Duh robovanja i obožavanja

Duh robovanja i obožavanja

Ono što čovjek u svom ibadetu izražava kroz riječi i djela ogleda se u nekoliko zbilja:

1. Hvaljenje Boga svojstvima i opisima koji pripadaju isključivo Bogu, tj. opisima čiji je smisao apsolutno savršenstvo, kao naprimjer apsolutno znanje, apsolutna moć, apsolutna volja. Značenje apsolutnog savršenstva, apsolutnog znanja, apsolutne snage i volje jeste to da nisu ničim ograničene ni uvjetovane i da iziskuju Božiju neovisnost.

2. Slavljenje Boga i smatranje Njega čistim od svake vrste nedostatka i manjkavosti, kao što su nestajanje, ograničenost, neznanje, nemoć, tvrdičluk, tlačenje i slično.

3. Hvala i zahvala Bogu kao glavnom izvoru dobara i blagodati te činjenica da su sve naše blagodati od Njega, a sve mimo Njega su sredstva koja je On odredio.

4. Izražavanje čiste predanosti i čistog pokoravanja Bogu te priznavanje da se Njemu bezuvjetno pokorava i da je On dostojan pokoravanja i predanosti. Zato što je Bog – dolikuje Mu da daje naredbe, a nama, zato što smo Njegovi robovi, priliči da Mu se pokoravamo i predajemo.

5. On ni po jednom gore navedenom pitanju nema sudruga. Osim Njega, ne postoji apsolutno savršenstvo. Osim Njega, nijedna bit nije čista od nedostatka. Osim Njega, niko nije glavni Darivatelj i glavni izvor blagodati, kojem se vraćaju sve zahvale. Osim Njega, ni jedno biće nije dostojno toga da mu se u potpunosti pokorava i da Mu se potpuno predaje. Svaka pokornost, kao što je pokornost Poslaniku, Imamu ili islamskom vjerskom poglavaru, ocu, majci ili učitelju, treba biti u okviru pokornosti Bogu i Njegovom zadovoljstvu, jer u suprotnom nije dozvoljena. Ovo je postupanje koje je dostojno jednog roba Uzvišenom Bogu i nije dozvoljeno niti ispravno u slučaju bilo kojeg drugog bića.