Obaviještenost imama Husejna o budućim događajima

Obaviještenost imama Husejna o budućim događajima

Iz odgovora Omeru Atrefu, Umm Selemi i govorima izrečenim drugim povodima, jasno se vidi da je Imam Husejn, a.s., bio obaviješten o svim bolima i nedaćama koje će i njega i njih zadesiti na putu ka njegovom cilju, poput zarobljavanja njegove porodice, mjesta njegovog mezara i ostalim detaljima.

Ova obaviještenost se ne povezuje samo s imametskim znanjem koje je utvrđeno u teološkim diskusijama, već je njegova obaviještenost u ovom posebnom slučaju stečena i običnim putem, preko oca i djeda, isto kao što su neke Poslanikove supruge i ashabi također bili obaviješteni o tome.

Vođa ove islamske revolucije i preporoda na putu ostvarivanja cilja – izvršenja božanske obaveze, tj. spasa islama i časnog Kur'ana te borbe protiv nepravde i nasilja – sve ove nedaće je svjesno i odgovorno prihvatio.

Kao što je spomenuto, Imamov odgovor Umm Selemi s neznatnim razlikama prenesen je u više hadiskih i historijskih knjiga.[1]

Kad bi ova predaja bila prenesena iz jednog izvora, koji bi mogao biti nepouzdan, mi ne bismo istrajavali na pouzdanosti i vjerodostojnosti. Međutim, desetine drugih predaja prenesenih od prethodnih poslanika, našeg Poslanika i Zapovjednika vjernih u vezi s bolnim historijskim događajem Ašure čine nas neovisnim o ovoj predaji, a navodimo je ovdje samo jer odgovara kontekstu ove knjige.

Štaviše, jedan je autor, kako bi utvrdio da je Imam bio neobaviješten o budućim događajima, uložio veliki napor da dokaže da predaja o razgovoru između Imama i Umm Seleme nije vjerodostojna. Pitamo se kako bi samo taj autor odgovorio na sve ostale predaje, kao i zašto je ravnodušno prešao pored njih.

Međutim, postavlja se drugo pitanje: zašto je imam Husejn ipak krenuo, i pored toga što je znao da će poginuti na ovom putu?

Kakvo je značenje rečenice: “Allah želi da me vidi ubijenog?”

[1] El-Haraidž, str. 26; Medinetu-l-me'adžiz, str. 244; Isbatu-l-vesijje, str. 162; Biharu-l-envar, sv. 44, str. 331.