Božija jednoća

Božija jednoća

Uzvišeni Gospodar nema nikog Sebi sličnog, nikoga poput Sebe ili sudruga. Zapravo, nemoguće je da Bog ima nekog Sebi sličnog, nekoga poput Sebe i da, kao posljedica toga, umjesto jednog imamo dva ili više bogova, jer je postojanje dvojice, trojice ili više jedna od posebnih osobina ograničenih, relativnih bića. U vezi sa neograničenim i apsolutnim bićem nema smisla brojnost i mnoštvo.

Naprimjer, mi možemo imati jedno dijete, a možemo imati i dvoje ili više djece. Možemo imati jednog prijatelja, a možemo i dva ili više od dva, jer dijete ili prijatelj, svako od njih, jeste jedno ograničeno biće, a ograničeno biće na svojoj razini može imati sebi slično i kao posljedica toga prihvatiti brojnost i mnoštvo. Međutim, neograničeno biće ne prihvata brojnost. Naredni primjer, iako nije dovoljan, ipak je koristan da objasni ovo pitanje.

O dimenzijama materijalnog i osjetilnog svijeta, tj. svijeta tijela koji je nama vidljiv i opipljiv, naučnici imaju dva različita mišljenja. Neki tvrde da su dimenzije svijeta ograničene, što znači da ovaj osjetilni svijet dolazi do mjesta na kojem se završava. Međutim, drugi tvrde da su dimenzije materijalnog svijeta neograničene i nemaju kraja ni s jedne strane. Materijalni svijet nema početak, kraj i sredinu. Ako materijalni svijet budemo smatrali ograničenim, nametnut će nam se jedno pitanje, a to je: da li je materijalni i tjelesni svijet jedan ili ih ima više? Ako je svijet neograničen, tada će pretpostavka o drugom materijalnom svijetu, mimo Ovoga svijeta, biti nerazumna. Šta god da zamislimo kao drugi svijet, bit će isto što i Ovaj svijet ili dio Ovoga svijeta.

Ovaj se primjer odnosi na svijet tjelesa i tjelesnih bića koja su ograničena, uvjetovana i stvorena, a zbilja niti jednog od njih nije apsolutna, neovisna ni samoopstojeća. Materijalni svijet, iako je u pogledu dimenzija neograničen, u pogledu stvarnosti je ograničen, i budući da je pretpostavka da je u pogledu dimenzija neograničen, drugi mu se ne može ni pretpostaviti.

Uzvišeni Gospodar je neograničena bit i apsolutna zbilja, On obuhvata sve stvari i nijedno mjesto i vrijeme nije lišeno Njegova prisustva. On nam je bliži od vratne žile kucavice. Zato je nemoguće da ima sličnog Sebi, štaviše, Njemu sličan se ne može ni pretpostaviti.

Pored toga, mi vidimo tragove Njegove blagonaklonosti, upravljanja i mudrosti u svim stvorenjima, i u čitavom svijetu posmatramo jednu volju, jednu želju i jedan red. Sama ta činjenica pokazuje da je naš svijet sa jednim središtem, a ne sa dva ili više središta.

Povrh svega ovoga, ako bi postojala dva ili više od dva Boga, nužno bi se uplitale dvije ili više od dvije volje i želje. Sve te volje bi u istoj mjeri bile uticajne u djelovanju i svako stvorenje koje bi trebalo postati, trebalo bi u jednom trenutku biti dva stvorenja, kako bi se moglo dovoditi u vezu sa dva središta, i svako od ta dva stvorenja trebalo bi, ponovo, za sebe biti dva stvorenja. Kao posljedica toga, ne bi se pojavilo ni jedno stvorenje i svijet bi nestao i propao. Zbog toga časni Kur'an kaže:

لَوْ كَانَ فِيهِمَا آلِهَةٌ إِلَّا اللَّـهُ لَفَسَدَتَا ۚ فَسُبْحَانَ اللَّـهِ رَبِّ الْعَرْشِ عَمَّا يَصِفُونَ

Da na Nebesima i na Zemlji ima još bogova osim Allaha, poremetili bi se i Nebesa i Zemlja![1]

[1] El-Enbija, 22.