Razine i stepeni Božije jednoće

Razine i stepeni Božije jednoće

Tevhid ima stepene i razine, isto kao što i mnogoboštvo (širk), koje stoji nasuprot tevhida, posjeduje stepene i razine. Dok ne pređe sve razine tevhida, čovjek neće biti istinski jednobožac.

Tevhid po biti

Tevhid po biti podrazumijeva prepoznavanje svete biti po jednoći. Prva spoznaja koju svako ima o Svetoj Biti jeste Njeno bogatstvo i neovisnost. Znači, postoji Bit Koja ni s jednog stanovišta nema potrebu ni za kojim bićem i Koja je, po kur'anskoj terminologiji, Ganijj – apsolutno neovisna Bit. Svakoj stvari treba On, traži pomoć od Njega, a On nije ni o kome ovisan.

يَا أَيُّهَا النَّاسُ أَنتُمُ الْفُقَرَاءُ إِلَى اللَّـهِ ۖ وَاللَّـهُ هُوَ الْغَنِيُّ الْحَمِيدُ

O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.[1]

Terminologijom filozofa, On je nužno postojeće biće.

Druga činjenica je prvotnost, odnosno to da je On izvor i ishodište svega, On je Stvoritelj. On je početak i Stvoritelj ostalih stvorenja. Sva stvorenja su od Njega, a On ne potiče “od nečega”. Terminologijom filozofa, On je prvotni uzrok.

Ovo je prvo saznanje i prva predstava koju svako ima o Bogu. Dakle, svako ko promišlja o Bogu i upušta se u dokazivanje ili negiranje, potvrđivanje ili poricanje, ima takvo shvatanje i takav pojam u svom umu da postavlja pitanje da li postoji zbilja koja nije ovisna o nekoj drugoj zbilji, da su sve zbilje ovisne o njoj i da su nastale njenom voljom, a da on sama nije nastala iz nekog drugog izvora.

Tevhid po biti znači da ova zbilja nije “dvojna” i ne prihvata mnoštvo. Nema slične sebi.

لَيْسَ كَمِثْلِهِ شَيْءٌ

Ništa i niko nije kao On![2]

Nema ni jednog bića na razini Njegove Biti.

وَلَمْ يَكُن لَّهُ كُفُوًا أَحَدٌ

I niko Mu ravan nije![3]

Činjenica da se jedno biće ubraja u jedinku jedne vrste, kao naprimjer, Hasan je jedinka ljudske vrste – gdje čovjek sigurno može pretpostaviti i druge pojedince – jeste nešto što je svojstveno stvorenjima i kontingentnim bićima. Bit Nužno Postojećeg Bića je čista od ovoga.

Budući da je Bit nužno postojećeg Bića jedinstvena, onda je i svijet u pogledu izvora i ishodišta i u pogledu povratka i kraja jedinstven. Svijet nije nastao iz brojnih izvora, niti se vraća brojnim izvorima. Nastao je iz jednog izvora i jedne zbilje.

قُلِ اللَّـهُ خَالِقُ كُلِّ شَيْءٍ

Ti reci: “Allah je stvoritelj stvari svake.”[4]

I vratit će se istom tom izvoru i istoj toj zbilji.

أَلَا إِلَى اللَّـهِ تَصِيرُ الْأُمُورُ

Eto, Allahu će se sve vratiti![5]

Drugim riječima, svijet egzistencije ima jedan pol, jedno središte i jednu osovinu.

Odnos Boga i svijeta je odnos Stvoritelja sa stvorenim, tj. odnos uzroka (uzroka koji dovodi u postojanje) sa posljedicom, a ne odnos osvijetljenosti sa sijalicom ili odnos čovjekove svijesti sa čovjekom. Tačno je da Bog nije odvojen od svijeta. On nije ni unutar oblika, ni izvan njih ^[6] On je sa svim stvarima, a stvari nisu s Njim.

وَهُوَ مَعَكُمْ أَيْنَ مَا كُنتُمْ

On je s vama gdje god da budete![7]

Međutim, neophodnost neodvojenosti Boga od svijeta nije u tome da je Bog za svijet isto što i osvijetljenost za sijalicu i svijest za dijelove tijela. Da je tako, Bog bi bio posljedica svijeta, a ne svijet posljedica Boga, jer je osvijetljenost posljedica sijalice, a nije sijalica posljedica osvijetljenosti. Isto tako, neophodnost neodvojivosti Boga od svijeta i čovjeka ne znači da Bog, svijet i čovjek imaju isti smjer i da svi jednom voljom i jednim duhom posjeduju kretanje i život. Sve su ovo svojstva stvorenja i kontingentnih bića, a Bog je čist od svojstava stvorenja.

سُبْحَانَ رَبِّكَ رَبِّ الْعِزَّةِ عَمَّا يَصِفُونَ

Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako ga predstavljaju oni![8]

[1] Fatir, 15.

[2] Eš-Šura, 11.

[3] El-Ihlas, 4.

[4] Er-Ra‘d, 16.

[5] Eš-Šura, 53.

[6] Nehdžu-l-belaga.

[7] El-Hadid, 4.

[8] Es-Saffat, 180.