Imam Husejnov govor pri izlasku iz Medine

Imam Husejnov govor pri izlasku iz Medine

Husejn ibn Ali je u nedjelju, dva dana prije kraja mjeseca redžeba, sa svojom porodicom krenuo prema Mekki. Kada je trebao napustiti Medinu, proučio je časni ajet koji je objavljen o izlasku Musaa, s.a., iz Egipta:

I Musa iziđe prestrašen iz grada iščekujući i reče: “Gospodaru moj, spasi mene od naroda nevjerničkoga!” (El-Kasas, 21)

فَخَرَجَ مِنْهَا خَائِفًا يَتَرَقَّبُ قَالَ رَبِّ نَجِّنِي مِنَ الْقَوْمِ الظَّالِمِينَ

Husejn ibn Ali, s.a., je, suprotno od Abdullaha ibn Zubejra, krenuo glavnim putem, onim kojim su išli svi putnici i karavani. Iako mu je jedan od saputnika predložio da i on poput Abdullaha ibn Zubejra krene jednim od zaobilaznih planinskih puteva kako bi izbjegao moguću potjeru sigurnosnih snaga Jezidove vlasti, Imam je odbio:

“Ne, tako mi Allaha, neću se udaljiti od glavnog puta sve dok Svevišnji Allah ne odredi ono što On želi.” [1]

لَا وَ اللَّهِ، لَا أُفَارِقُهُ‏ حَتَّى يَقْضِيَ اللَّهُ مَا هُوَ قَاضٍ

Za razliku od Husejna ibn Alija, koji je na Velidov poziv otišao da ga vidi i svoj stav mu izričito i jasno istakao, Abdullah ibn Zubejr nije pristao da ode u susret Velidu, već je navečer, u tajnosti, napustio Medinu i, zaobilazeći glavni put, preko pustinje otišao prema Mekki.

Zaključak

Iz ovog odgovora se može zaključiti da imam Husejn nije zbog straha napustio Medinu i pobjegao, jer bi u tom slučaju vjerovatno, kako mu je neko i predložio i kao što je Ibn Zubejr uradio, umjesto glavnim išao planinskim putevima. Međutim, on je odabrao put vidan svima pa radi ostvarivanja Božije zapovijedi, koja se ogledala u borbi protiv nevjerstva Beni Umejje, slobodno i potpuno smireno nastavio svoj put sve dok Svevišnji Allah ne odredi ono što želi.

Pri ulasku u Mekku

Imam Husejn je nakon pet dana putovanja od Medine do Mekke, uoči petka trećeg šabana ušao u časnu Mekku i ulazeći u grad učio ovaj časni ajet:

I kada krenu prema Medjenu, on reče: “Gospodar će moj mene uputiti na Pravi Put!” (El-Kasas, 22) [2]

وَ لَمَّا تَوَجَّهَ تِلْقَاءَ مَدْيَنَ قَالَ عَسَى رَبِّي أَنْ يَهْدِيَنِي سَوَاءَ السَّبِيلِ

Zašto ova dva ajeta

Zašto je Husejn ibn Ali pri polasku iz Medine i pri ulasku u Mekku proučio ova dva ajeta i šta je razlog da je on među svim ajetima odbrao upravo ova dva? On je učenjem ova dva povezana ajeta, i to u razmaku od pet dana, želio ukazati na činjenicu da je, onako kako je hazreti Musa napuštanjem svoje domovine i traženjem utočišta u nekom nepoznatom, stranom gradu imao cilj i razlog, i on također napuštanjem svog grada, Medine, krenuo za ostavarivanjem uzvišenog cilja, kako to dolikuje Božijim ljudima, i da njegov ulazak u Mekku također ima cilj i razlog, koji su uzvišeni i do kojih se ne može stići bez posebne Božije pažnje i upute. “Gospodar će moj mene uputiti na Pravi Put!”

[1] Tarihe Taberi, sv. 7, str. 222; El-Kamil fi-t-tarih, sv. 3, str. 265; El-Iršad, str. 202; Mektelu Harazmi, sv. 1, str. 189.

[2] Tarihe Taberi, sv. 7, str. 222 i 271; El-Kamil fi-t-tarih, sv. 3, str. 265; Iršad, str. 200; Mektelu Harazmi, sv. 1, str. 189.