Dova u okviru Allahovih zakona

Dova nije izlaženje iz okvira zakona koje je Allah postavio u prirodi, kosmosu, društvu i historiji. Jer, Božiji zakoni ne izmjenjuju se i ne mijenjaju se.

Zato onaj koji čini dovu ne treba od Allaha tražiti ono što bi bilo u suprotnosti s Allahovim zakonima u društvu, historiji, prirodi i kosmosu ili ono što je u sukobu s Allahovim vjerozakonskim propisima.

Upitan je Vođa pravovjernih, a.s., o tome koja dova je najzabludjelija, pa je rekao: “Dova onog koji moli za ono što ne može biti!”[1]

Od Vođe pravovjernih, a.s., prenosi se i ovo: “O upućivaču dove, nemoj tražiti ono što ne može biti, niti ono što nije dozvoljeno!”

Ono što ne može biti jeste traženje izmjene Božijih zakona u društvu, historiji, prirodi ili kosmosu, a ono što nije dozvoljeno jeste ono što se suprotstavlja vjerozakonskom poretku kojeg je Allah propisao u životu čovjeka.

U tom kontekstu Uzvišeni Allah kaže:

Molio čak i sedamdeset puta, Allah im neće oprostiti![2]

[1] Biharu-l-envar, sv. 93, str. 324.

[2] Et-Tevbe, 80.