Širk u obožavanju
Širk u obožavanju
Neki narodi su na razini obožavanja uzimali drvo, kamen, željezo, životinju, zvijezdu, Sunce ili more za predmet obožavanja. Bilo je mnogo vrsta ovog širka i on se još uvijek može naći u nekim dijelovima svijeta. Ova vrsta širka je širk u obožavanju i nalazi se nasuprot tevhidu u robovanju.
Ostale razine širka, koje su prethodno spomenute, spadaju u spekulativni širk i pripadaju lažnoj spoznaji, a ova vrsta širka je praktični širk i pripada lažnom “bivanju” i “postajanju”.
Naravno, i praktični širk posjeduje razine. Njegova najviša razina, koja je razlog izlaska iz okvira islama, upravo je ona gore spomenuta i naziva se očiti širk. Međutim, postoje vrste skrivenog širka protiv kojih se islam oštro bori u programu praktičnog tevhida. Neki oblici širka toliko su sićušni i skriveni da se teško mogu uočiti i pod izuzetno jakom lupom. U hadisu Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kaže se:
“Širk je skriveniji od hoda mrava po ravnom kamenu u tamnoj noći. Najmanji oblik širka je da čovjek voli nepravdu i bude zadovoljan njom, pa čak i u maloj mjeri, i da mrzi pravdu, pa čak i u maloj mjeri. A da li je vjera išta osim ljubavi i mržnje zbog Boga? Uzvišeni Gospodar kaže:
قُلْ إِن كُنتُمْ تُحِبُّونَ اللَّـهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللَّـهُ
Ti reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite! I Allah će vas voljeti.’”[1]
Islam svaki oblik obožavanja strasti, obožavanja položaja, obožavanja novca, obožavanja ličnosti, ubraja u širk. Časni Kur'an u kazivanju o susretu Musaa i faraona nasilničku naredbu faraona prema Benu Israilu naziva porobljavanjem. Jezikom Musaa, a.s., u odgovoru faraonu se kaže:
وَتِلْكَ نِعْمَةٌ تَمُنُّهَا عَلَيَّ أَنْ عَبَّدتَّ بَنِي إِسْرَائِيلَ
A dobročinstvo to koje prebacuješ meni, da nije to što sinove Israila robljem si učinio?[2]
Jasno je da sinovi Israilovi nisu ni obožavali faraona, niti su bili njegovo roblje, već su bili samo pod njegovom nevjerničkom i nepravednom vlašću. Na drugom mjestu ova nepravedna vladavina i nadmoć prenosi se jezikom Faraona koji kaže:
وَإِنَّا فَوْقَهُمْ قَاهِرُونَ
Mi, uistinu, vladamo njima.[3]
Na još jednom mjestu prenosi se da je Faraon rekao:
وَقَوْمُهُمَا لَنَا عَابِدُونَ
…A narod njihov je roblje naše.[4]
U ovom časnom ajetu riječ “naše” (لنا) najbolji je pokazatelj da namjera nije obožavanje, jer pod pretpostavkom da su sinovi Israila bili primorani da obožavaju, obožavali bi samo tog faraona, a ne sve faraone. Ono što je od strane Faraona i ostalih sličnih njemu (kur'anskom terminologijom, faraonovih glavešina) bilo nametnuto Benu Israilu jeste prisilno pokoravanje.
Ali, a.s., u hutbi Kasi‘a (govor karanja), kada opisuje potlačenost Benu Israila u faraonovim kandžama i njegovu nepravednu nadmoć, spominje izraz porobljavanje. On kaže:
اتخذتهم الفراعنة عبیدا
“Faraoni su ih držali robljem.”
Zatim ovo ropstvo objašnjava na sljedeći način:
فَساهم العذاب و جرعوهم المرار فلم تبرح الحال بهم من ذل الهلکة و قهر الغلبة لا یجدون حیلة فی امتناع و لا سبیلا الی دفاع
“…Pa su ih podvrgavali mukama najgorim i napijali ih gorčinom. Ostali su u tom stanju poniženja razarajućeg i podjarmljenosti surove i nisu nalazili nikakva puta izbavljenja, niti načina zaštite.”
Ono što je izričitije i jasnije od svega u značenju sljedećeg časnog ajeta jeste obećanje Božijeg namjesništva vjernicima, kada kaže:
وَعَدَ اللَّـهُ الَّذِينَ آمَنُوا مِنكُمْ وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ لَيَسْتَخْلِفَنَّهُمْ فِي الْأَرْضِ كَمَا اسْتَخْلَفَ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ وَلَيُمَكِّنَنَّ لَهُمْ دِينَهُمُ الَّذِي ارْتَضَىٰ لَهُمْ وَلَيُبَدِّلَنَّهُم مِّن بَعْدِ خَوْفِهِمْ أَمْنًا ۚ يَعْبُدُونَنِي لَا يُشْرِكُونَ بِي شَيْئًا
Allah obećava onima između vas koji vjeruju i koji rade dobra djela da će takve zbilja na Zemlji učiniti namjesnicima, kao što je i one prije njih učinio namjesnicima, i da će im vjeru njihovu sigurno osnažiti, onu kojom On zadovoljan je da njima vjera je, i da će im On zbilja nakon straha njihova u zamjenu sigurnost dati. Oni će samo Meni robovati i ništa Mi neće pripisivati![5]
Posljednja rečenica u ovom ajetu, koja aludira na okolnost da će vjernici – onda kada se uspostavi vladavina utemeljena na istini i Božijem namjesništvu – biti oslobođeni okova pokoravanja svakom silniku, izrečena je na takav način da će samo Bogu robovati i da Mu neće pripisivati sudruga. Iz ovoga je jasno da je prema Kur'anu svako pokoravanje nekoj naredbi robovanje. Ako bude za Boga, to je pokoravanje Bogu, a ako je za nekoga mimo Boga, to je širk prema Bogu.
Ova rečenica je zanimljiva jer kazuje da se prisilne poslušnosti, koje se sa moralnog stanovišta ni u kom slučaju ne ubrajaju u robovanje, sa društvenog stanovišta ubrajaju. Božiji Poslanik je rekao:
اذا بلغ بنو العاص ثلاثین اتخذوا مال الله دولا و عباد الله خولا و دین الله دخلا
“Kada potomci Asa[6] stignu do trideset, imetak Božiji će dodavati jedni drugima, Božije robove će uzimati za svoje, a Božiju vjeru će krivotvoriti.”
Ovim se ukazuje na nepravdu i tiraniju Emevija. Jasno je da Emevije nisu pozivali ljude da im robuju, niti su od njih pravili svoje roblje, već su narodu nametnuli svoju tiraniju i silu. Božiji Poslanik, svojim božanskim pogledom u budućnost, ovo stanje je opisao kao jednu vrstu širka i odnosa gospodara i roba.
[1] Tefsir El Mizan, tumačenje ajeta: Ti reci:“Ako Allaha volite, mene slijedite! I Allah će vas voljeti.” (Ali ‘Imran, 31).
[2] Eš-Šu‘ara, 22.
[3] El-A‘raf, 127.
[4] El-Mu'minun, 47.
[5] En-Nur, 55.
[6] Sin Umejje, djed Mervana ibn Hakema i većine emevijskih halifa.
