Definicija obožavanja
Definicija obožavanja
Da bi postalo jasno značenje i smisao obožavanja i da bismo mogli dobiti njegovu tačnu definiciju, potrebno je spomenuti dva uvodna pitanja:
- Obožavanje se ispoljava ili kroz riječi ili kroz djela. Obožavanje kroz riječi je niz rečenica i zikrova koje izgovaramo jezikom, kao što je učenje Fatihe ili neke druge sure, zikrova koje izgovaramo na rukuu, sedždi i tešehudu u namazu, zikr lebbejk koji izgovaramo na hadždžu, te praktično obožavanje, kao što je kijam, ruku i sedžda u namazu ili zadržavanje na Arefatu i Maš‘aru te tavaf na hadždžu. Većina ibadeta sadrži i obožavanje kroz riječi i obožavanje kroz djela, kao što su namaz i hadždž, koji su sastavljeni i od riječi i od djela.
- Čovjekova djela se dijele na dvije vrste. Neka djela ne sadrže u sebi posebno značenje i ne obavljaju se kao pokazatelj nečega drugog, već se obavljaju čisto zbog svoje prirodne posljedice. Naprimjer, jedan zemljoradnik obavlja niz poslova u vezi sa zemljoradnjom da bi ubrao prirodnu posljedicu toga djela. Zemljoradnik ne obavlja zemljoradničke poslove kao simbol i znak nečega ili kao izraz niza namjera i osjećanja. Isti takav je krojač u svom zanatu. Kada krećemo od kuće prema školi, mi u kretnji nemamo nikakvu drugu namjeru, osim stizanja do škole. Ne želimo ovim svojim postupkom izraziti neku drugu namjeru.
Ali, neke radnje obavljamo kao izraz niza namjera i jedne vrste osjećanja, kao kada u znak potvrde klimamo glavu, ili kao kada u znak poniznosti sjedamo pored vrata, ili kada se naklonimo u znak veličanja i ukazivanja časti nekom pojedincu.
Većina čovjekovih radnji spada u prvu vrstu, dok manji dio njih spada u drugu vrstu. Ali, u svakom slučaju jedan dio čovjekovih radnji je takav da se obavlja da bi se izrazile namjere i pokazalo neko osjećanje. Ova vrsta radnji je poput riječi i izraza koji se koriste za prenošenje nekog značenja ili iskazivanje neke namjere.
Sada, kada su postala jasna ova dva pitanja, kažemo da je obožavanje, bilo kroz riječi ili kroz djela, jedna smislena radnja. Čovjek svojim govorima kojima iskazuje obožavanje izražava zbilju, odnosno zbilje, a svojim djelima koja predstavljaju obožavanje, kao što su pregibanje u namazu, padanje ničice, zadržavanje na Arefatu (vukûf), kruženje oko Kabe (tavaf), ustezanje u postu (imsâk), želi reći upravo ono što izražava putem jezika.