Potvrde i svjedočenja o vjerovanju Ebu Taliba, a.s. (I)

Potvrde i svjedočenja o vjerovanju Ebu Taliba, a.s. (I)

1. Ebu Talib moli Allaha za kišu

Kad je velika suša pogodila Mekku, Kurejšije su zatražile od Ebu Taliba da moli za kišu. On je izašao s jednim dječakom – Božijim Poslanikom, s.a.v.a. – koji je bio poput sunca koje se pojavilo iza tamnih oblaka, a oko njega su bili i drugi dječaci. Ebu Talib ga je podigao i prislonio ga leđima na zid Ka'be. Dječak je pokazao prstom prema nebu, ali tada tamo nije bilo ničega. Međutim, domalo, oblaci se pojaviše sa svih strana, kiša poče obilno padati i dolina Mekke se napuni kišnicom da su se i grad i okolina napojili.^[1]

 

Ebu Talib, r.a., o tom je događaju u hvalospjevu Božijeg Poslanika, s.a.v.a., rekao:

“Lice kojim se kiša traži njegovo je blistavo lice,

on je utočište za jetime i zaštita za udovice.

Propali iz porodice Hašima bježe njemu

jer kod njeg su u blagodati i ne oskudijevaju ni u čemu.

On je terezija pravde što se ni za dlaku ne pomjera,

samo mjerilo istinoljubivosti njegova je jedina mjera.”^[2]

2. Ebu Talibov odgovor njegovom sinu Aliju, a.s. Jedne noći dok je u Klancu, žrtvujući se za Poslanika, s.a.v.a., spavao na njegovom mjestu, Ali, a.s., je rekao Ebu Talibu: “Oče, jedne će me noći ovako ubiti!” Ebu Talib mu je odgovorio:

“Sinko, dostojan u strpljivosti moraš biti,

jer svako živo biće u smrti će kad-tad završiti.

A svjestan sam iskušenja tvoga teškoga –

ali žrtva si za plemenitog sina plemenitoga.”

Imam Ali, a.s., mu je još ljepšim riječima odgovorio:

“Zar da u pomoći Ahmedu strpljiv budem si mi naredio?

Tako mi Allaha, ja se nisam ni na tren požalio!

Već poželjeh da pomoć moju Ahmedu ti vidiš

i da sam još uvijek tebi pokoran da uvidiš!”^[3]

3. Ebu Talibova uputa Džaferu: “Stani na stranu svog amidžića i klanjaj mu s desne strane!”^[4]
4. Kad je Ebu Talib saznao da su Kurejšije spletkarili protiv izbjeglih muslimana kod Nedžašija, napisao mu je dva pisma u stihovima. U jednom mu je skrenuo pažnju na te spletke, izrazio nadu u njegovu velikodušnost i zaštitu onih koji traže njegovu podršku te ga pokušao podstaći na pomoć. Neke od tih riječi su i ove:

“Daleko bilo da kudim te, jer ti si veličanstven i plemenit,

i znam da stranac nijedan kod tebe nije mukama bremenit.”^[5]

5. Njegove riječi: “Kurejšije! Budite njemu – Muhammedu, s.a.v.a. – zaštitnici i podržite njegovu stranu, tako mi Allaha, niko od vas neće hodati njegovim putem, a da se neće uputiti Pravim pPutem i niko od vas neće držati do njegove upute, a da neće biti usrećen!”^[6]
6. Ebu Talibove prijetnje čelnicima Kurejša da će ih pobiti ako se Muhammed ne vrati živ.^[7]
7. Kada mu je nastupio smrtni čas, pozvao je Abdulmuttalibove sinove i rekao im: “Bit ćete u dobru sve dok slušate Muhammeda i slijedite njegove zapovijedi, zato ga slijedite i pomozite mu, bit ćete na Pravom putu.”^[8]
8. Ebu Talib je bodrio i podsticao Beni Hašim i Beni Muttalib da prisustvuju prvom političkom sastanku u Poslanikovoj, s.a.v.a., kući, a hadis koji je izrečen na ovom skupu dobio je ime Hadisu-d-dar.^[9]
9. Ebu Talib je upozorio kurejšijske klanove riječima: “Tako mi Allaha, ako ga ubijete, neće niko od vas ostati živ sve dok ne nestane i vas i nas!”^[10]