Spajanje dove s djelovanjem
Spajanje dove s djelovanjem
Jedan od uvjeta da dova bude primljena jeste i spajanje dove s djelovanjem. Nema koristi od dove bez djela, niti je djelo neovisno o dovi.
Ovdje su dvije postavke: prva je ta da dova ne čini čovjeka oslobođenim od djelovanja. Od Poslanika, s.a.v.a., prenose se savjeti Ebu Zerru, u kojima kaže: “O Ebu Zerre, onaj koji dovu čini bez djelovanja jeste poput onog koji odapinje strijelu bez tetive!”[1]
Omer ibn Jezid kaže: “Rekao sam Ebu Abdullahu, a.s.: Jedan čovjek reče: ‘Uistinu ću sjediti u kući i klanjati i postiti i Gospodaru robovati, a opskrba će mi sama doći?!’ On je odgovorio: ‘To je jedan od trojice čije se dove neće uslišati!’”[2]
Od Sadika, a.s., prenosi se da je rekao:
“Onaj što uči dove, a ne djeluje jeste poput onog što odapinje strijelu bez tetive!”[3]
Od njega se, također, prenosi i ovo:
“Trojici se dova ne prima: čovjeku koji sjedi u svojoj kući i govori: ‘O Gospodaru! Opskrbi me!’ Njemu se kaže: ‘Zar ti nisam dao način kako da tražiš opskrbu?!’”[4]
Pa ako roditelj čini dovu Allahu za dobro i uputu svog djeteta, a malo pažnje poklanja odgoju (…), dova neće biti uslišana. Zapravo, toj će dovi biti zapriječen odaziv. Ako bolesnik moli Allaha za izlječenje, ali se ne obrati ljekaru, niti troši lijekove, niti se pridržava dijete potrebne za ozdravljenje (…), ovakvoj dovi bit će zapriječen odaziv.
Druga postavka jeste da djelovanje nije neovisno o dovi.
Od Božijeg poslanika, s.a.v.a., prenosi se da je rekao:
“Ući će u Džennet dva čovjeka koja su činila ista djela, te će jedan od njih vidjeti svog prijatelja iznad sebe i upitat će: ‘Gospodaru, zbog čega si mu to dao kad su naša djela bila ista?’ Allah će reći: ‘Zato što je on od Mene tražio, a ti nisi!’” Zatim je (Poslanik) rekao: “Tražite od Allaha iz Njegova izobilja, i mnogo tražite, jer Njemu ništa nije preveliko!”[5]
Od Poslanika, s.a.v.a., prenosi se i ovo: “Uzvišeni Allah ima robove koji rade i On im dadne, a drugi Ga iskreno mole, pa im dadne, a poslije će ih u Džennetu sakupiti, pa će reći oni koji su radili: ‘Gospodaru, mi smo radili, pa si nam i dao, ali na osnovu čega si ovima dao?’ On će reći: ‘Vi ste oni Moji robovi kojima sam dao nagrade njihove i ništa im nisam umanjio od njihovih djela, a ovi su Me molili, pa sam im dao i bogatim ih učinio – to je Moja dobrota koju poklanjam kome Ja hoću!’”[6]
[1] Vesailu-š-ši‘a, Kitabus-salah, poglavlja o dovi, poglavlje 32, hadis 3.
[2] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1160, hadis 8913.
[3] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1175, hadis 8965.
[4] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1175, hadis 8965.
[5] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1084, hadis 8608.
[6] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1084, hadis 8609.
