Borba protiv hidžaba u Tadžikistanu

Borba protiv hidžaba u Tadžikistanu

 

Tadžikistan

U skladu sa izvještajem medijske grupe novinske agencije Tasnim, Tadžikistan, jedna od republika bivšeg SSSR-a, sa 8 miliona stanovnika, je država sa većinskim muslimanskim stanovništvom. Emomali Rahmon, predsjednik ove države je rođen kao musliman, ali je sekularist i nastoji zaustaviti vjerske slobode povezujući religioznost sa ekstremizmom.

Emomali Rahmon koji se na poziciji moći nlazi od 1992. godine, tokom vremena naginjao je prema despotizmu, ograničivši okvir privatnih života i političkih razgovora u ovoj centralno azijskoj republici.

Rahmon u svome govoru 2015. godine je proglasio: Nošenje hidžaba i slijepo slijeđenje nama strane kulture, nije pokazatelj moralne veličine i uvjerenja žene.

Predsjednik Republike Tadžikistan je naredio osnivanje specijalne monitoring komisije za “prikladno” oblačenje muškaraca i žena. Definicija prikladnog odjevanja je drugi oblik represija tiranskog režima u Tadžikistanu koje vrši nad vlastitim narodom.

Ova odluka je uslijedila nakon predsjedničkog obraćanja na Dan majke u mjesecu martu u sklopu kojeg je kritikovao žene zbog oblačenja “tuđinske” crne odjeće.

 

Omiljenost islamske odjeće kod Tadžikistanaca

 

Tadžikistanski predsjednik je ukazao na crnu islamsku odjeću, koja među Tadžikistancima postaje sve omiljenija usprkos protivljenjima.

Emomali Rahmon, prvi put 2015. godine objavljuje svoje protivljenje nakon toga počinje kampanja protiv hidžaba, i šefovi institucija su tražili od svojih uposlenika da na radno mjesto ne dolaze sa hidžabom.

U obrazovnim institucijama Tadžikistana je zabranjen hidžab i mahrama, muškarcima je zabranjeno da nose bradu a mlađima od 18 godina nije moguć odlazak u džamije. Po riječima Šemsudina Umarbekda, ministra za kulturu, nova komisija za nadgledanje načina oblačenja u Tadžikistanu ima obavezu da se suprotstavi ovoj stranoj kulturi i zadatak da dizajnira odjeću uzevši u obzir tadžikistansku tradiciju i moderni život. Ovo ministarstvo će ponuditi primjerke ženske nacionalne nošnje kako bi se spriječila upotreba tuđinske odjeće (hidžaba).

Obraćajući se ženama koje nose crnu islamsku odjeću on ih naziva sljedbenicima tuđinske mode, rekavši: “Niko ne poznaje osobu koja se sakrila ispod tih tkanina.”