ljudima svim? I ne bijahu li u uvjetima najtežim među stanovnicima svim svijeta ovoga? Faraoni su ih držali robljem, pa su ih podvrgavali mukama najgorim i napajali ih gorčinom. Bili su razarajuće ponižavani i surovo podjarmljeni, ne nalazeći nikakva puta izbavljenja niti načina za zaštitu. I kada je Allah vidio ustrajnost njihovu u trpnji tih tegoba iz ljubavi prema Njemu i njihovo podnošenje nevolja u strahu od Njega, On im je osigurao izlaz iz tjeskoba iskušenja, poniženje zamijenio ugledom, a strah sigurnošću, tako da su postali vladari, upravitelji i vođe istaknute. Tako je blagodat Božija prema njima dosegla granice koje nisu dosezale ni želje njihove.
Zato, pogledajte kakvi oni bijahu kada skupine njihove postadoše ujedinjene, mišljenja njihova složna, srca njihova usklađena, ruke njihove spletene u uzajamnom podržavanju, sablje njihove jedna uz drugu u međusobnom pomaganju, pogledi njihovi prodorni i čvrste odluke njihove jedne te iste. Zar ne postadoše upravitelji krajeva Zemlje i vladari nad ljudima svim? Zatim, pogledajte šta im se dogodi pred kraj njihov, kada je razdor prevladao, jedinstvo se raspalo, a riječ i srca postali različiti. Podijeliše se na skupine razne i raziđoše u stranke. Onda je Allah skinuo s njih odjeću časti Svoje i lišio ih obilja blagodati Svoje. Među vama su ostala samo izviješća o njima radi upute onima koji pouku primaju.”[1]
Razmatranje historije, događaja koji su se zbili i sudbina prethodnih naroda jedan od najvažnijih izvora znanja i spoznaje korisne za čovjeka. Časni Kur'an ispravlja jedno iskrivljeno mišljenje o historiji i prethodnim narodima. Ljudi trebaju uzeti pouku iz historije i sudbine prethodnih naroda, ali trebaju znati da oni nisu odgovorni za naše greške, kriva razmišljanja, pogrešne postupke ili za našu ljenost, nedovoljno zalaganje i nepromišljenost. To je sasvim jasno, kao što je jasno da mi nećemo nositi teret neispravnih uvjerenja i nedoličnih postupaka prethodnih naroda, niti sebe smatramo odgovornim za to.
تِلْكَ أُمَّةٌ قَدْ خَلَتْ ۖ لَهَا مَا كَسَبَتْ وَلَكُم مَّا كَسَبْتُمْ ۖ وَلَا تُسْأَلُونَ عَمَّا كَانُوا يَعْمَلُونَ
Taj je narod bio i nestao! Njemu njegova stečevina, a vama vaša stečevina! Vi nećete biti pitani za ono što su oni radili![2]
[1]Nehdžu-l-belaga, 191. govor.
[2] El-Bekare, 134. Pogledati: El-Isra, 15, 16, 17