Tuga

Tuga

1. Isa, a.s.: “Ko mnogo tuguje, tijelo će mu oboljeti.”[1]

2. Imam Ali, mir s njim: “Tuga je pola starosti.”[2]

3. Imam Ali, mir s njim: “Briga topi tijelo.”[3]

4. Imam Sadik, mir s njim: “Žalosti su slabosti srcā kao što su bolesti slabosti tijelā.”[4]

 

Činioci koji uzrokuju tugu

1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Onome ko bude gledao šta ljudi posjeduju produžava se tuga, pa žaljenje biva trajnije.”[5]

2. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Kako često kratka zadovoljstva strasti za sobom povlače dugu tugu!”[6]

3. Imam Ali, mir s njim: “Ko se rasrdi na onoga ko mu ne može nanijeti štetu, produžuje svoju tugu i muči svoju dušu.”[7]

4. Imam Ali, mir s njim: “Nisam vidio nepravednika, a da je sličniji onome kome je nanesena nepravda, kao što je zavidnik: njegova duša je smorena, srce zbunjeno i tuga stalna.”[8]

5. Imam Ali, mir s njim: “Ko učini propuste u djelu, suočit će se sa žaljenjem.”[9]

6. Imam Ali, mir s njim: “Čuvaj se uzrujanosti, jer ona prekida nadu, slabi djelo i donosi tugu.”[10]

 

Činioci koji uklanjaju tugu

I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici.[11]

1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Allah je Svojom mudrošću i dobrotom dao osvježenje i radost u čvrstom uvjerenju i zadovoljstvu, a tugu i zabrinutost u sumnji i nezadovoljstvu (Bogom).”[12]

2. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “O ljudi, Ovaj svijet je kuća tuge, a ne kuća radosti, kuća propasti, a ne kuća blagostanja, zato onoga ko je istinski spoznao Ovaj svijet nisu zavarale njegove nade, niti su ga ožalostile njegove nesreće.”[13]

3. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “U rečenici Nema snage niti moći osim u Allaha nalazi se lijek za devedeset i devet bolesti, od kojih je najmanja tuga.”[14]

4. Ibn Abbas: “Nakon riječi Božijeg Poslanika, s.a.v.a., za mene nijedna riječ nije bila korisnija od pisma Alija ibn Ebi Taliba, koje mi je uputio. On mi je napisao: ‘Čovjek je tužan zbog onoga što nije ni mogao ostvariti, a raduje se onome što ga nije ni moglo zaobići. Zato, neka te raduje ono što ostvariš od svoga Ahireta i neka te rastuži ono što si propustio od njega. Ako stekneš nešto od Ovoga svoga svijeta, ne raduj se i ako propustiš nešto od njega, ne budi tužan. Neka ti briga bude radi onoga što dolazi nakon smrti. Selam!’”[15]

5. Imam Ali, mir s njim: “Kako samo čvrsto uvjerenje otklanja tuge!”[16]

6. Imam Ali, mir s njim: “Pranje odjeće otklanja tugu i brigu.”[17]

7. Imam Sadik, mir s njim: “Ako su sve stvari predodređene (kadaom i kaderom), pa čemu onda tugovati?!”[18]

8. Imam Sadik, mir s njim: “Žalio se jedan od poslanika Allahu na tugu i On mu je zapovijedio da jede grožđe.”[19]

9. Imam Sadik, mir s njim: “Koga snađe tuga kojoj ne poznaje uzrok, neka opere glavu.”[20]

 

Tuga i radost kojima nije poznat uzrok

1. Ebu Besir: “Došao sam sa jednim prijateljem do Imama Sadika, mir s njim, i rekao sam mu: ‘Neka sam tebi žrtvovan, o sine Božijeg Poslanika! Ja sam ponekad tužan i veseo, a da ne znam razloga tome, kako to?!’ Imam Sadik, mir s njim, reče: ‘Takva tuga i radost vama stiže od nas, jer ako nas zadesi tuga ili radost, ona isto i vas zadesi zato što smo mi i vi od jednog svjetla Allahovog, dž.š.’”[21]

2. Biharu-l-envar: “Prenosi se da je Imam, mir s njim, upitan o čovjeku koji je tužan, a nepoznat mu je razlog tuge. On odgovori: ‘Kada ga to zadesi, neka zna da je njegov brat tužan. Isto je i kada je bez razloga veseo. Od Allaha tražimo pomoć u ispunjenju prava braće.’”[22]

Pohvalna tuga

1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ničim se Allahu, dž.š., snažnije ne robuje kao dugom sjetom.”[23]

2. Imam Zejnu-l-Abidin, mir s njim: “Zaista Allah voli svako sjetno srce.”[24]

3. Imam Sadik, mir s njim: “Vjernik osvane tužan, dočeka noć tužan, i za njega nema dobra osim u tome.”[25]

4. Imam Sadik, mir s njim: “Kad je duša tužna radi nas i ožalošćena zbog nepravde prema nama, njeno disanje je tesbih, a tuga radi nas je ibadet.”[26]

---

[1] Emali-s-Saduk, 436/3.

[2] Tuhafu-l-‘ukul, 214.

[3] Gureru-l-hikem, 1039.

[4] Ed-Da‘vat, 118/276.

[5] A‘lamu-d-din, 294.

[6] Emali-t-Tusi, 533/1162.

[7] Tuhafu-l-‘ukul, 99.

[8] El-Bihar, 73/256/29.

[9] Nehdžu-l-belaga, izreka 127.

[10] De‘aimu-l-islam, 1/223.

[11] Junus, 62.

[12] Tuhafu-l-‘ukul, 6.

[13] A‘lamu-d-din, 343.

[14] Kurbu-l-isnad, 76/244.

[15] Metalibu-s-seul, 55.

[16] El-Bihar, 77/211/1.

[17] El-Hisal, 612/10.

[18] Emali-s-Saduk, 16/5.

[19] El-Mehasin, 2/362/2262.

[20] Ed-Da‘vat, 120/284.

[21] ‘Ilelu-š-šerai‘, 93/2.

[22] El-Bihar, 74/227/20.

[23] Mekarimu-l-ahlak, 2/367.

[24] El-Kafi, 2/99/30.

[25] Ed-Da‘vat, 287/18.

[26] El-Kafi, 2/226/16.