Kur'an i pitanje promišljanja
Načelo promišljanja
Jedno od načela kur'anskog učenja je poziv na duboko promišljanje. Razmišljanje o Božijim stvorenjima je radi shvatanja tajni stvaranja. Razmišljanje o svojim stanjima i djelima je radi ispravnog izvršavanja svoje zadaće. Razmišljanje o historiji i životu minulih naroda je radi spoznanje i shvatanja zakona koje je Bog uspostavio za čovjekov društveni život. Ako razmišljanje bude površno i razbacano, bit će veoma jednostavno, ali ono neće polučiti nikakvu korist. Međutim, ako ono bude znanstveno i utemeljeno na preciznom proučavanju i eksperimentima ili, u najmanju ruku, ako čovjek bude htio detaljno proučavati djela dubokoumnih ljudi, bit će to dosta teško, ali zauzvrat izuzetno korisno. To je veliki kapital i obilna zaliha za čovjekovu dušu.
Islam je tevhid postavio za svoj osnovni temelj. Tevhid je najuzvišenija i najveća misao koja je doprla do čovjekovog uma i kao takva ona zahtijeva dosta pažnje i preciznosti. Slijepo slijeđenje je odbačeno, a naglašeno je proučavanje načela islama, a naročito njenog najvažnijeg načela, tj. tevhida. Ova vjera treba promišljanje i proučavanje uvrstiti u obavezne dužnosti i znatan broj svojih učenja posvetiti ovoj temi, kao što je i uradila. Časni Kur'an pitanje promišljanja nije ostavio nejasnim, već ga je definirao. Kur'an nije rekao: idite i promišljajte a nije važno koja je to tema. U Kur'anu se, zapravo, teme nude na uopćen način. Naprimjer, u 164. ajetu sure Al-Beqare Kur'an određuje teme za promišljanje i ljudima kaže: idite, budite ambiciozni, razmišljajte i istražujete ove teme.
إِنَّ فِي خَلْقِ السَّمَاوَاتِ وَ الأَرْضِ وَ اخْتِلاَفِ اللَّيْلِ وَ النَّهَارِ…
“U stvaranje nebesa i Zemlje, smjene noći i dana…”
Proučavajte nebesa i Zemlju, smjenu dana i noći. Saznajte kakav je zvjezdani sistem. Saznajte građu Zemlje, njene slojeve, njene učinke i faktore koji uzrokuju da svaka dvadeset četiri sata Zemlja načini potpunu promjenu u odnosu na Sunce i koji učine da se pojave dan i noć. Istražujte i proučavajte ove teme. Izumite astronomiju. Informirajte se o geologiji.
وَ الْفُلْكِ الَّتِي تَجْرِي فِي الْبَحْرِ بِمَا يَنفَعُ النَّاسَ
“Lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude.”
Ovim lađama koje se kreću morem čovjek ostvaruje dobit, prelazi razdaljine, uvećava svoje znanje i spoznaju, ostvaruje trgovačku korist i koristi sposobnosti koje mu je Bog darovao. More i lađe koje ne tonu već plove po njemu, koristi koje čovjek ostvaruje moreplovstvom, sve to ima svoju tačno određenu mjeru, pravilnost i uređenost s kojom se čovjek može upoznati samo izbliza putem proučavanja i istraživanja.
وَ مَا أَنزَلَ اللّهُ مِنَ السَّمَاء مِن مَّاء فَأَحْيَا بِهِ الأرْضَ بَعْدَ مَوْتِهَا
“Kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina.”
Kišnica koja se spušta i Bog Koji posredstvom nje oživljava mrtvu zemlju kriju u sebi hiljadu tajni koje mogu spoznati samo ljudi koji razmišljaju, proučavaju, istražuju i koriste snagu svojih misli u te svrhe. Poznaju kreaciju i njene zakone. Shvataju osobenosti i koristi kiše. Spoznaju biljke.
وَ تَصْرِيفِ الرِّيَاحِ وَ السَّحَابِ الْمُسَخِّرِ بَيْنَ السَّمَاء وَ الأَرْضِ
“Promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde.”
U strujanju i kretanju vjetrova i oblaka, koji lebde između neba i Zemlje, nalaze se znakovi i pokazatelji mudrosti i stvaralaštva Svevišnjeg Gospodara, ali za one koji razmišljaju, istražuju i spoznaju stvaranje.
Zamislite da je neko koga niste lično vidjeli napisao knjigu, potom vam napisao pismo i u njemu naglasio: Ako želite da me potpuno upoznate, proučavajte moju knjigu. Zamislite da je u pismu posebno označio neka poglavlja knjige i poručio vam da ta poglavlja u cijelosti proučavate. Sasvim je jasno da trebate čitati tu knjigu, proučavati njena poglavlja, posvetiti tome potpunu pažnju, obratiti se učitelju i profesoru, pomoći se rječnikom, savladavati slova i abecedu kojom je knjiga pisana, savladati jezik kojim je pisana i na taj način upoznati pisca kojeg niste vidjeli. Jasno je da se pisac ne može spoznati samo gledanjem u knjigu i u njene korice. Učenjaci svih grana nauke, počevši od astronomije, preko geologije, biologije, samospoznaje do stručnjaka za proučavanje atmosfere, mišljenja su da je površno proučavanje postojećih svjetova koje ne bude praćeno istraživanjem i proučavanjem slično iščitavanju vanjskih strana korica knjige, što ni u kojem slučaju nije dovoljno. Tu čovjek ne može pravilno shvatiti stvari, za razliku od znanstvenih i istraživačkih proučavanja. U principu, razmišljanje je raščlanjivanje i analiziranje podataka koje je čovjek pohranio u svom umu. Razmišljanje je prolazak kroz stečene informacije koje se na početku javljaju u čovjekovom umu. To je poput plivanja – čovjek se kreće u vodi od jedne do druge obale. Prema tome, moraju postojati podaci da bi čovjek mogao razmišljati. Mora postojati voda da bi čovjek mogao u njoj plivati.
Onaj ko dobro poznaje busen cvijeća, poznaje korijen, stabljiku, listove, zna na koji način se busen hrani, kako diše, kako raste, kako se razmnožava, može razmišljati o njemu i shvatiti moć, znanje, mudrost i planiranje koji su upotrijebljeni prilikom njegovog stvaranja. Međutim, onaj ko na cvijetu vidi samo obim i oblik i nije obaviješten o tajnama koje se kriju unutar njega, taj i ne može razmišljati o tom cvijetu s gledišta njegove povezanosti s odredbom i planom koji vlada svijetom.
Izvor razmišljanja je znanje. Rečeno je da je naredba u vezi s nekom stvari istovremeno naredba za osiguravanje onoga što mu prethodi kao uvod. Budući da razmišljanje nije moguće bez znanja i podataka, onda je naredba za razmišljanje istovremeno i naredba za osiguravanje izvora razmišljanja, tj. usvajanje ispravnih znanja u vezi sa stvorenjima. Želimo reći da časni Kur'an ne samo da bodri i podstiče ljude na usvajanje znanja već je u ovom ajetu i u brojnim drugim ajetima odredio teme za razmišljanje.
Odstupanje muslimana od puta islamskog razmišljanja
U historiji islama, nažalost, zbili su se događaji zbog kojih su muslimani krenuli suprotnim smjerom od onog na koji ih je uputio Kur'an. Naravno, nekolicina onih koji su bili upoznati s duhom kur'anskog nauka znali su o kojim temama treba promišljati. Upravo se oni danas ubrajaju u velikane muslimana, štaviše čovječanstva. Međutim, mnogi su odstupili od puta časnog Kur'ana te su počeli raspravljati i prepirati se o kojekakvim temama. Ne samo da časni Kur'an ne podstiče na takve teme već na njih ozbiljno upozorava i zabranjuje ih, jer se to smatra ispraznim govorom bez ikakve koristi. Osoba koja vjeruje u Kur'an treba se udaljiti od svega što se ubraja u isprazne, besplodne i beskorisne radnje, čak i ako se radi o nekoj naučnoj ili vjerskoj raspravi.
وَ الَّذِينَ هُمْ عَنِ اللَّغْوِ مُعْرِضُونَ
“I koji se okreću od onog što ih se ne tiče (ispraznog govora).”[1]
Ako bi neko proučio knjige teologa, teme koje su stoljećima bile predmetom njihovih rasprava i prepirki, ogromna sredstva i snage koje su utrošene na tom putu i upropaštena misaona pregnuća, te ih usporedio s onim temama na koje Kur'an poziva, uvidio bi da jedne s drugima uopće nemaju nikakve veze. Godinama su mnogi ljudi raspravljali o ovim neutemeljenim i beskorisnim temama. Međutim, teme koje Kur'an Časni nalaže i na koje podstiče da se izučavaju i istražuju ostale su onakve kakve su i bile. S druge strane, drugi ljudi bili su podstaknuti ovim temama, preuzeli su na sebe ovu dužnost i proslavili se u svijetu. Mi sada, postiđeni, trebamo od njih učiti ono čemu nas je pozivala naša nebeska Knjiga.
Govorio sam da, što više čovjek obrati pažnju na stvaranje bića u svijetu, bolje uviđa uređenost, sklad i harmoniju između dijelova svijeta. Shvata činjenicu da svako biće i svaka čestica, dok ima moć, snagu i kretanje, nije prepuštena samoj sebi. Postoji povezanost, spojenost i sjedinjenost među svim dijelovima. Svaki dio ima cilj u okviru ove cjeline i obavezu unutar ovog sklopa. S tog gledišta cio svijet je jedna cjelina.
Božije postojanje i jednoća u Kur'anu Časnom tretiraju se istovjetno
Spomenut ću još i to da se u časnom Kur'anu navodi isti dokaz za postojanje Boga i za Njegovu jednoću. Ono što je dokaz postojanja Boga, istovremeno je i dokaz jednoće Njegove Bīti. Filozofi obično odvojeno spominju raspravu o dokazivanju bića i raspravu o jednoći Nužno postojećeg bića. To su radili islamski teolozi koji su slijedili filozofe. Međutim, u Kur'anu ove dvije teme nisu odvojene. Ne donosi se na jednom mjestu dokaz o postojanju Stvoritelja, Nužno postojećeg bića i Bīt koja opstoji sāma po Sebi a ne po drugima, a na drugom mjestu dokaz o Božijoj jednoći, odnosno da je Stvoritelj jedan i nema ih više. Ovo je zanimljiv detalj u časnom Kur'anu. U kur'anskoj logici Božija Bīt predstavljena je na takav način da Joj se ne može pretpostaviti mnoštvo i dvojnost. Na ovo pitanje aludira se kroz kur'anske ajete. Imam Ali, mir s njim, u Stazi rječitosti u potpunosti objašnjava ovo pitanje. Ovo je jedno u nizu velikih kur'anskih učenja koje je sasvim jasno pokazatelj nadnaravnosti ove knjige. Tumač te nadnaravnosti je hazreti Ali, mir s njim. U hadisu se navodi da je Imam Ali bio upitan:
هَلْ عِنْدَكُمْ شَىْءٌ مِنَ الْوَحْىِ؟
“Da li se kod vas nalazi išta od Objave?”
لا وَ الّذِى فَلَقَ الْحَبَّةَ وَ بَرَأَ النَّسَمَةَ إلّا أنْ يُعْطِىَ اللّهُ عَبْداً فَهْماً فِى كِتابِهِ
“Ne, tako mi Onog Koji rascjepljuje zrno i stvara živa bića, osim da Bog podari robu sposobnost razumijevanja Njegove Knjige.”
U ovom iskazu Imam Ali, mir s njim, želi reći da su nevjerovatne spoznaje kojima on raspolaže nastale shvatanjem i razumijevanjem značenja i smislova Kur'ana.
Rekao sam da poredak koji postoji u kreaciji pokazuje sklad i povezanost među stvorenjima, što je dijelove svijeta sabralo u jednu cjelinu. Moguće je da među dijelovima svake cjeline postoje povezanost, jedinstvo i sklad, kao što je moguće i da ne postoje. Pojasnit ćemo ovo primjerom: Stado ovaca jedna je cjelina. Među dijelovima ove cjeline ne postoje sjedinjenost i sklad. Svaka ovca posebno za sebe hoda, pase travu, spava itd. Sveukupno gledajući one ne čine jednu jedinstvenu cjelinu. Među njima postoji sklad u onoj mjeri u kojoj ih čoban pokreće. Međutim, tijelo svake ovce sačinjeno je od miliona živih ćelija. Jedan dio ćelija sačinjava vunu na njenoj koži i njihova je dužnost napraviti štit za ostale dijelove tijela. Jedan dio ćelija čini mišiće, jedan dio srce, jedan dio oči. Svi ti dijelovi ćelija, istovremeno dok obavljaju različite i brojne funkcije i dok svaka ćelija na svojoj razini ima obavezu i cilj, nisu obaviještene o drugim ćelijama, kao što ni one nisu obaviještene o njoj. Tako, naprimjer, krvne ćelije ne znaju da postoje ćelije koje sačinjavaju tkivo, ćelije tkiva ne znaju za nervne ćelije, a nervne ćelije ne znaju za epitelne ćelije. Ni jedna od njih ne zna da je potčinjena i da su zajedno u službi jedne cjeline koja se naziva ovca, cjeline koja ima dušu i život, ima cilj i odredište koji su univerzalniji i uzvišeniji. Cilj svake skupine ćelija je djelimičan i on je uvod i sredstvo za jedan univerzalniji i sveobuhvatniji cilj.
[1] Al-Mu'minūn, 3.
