Duge želje i zapostavljanje dužnosti

Duge želje i zapostavljanje dužnosti  pokazatelji su slabosti bogobojaznosti i pouzdanja u Boga

Kako je i rečeno, mnogi imaju duge želje i očekuju da će dugi niz godina živjeti na Ovom svijetu. Oni rade i trude se za budućnost i stalno su zabrinuti za nju i za ono što se može dogoditi. Zabrinuti su, ako ne budu primljeni na fakultet, da li će u budućnosti imati odgovarajuće zanimanje i zaradu ili ne. Zabrinuti su da li će njihov život u budućnosti biti sređen ili ne. Jasno da je ova zabrinutost uzrokovana nepostojanjem bogobojaznosti i pouzdanja u Boga (tevekkul), jer onaj koji se uzda u Boga i nada se Njegovoj pažnji i dobroti nije zabrinut za budućnost, budući da Boga smatra vlasnikom i vlastodršcem svega. Pored toga, onaj koji je zabrinut za svoju budućnost – odakle zna da ima budućnost!

Islam i vjerska spoznaja nalažu da čovjek treba nastojati da izvršava obaveze koje danas ima i da ne razmišlja o sutrašnjem danu, budući da se ne zna da li će još jedan sahat biti živ ili ne. Naravno da je pokuđena zabrinutost zbog Ovog svijeta i zbog lišenosti užitaka u budućnosti, ali ako čovjek izvršava današnje obaveze, odlučuje i pravi planove za izvršavanje obaveza koje bi se mogle pojaviti u budućnosti, ovo ne samo da nije pokuđeno, već se ubraja u čovjekove dužnosti. Iako svaka obaveza i dužnost ima poseban dan i postaje obavezom u svoje vrijeme, danas mi je obaveza klanjati, a danas nisam obavezan klanjati sutrašnje namaze, pa ako sutra budem živ, tada će mi biti obaveza klanjati sutrašnje namaze. Tako je i s drugim obavezama koje za nas postaju obaveze u njima određenom vremenu, a prije nastupanja tog vremena nemamo dužnost. Dakle, za čovjeka koji se susteže od Ovog svijeta (zahid) neumjesna je zabrinutost za svoju budućnost i za to šta će biti sudbina njegovog ovosvjetskog života, ali je umjesna zabrinutost za neminovnu budućnost i posljednji dan ovosvjetskog života, koji vodi Budućem svijetu, jer se Sudnji dan i Budući svijet ne mogu izbjeći, iako bi nekima bilo drago da ih mogu izbjeći.

Uzvišeni Bog kazuje:

O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio…[1]

U nastavku hadisa Poslanik, s.a.v.a., o Božijoj preporuci njemu u vezi sa gomilanjem bogatstva kaže:

“O Ebu Zerre, Allah Blagoslovljeni i Uzvišeni nije mi objavio da sakupljam imetak. Ipak, objavio mi je: Radi zahvalnosti na Njegovim blagodatima slavi Ga i hvali, budi od onih koji padaju ničice i robuj Gospodaru svome sve dok ti smrt ne dođe.”

Kada bi sakupljanje imetka i gomilanje bogatstva bilo poželjno i uzrok postizanja sreće i savršenstva za čovjeka, Allah bi Svome Poslaniku, s.a.v.a., naredio da se okrene sakupljanju imetka i bogatstva. Ali, Bog nikada nije takvo šta naredio Poslaniku, već mu je naredio da do posljednjeg trenutka svoga života bude zauzet slavljenjem, robovanjem i moljenjem svoga Gospodara.

Svakako da se robovanje može ispoljavati u raznim vidovima: nekada je ono u vidu individualnih ibadeta, kao što su noćno bdjenje, činjenje obaveznih i pohvaljenih ibadeta, a nekada u vidu služenja zajednici, stjecanja znanja, školovanja, pozivanja vjeri i vjerskim vrijednostima te širenja islamske kulture i svega onoga što je za čovjeka obavezujuća dužnost.

Oni koji su Poslanika, s.a.v.a., izabrali kao najboljeg uzora trebaju se truditi, koliko god je to u njihovoj moći, da im ponašanje bude slično njegovom ponašanju. Upravo iz ovog razloga Poslanik, s.a.v.a., u sljedećoj rečenici razotkriva dio svoje svakodnevnice:

“O Ebu Zerre, zaista ja oblačim grubu odjeću, sjedim na zemlji, oblizujem svoje prste (nakon jela), jašem neosedlanog magarca i drugom ponudim da jaše sa mnom; pa ko god napusti moj sunnet, nije od mene.”

Poslanik, s.a.v.a., koji je putem Bogom mu dane moći raspolaganja Kreacijom mogao imati čitav svijet, materijalnim mogućnostima se koristio samo u mjeri osiguravanja neophodnih potreba. Poslanik, s.a.v.a., prethodno je rekao: Džebrail mi je dao na raspolaganje riznice Ovog svijeta, ali ja sam se uzdržao od njihova prihvatanja. U ovom dijelu na jasan način objelodanjuje svoj jednostavan i skroman način života i svoj način društvenog ophođenja.

S obzirom da je način življenja Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kao najodabranijeg stvorenja i donosioca duhovne poruke, bio predmet pažnje muslimana, pa čak i nemuslimana, sva njegova stanja i postupci – čak i najsitniji detalji njegovog načina života i društvene metode – bili su pažljivo posmatrani od strane njegove okoline. Iz ovog razloga mnoge pojedinosti o njegovom ponašanju prenesene su jezikom Ehli-bejta, ashaba, tabiina (onih koji su drugovali sa ashabima i slušali od njih predaje a nisu imali sreću da budu sa Poslanikom, s.a.v.a.) i drugih. Osim toga, i sam Poslanik, s.a.v.a., u nekim slučajevima je govorio o svom načinu života, kao što u ovom dijelu hadisa ukazuje na jedan dio svog načina života, da bi se njegovi sljedbenici upoznali s njegovim načinom življenja i vladanja i da bi ga mogli slijediti kao svoga uzora.

Časni Poslanik, s.a.v.a., kaže da oblači grubu odjeću, a ne mehku, u kojoj bi se osjećao komotno. Sjedi na zemlji, a ne na luksuznim i skupim tepisima. Poslanik se prilikom jela služio svojim prstima i kada bi završio sa jelom, oblizivao bi svoje prste. Jahao bi neosedlanog magarca i sa sobom bi još nekog poveo. Iz ovog objašnjenja na najjasniji način vidi se skromnost i vrhunsko ropstvo Poslanika, s.a.v.a. Zadivljujuće je to što je Poslanik, s.a.v.a., u okruženju u kojem se plemstvo, oholost i ugnjetavanje na sve strane širilo, bio tako skroman i ponizan, do te mjere da je jahao neosedlanog magarca pa bi, zbog velike poniznosti, i još nekog sa sobom vodio!

S druge strane, mi koji tvrdimo da smo njegovi sljedbenici vodimo brigu o oblačenju lijepe odjeće i jedenju ukusne hrane; ukratko, želimo za sebe osigurati lagodan i miran život. Težimo sebi osigurati moderno i luksuzno vozilo i što više se koristiti ukrasima i ljepotama Ovog svijeta.

Svakako, na kraju treba istaći da mi u današnjem vremenu ne možemo očekivati da način života ljudi bude u potpunosti isti kao onaj koji je imao Poslanik, s.a.v.a., jer se nivo življenja i ekonomsko stanje svakog vremena međusobno razlikuju i uporedo sa razvojem nauke i tehnologije pojavile su se velike promjene u uvjetima življenja čovječanstva. Važno je da se neophodno pridržavati nepogrješivih zakona i načela islama te u svakom vremenu način života ljudi treba uskladiti s njihovim društvenim položajem. Također se treba uzdržavati odanosti ukrasima, pretjerivanju i rasipništvu.

[1] El-Hašr, 18.