Napori Imama, a.s., na oživljavanjuislamskog šerijata

Autor: grupa autora
Izvor: znamenja upute 2
Share

Napori Imama, a.s., na oživljavanju
islamskog šerijata

Imam Ali, a.s., je kao najvažniju obavezu nakon smrti Poslanika, s.a.v.a., vidio očuvanje svetog šerijata od promjena, kao i usredsređenost na državna pitanja kako bi poslanica bez zastoja nastavila svojim pravcem. Za vrijeme vladavine halifa u ovo je ulagao ogromne napore, trpeći prelazio preko zakinutosti u svome pravu te rješavao pitanja ummeta. Istog trenutka kada je vlast došla u njegove ruke, poduzeo je velike korake na oživljavanju Poslanikovog sunneta pozivajući ljude da žive pod okriljem tog sunneta. Pridao je ogroman značaj časnom Kur’anu, komentaru Kur’ana, odgajanju ummeta i ispravljanju iskrivljenog gdje god da se nalazilo. Korake koje je Imam Ali, a.s., poduzeo možemo sagledati u sljedećem:

1.   Otvaranje mogućnosti razgovora i pitanja o Kur’anu, sunnetu i svemu onom što ima doticaja s islamskim šerijatom, i to za sve muslimane javno i otvoreno, bez dvoumljenja, čak i u davanju odgovora protivnicima i zlobnim neprijateljima.

2.   Pridavanje važnosti učačima Kur’ana čuvajući njihov položaj, slijedivši u tome sunnet Resulullaha, s.a.v.a., u podučavanju. Podučavanje kiraetu išlo je ukorak s podučavanjem znanja i djela iz Kur’ana te dubokim upućivanjem u vjerske propise.

3.   Pridavanje važnosti učenju Kur’ana od strane muslimana nearapa ili onih koji nisu dobro znali arapski jezik. Utemeljio je sintaksu, kako bi sačuvao jezik od grešaka pri govoru.[1]

4.   Poziv ljudima da prenose Poslanikove, s.a.v.a., predaje, da ih zapisuju i promišljaju o njima. Govorio je: “Učvrstite znanje zapisivanjem.”[2] Naređivao je da se vrše istraživanja u području hadiskih disciplina. Govorio je: “Međusobno se posjećujte, poučavajte se hadisima, nemojte ih napustiti da propadnu.”[3]

5.   Fokusiranje na to da su Kur’an i sunnet izvori za uspostavljanje šerijatskih propisa, isključujući izvore poput istihsana, analogije i drugih, koji nisu šerijatski izvori Božanskih propisa.[4] Isto tako je oživio Poslanikov, s.a.v.a., sunnet u svome ibadetu i moralu, a okončao novotarije koje su se uvukle u šerijat kao rezultat idžtihada i inovacija prethodnih halifa.[5]

6.   Izgradnja čestitog jezgra vjernika koje je uposlio da sarađuju s njim u vođstvu i čuvanju islamske vlasti.

Jasno je da je Imam Ali, a.s., počeo provoditi Poslanikove instrukcije u ovom smjeru još za vrijeme njegovog života. Otuda i primjećujemo da je Poslanik, s.a.v.a., odgovornost za pojedince naklonjene i obaviještene o islamskim temeljima prepustio Imamu Aliju, a.s., bodreći ih da ga slijede, tako da je još u vrijeme Poslanikovog života osnovana skupina poznata kao Alijevi sljedbenici (šiije), a to su bile osobe poput Ammara ibn Jasira, Selmana Farisija, Ebu Zerra, Džabira ibn Abdullaha Ensarija, Mikdada ibn Esveda i Abdullaha ibn Abbasa. Oni su ostali čvrsti na toj liniji usprkos svim teškoćama koje su se navalile na pleća islamske vlasti nakon Poslanikove, s.a.v.a., smrti.

Kada je Emiru-l-mu’minin preuzeo hilafet, grupa odanih i hrabrih vjernika bila je oko njega, a on im je poklonio posebnu pažnju, posebno ih odgojivši na temeljima islama, naučivši ih različitim disciplinama u brojnim životnim aspektima. Oni su odgovorno prihvatili svoju ulogu u pomaganju poslanice islama i Imama i čuvanju Božije vjere od stranputica i zalutalosti. Imali su krasan i junački stav spram obijesnih upravnika koji su nepravedno upravljali pitanjima muslimana. Neki od njih su bili: Malik Aštar, Kumejl ibn Zijad Neha‘i, Muhammed ibn Ebu Bekr, Hudžr ibn Adi, Amr ibn Hamik Huza‘i,[6] Sa‘sa‘a ibn Suhan El-Abdi, Rušejd El-Hedžeri,[7] Hašim El-Mirkal, Kanber, Sehl ibn Hunejf i drugi.


[1] El-Agani, sv. 12, str. 13; El-Fihrist, str. 59; Wefejatul-a‘jan, sv. 2, str. 216; El-Bidajetu wen-nihaje, sv. 8, str. 312.

[2] Et-Tabekatul-kubra, sv. 6, str. 186; Dželali, Tedwinus-sunneti eš-šerife, str. 137.

[3] Kenzul-ummal, sv. 10, hadis 29522.

[4] Staza rječitosti, govor 124.

[5] Sahihu Muslim, Kitabu salatu-t-teravih; Musnedu Ahmed, sv. 5, str. 406; Sahihul-Buhari, Kitabul-hums, bab 5, hadis 2944; Sunenu Ebi Dawud, sv. 2, str. 1622.

[6] Amr ibn Hamik ibn Kahil El-Huza‘i El-Ka‘bi, ashab, jedan od ubica Osmana, živio u Damasku pa odselio u Kufu i učestvovao u ubistvu Osmana te uz Imama Alija, s.a., u Bitki oko deve i na Siffinu. El-A‘lam, sv. 5, str. 77.

[7] Rušejd El-Hedžeri bio je jedan od Poslanikovih, s.a.v.a., ashaba i bliskih prijatelja Imama Alija, a.s., iz grada Hedžera u Jemenu. Ubio ga je Zijad ibn Ebih, Muavijin namjesnik u Kufi. U knjizi Biharu-l-envar se o načinu njegovog šehadeta navodi: “Zijad ibn Nasr El-Harisi prenosi: Bio sam kod Zijada ibn Ebiha kad je doveden Rušejd El-Hedžeri, a bio je jedan od posebnih drugova Alija, a.s. Zijad ga je upitao šta je njegov prijatelj (misleći na Imama Alija) rekao da će mu oni uraditi i Rušejd mu je odgovorio: ‘Odsjeći ćete mi ruke i noge i razapeti me.’ Zijad je rekao: ‘Tako mi Allaha, učinit ćemo da njegovo predskazanje ispadne lažno. Pustite ga neka ide!’ Kad je Rušejd htio izaći, Zijad reče: ‘Vratite ga! Ne vidim za tebe ništa bolje od onog što ti je prijatelj govorio, jer ćeš nam, ako ostaneš živ, stalno željeti zlo. Odsijecite mu ruke i noge!ʼ Tako su i učinili, ali on je i dalje pričao, pa Zijad naredi: ‘Razapnite ga gušeći ga!’ Rušejd je primijetio: ‘Ostala je još jedna stvar koju niste izvršili’ pa Zijad naredi: ‘Odsijecite mu jezik.’ Kad su mu izvukli jezik da ga odsijeku, on je zatražio: ‘Dozvolite da progovorim samo jednu riječ.’ Pustili su ga, pa je rekao: ‘Tako mi Allaha, ovo je potvrda predskazanja Zapovjednika vjernih Alija, a.s., kad me obavijestio da će mi i jezik biti odsječen.’ Tad su mu odsjekli jezik i razapeli ga.” Biharul-enwar, sv. 41, str. 345.

  • 21 Novembra, 2026