Poslanik, s.a.v.a., s majkom

Poslanik, s.a.v.a., s majkom

Muhammed, s.a.v.a., nije dugo uživao u starateljstvu svoje ljubazne majke. Amina je iščekivala mladost Abdullahovog siročeta kako bi joj bio utjeha za izgubljenog dragog muža. Međutim, smrt joj to nije dopustila.

Preneseno je da je Halima vratila Muhammeda u njegovoj petoj godini. Njegova majka, Amina, odlučila je da povede sina sa sobom na mezar svog dragog muža u Medini, kako bi i Muhammed u posjeti upoznao svoje dajdže iz Beni Nedždžara.[1] Međutim, ovo putovanje je preraslo u izvor nove tuge za Muhammeda, jer je nakon posjete mjesta preseljenja i ukopa oca, u povratku na području koje se zvalo Ebva’[2] izgubio i svoju dragu majku.

Kao da je višestruki ulazak tuge u čisto srce Muhammedovo u djetinjstvu bio neka vrsta Božije pripreme za usavršavanje njegove veličanstvene ličnosti. Umm Ejmen[3] je nastavila putovanje s njim prema Mekki da ga preda njegovom djedu, koji je bio jako vezan za njega.[4]

S djedom, Abdulmuttalibom

Muhammed je u Abdulmuttalibovom srcu zauzeo položaj do kojeg niko od njegovih sinova i unuka, koji su svi odreda bili velikani Mekke, nije bio dosegao. Preneseno je da je jednom Abdulmuttalib u dvorištu Ka’be sjedio na prostirci, a velikani i poglavari Kurejšija i njihova djeca su bili oko njega, i da je odjednom ugledao svog unuka Muhammeda, pa odmah naredio da mu se napravi prolaz te ga, čim je došao do njega, stavio pored sebe na svoju posebnu prostirku. Pored visokih moralnih vrlina kojima je Poslanik, s.a.v.a., bio ukrašen od djetinjstva, ova pažnja kurejšijskog velikana učvrstila je njegov položaj u srcima Kurejšija.

I časni Kur'an je ukazao na doba djetinjstva bez roditelja koje je proživio pod pažnjom svog Gospodara:

أَلَمْ يَجِدْكَ يَتِيمًا فَـَٔاوَىٰ

Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio.[5]

Obično gubitak roditelja ima veliku ulogu u izgradnji i pripremi čovjeka za sazrijevanje te u njegovom samopouzdanju u podnošenju teškoća i problema koji ga pogađaju kao i u njegovoj izdržljivosti i ustrajnosti. Tako je Svevišnji Allah na Sebe preuzeo da pripremi Svog odabranog Poslanika da bude sposoban podnijeti buduće važne obaveze i ispuniti veliku odgovornost koja ga čeka u dobu zrelosti i usavršenosti. Božiji Poslanik, s.a.v.a., je u jednom govoru ukazao na ovu činjenicu:

أَدَّبَنِي رَبِّي فَأَحْسنَ تَأْدِيبِي.

“Moj Gospodar me je odgojio, a odgoj mi je učinio lijepim.“[6]

Nije prošlo ni osam godina časnog života Muhammeda kada ga je zadesila treća tuga: izgubio je svog plemenitog djeda, Abdulmuttaliba. Tuga za djedom nije bila ništa manja od tuge i žalosti za majkom. Prilikom ukopa mnogo je plakao i nikad ga nije zaboravio. Abdulmuttalib se na najbolji način starao o njemu jer je bio obaviješten o njegovom položaju poslanstva. Preneseno je da je, kada je jednom neko Muhammeda u djetinjstvu spriječio da priđe svom djedu, Abdulmuttalib rekao: “Ostavi mi sina, onoga kojeg poglavarstvo i vladavina traže.”[7]

[1] Beni Nedždžar: jedno od najvažnjih ogranaka plemena El-Hazradž, jedno od dva glavna plemena u Jesribu (kasnije Medini). S obzirom na to da je Poslanikova časna majka Amina bila iz Beni Zuhre, ogranka plemena Kurejš u Mekki, ovdje se pod „daidža“ misli na daidžu Poslanikovog djeda Abdulmuttaliba ibn Hašima, jer je njegova majka bila Selam bint ‘Amr En-Nedždžarija. Poslanik, s.a.v.a., i njegova časna majka sigurno jesu bili gosti kod Beni Nedždžara, ali je razlog putovanja vjerovatno bila posjeta mezaru Abdullaha, Poslanikovog plemenitog oca, u Jesribu.

[2] Ebva: veliko selo u području Veddan, između Medine i Mekke. Ebva se nalazi oko 200 km jugozapadno od Medine. Prva Poslanikova, s.a.v.a., bitka, kada je 2. g. po hidžri na čelu vojske došao u to područje i bez borbe postigao sporazum s poglavarom Beni Damre, nazvana je Gazvetu-l-Ebva. U području Ebva je rođen sedmi Imam, Musa ibn Džafer Kazim, a.s.

[3] Umm Ejmen: Bereke bint Se'lebe ibn ‘Amr bila je sluškinja u vlasništvu Poslanika, s.a.v.a., pa ju je on oslobodio. Udala se za ‘Ubejda ibn ‘Amra, plod braka im je bio sin Ejmen te je po njemu i dobila nadimak. Kada je umro njen muž ‘Ubejd, ona se udala za Zejda ibn Harisa i s njim dobila sina Usamu ibn Zejda. Pripadala je ashabima, a umrla je početkom Osmanovog hilafeta.

[4] Es-Siretu-l-halebijje, sv. 1, str. 105.

[5] Ed-Duha, 6.

[6] Medžme'u-l-bejan, sv. 5, str. 333.

[7] Tarihu-l-Ja'kubi, sv. 2, str. 10.