Čuvanje jezika i suzdržanost od uzaludnih poslova

“O Ebu Zerre, ostavljaj sve ono od čega nemaš koristi, ne govori ono od čega nemaš koristi i čuvaj jezik svoj kao što čuvaš novac svoj!”

Sadržaj koji je spomenut u ovom dijelu predaje, dopunjava prethodna objašnjenja o odvraćanju pojedinca od grijeha. Onaj koji se želi suzdržati od grijeha treba sebi odrediti granice, kako je rečeno: “Onaj koji se kreće ivicom provalije, neka se čuva da ne padne u nju.” Onaj ko se želi suzdržavati od grijeha mora se udaljavati i od njegovih uvoda te napuštati i neke dopuštene (mubahat) stvari, da ne bi upao u grijeh. Naprimjer, ukoliko se neko želi očuvati zabranjenog gledanja u žene koje nije dozvoljeno gledati, onda se treba suzdržavati i od gledanja u neke koje mu je dozvoljeno gledati. Ako želi da ne sluša nedozvoljenu muziku, onda treba izbjegavati slušanje i neke dozvoljene muzike. Ako želi da ne bude zaprljan lažima i ogovaranjem, treba se suzdržati i od nekih govora za koje postoji mogućnost da budu laž ili ogovaranje. Naravno, teško je da se čovjek suzdrži od svih dopuštenih stvari koje bi ga mogle odvesti u grijeh; ovo vrijedi posebno za one koji su na početku puta, ali oni koji su na putu usavršavanja duše, htjeli ili ne, moraju ovu razinu prevazići.

Časni Poslanik, s.a.v.a., savjetuje Ebu Zerra da se udaljava od poslova koji su prazni i uzaludni; kao što i Kur'an spas i uspjeh vidi uvjetovanim udaljavanjem od praznih poslova (lagv):

Uspjeli su vjernici; oni koji molitvu ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju.[1]

Onaj ko želi postići spas i uspjeh mora se suzdržati od poslova koji ne koriste njegovom stanju, ne smije govoriti riječi od kojih nema koristi – čak i ako je to dopušteno – te mora svoju snagu trošiti na korisne i plodonosne poslove.

Drugi savjet Poslanika, s.a.v.a., Ebu Zerru je da se suzdrži od govora od kojeg nema koristi za njega.

Čovjek mora biti osjetljiv u pogledu svoga jezika. Treba se potruditi da se suzdržava i od dopuštenog govora, jer nekada jedna riječ koja izlazi iz usta bude uzrok loših posljedica i na Ovom i na Onom svijetu. To što se u predajama puno preporučuje čuvanje svoga jezika te izbjegavanje riječi koje nisu potrebne i koje nas se ne tiču – zbog toga je što čovjek nekada ne može kontrolirati svoj jezik i bude pogođen nesrećama vezanim za jezik, kao što su laž, ogovaranje i ismijavanje drugih. Zbog ovog su neki velikani pridavali mnogo pažnje tome da šute koliko god je to moguće.

Poslanik, s.a.v.a., poručuje: Onako kako nastojiš sačuvati novac i dukate – isto tako se trudi da čuvaš svoj jezik! Kako svoj novac čuvaš, stavljaš ga u sef, zaključavaš ga, držiš pod šifrom i na sigurnom mjestu – tako čuvaj i svoj jezik, koji je daleko vredniji od novca. Bog je za jezik postavio ograde i zaštite; ispred jezika su zubi, a ispred zuba je postavio usne da bi ograničio jezik ovim ogradama. Onda se potrudi da ga ne oslobodiš! Suzdrži se čak i od dopuštenog govora od kojeg koristi nemaš, jer uzalud trošiš svoju snagu i energiju i na ovaj način, malo-pomalo, bivaš odvučen ka sumnjivim i pokuđenim stvarima te na kraju ka haramima i velikim grijesima. Koliki je to razmak između pričanja o drugima i ogovaranja drugih? Između dopuštenog govora i velikog grijeha (ogovaranja) – koji je gori od činjenja bluda sedamdeset puta sa onima koji su čovjeku u krvnom srodstvu, i to u Kabi – udaljenost je veoma mala i mi malo-pomalo ovu udaljenost smanjujemo i bivamo pogođeni ovim grijehom.

[1] El-Mu'minun, 1-3.