Posljednji stadij stvaranja
Posljednji stadij stvaranja
Maternica je posljednji stadij djelovanja mnogostrukih gradivnih činilaca čovjeka, a kada prođe ovu fazu, dijete dolazi na Ovaj svijet. Prema tome, njegovu sreću ili nesreću po stvaranju treba tražiti u posljednjem stadiju boravka u majčinoj maternici. Upravo zbog ovoga su Božiji Poslanik, s.a.v.a., i Imami, a.s., budno motrili uticaj očeve kičme i majčine maternice na sreću i nesreću djeteta te istakli:
الشقيُّ مَنْ شَقِيَ في بَطنِ أُمِّهِ و السعيدُ من سَعِدَ في بَطنِ أمِّهِ
“Sretnik je sretan u trbuhu majke, a i nesretnik je nesretan u trbuhu majke.”
Ovo je odgovor na pitanje koje glasi: Zašto hadisi kao mjerilo sreće ili nesreće spominju samo majčinu maternicu, a ne spominju očevu kičmu? Treba, međutim, obratiti naročitu pažnju na to da je udio majke u konstituciji djeteta neuporedivo veći. Nakon ubacivanja sjemena u maternicu i spajanja muških i ženskih jajnih ćelija nastaje embrion iz kojeg se počinje razvijati dijete. U početnom stadiju očev i majčin udio u djetetu su približno podjednaki. No, s obzirom na dužinu nošenja i hranjenja djeteta u maternici, majka preuzima veću ulogu u izgradnji građe djeteta. Upravo zato je udio i uticaj majke u sreći i nesreći djeteta veći nego udio oca.
Očevi nakon uobličenja embriona nemaju više nikakve uloge ni uticaja u prirodnoj izgradnji djeteta, dok majka tokom svih dana trudnoće utiče na izgradnju djeteta. Dijete se nadalje iz majke hrani i sve što treba za razvoj, dobije od nje. Upravo zato zdravlje i bolest, časnost i nečasnost, opijenost i zatrovanost jesu osobine majke koje se izravno prenose na dijete.
Otac i majka podjednako učestvuju u izgradnji jezgra početne ćelije, iz koje nastaju sve ostale ćelije njenim kasnijim dijeljenjem. Osim što majka u početnom jedru sudjeluje polovično, ona, usto, novoj ćeliji daruje cijelu okolnu protoplazmu te se i na ovaj način očituje njena značajnija uloga u uobličenju embriona djeteta.
Prema tome, uloga muškarca u razmnožavanju je kratkoročna, dok se uloga majke produžuje na devet mjeseci, pri čemu se, posredstvom hrane koju apsorbuje iz majčine krvi, dijete razvija i raste.[1]
Dijete je u utrobi majke upravo poput jednog njenog organa i svi činioci koji djeluju na tijelo i dušu majke, djelovat će i na tijelo i dušu djeteta. Ukoliko bi se otac nakon začeća odao alkoholu ili ga snašle raznorazne bolesti, to ne bi uticalo na njegovo dijete, zato što je doticaj djeteta s njim bio samo do trenutka začeća, dok je majka i nakon toga (narednih 9 mjeseci) ostala u neposrednoj vezi sa djetetom. Ukoliko bi se majka u toku trudnoće odala pijančenju, i dijete u njenoj utrobi bilo bi pijano. Jedan od činilaca zdravlja i usklađenosti organa djeteta kao i neusklađenosti i nedostataka djetetove tjelesne građe jeste sadržaj i kvalitet hrane koju jede majka u toku trudnoće. Hrana i piće koje je uzimao muž prije začeća također imaju uticaj na konstituciju i tjelesni sklad djeteta.
Ako bi u vrijeme začeća očevo sjeme bilo nečim zatrovano, to bi prouzrokovalo da se dijete rodi s psihofizičkim nedostatkom. Ova zatrovanost može biti uvjetovana pokvarenom hranom ili pijenjem alkohola. Prema tome, u toku bilo kakvih zaprljanosti i zatrovanosti, poput opijenosti, otac se treba kloniti začinjanja djeteta.
Ukoliko želite začeti dijete, te noći vam hrana treba biti kvalitetna, naročito obogaćena vitaminom E.
Jedan poznati evropski ljekar načinio je statistiku o djeci koja se začnu za vrijeme obilježavanja novogodišnjih praznika te je ustanovio da ih je oko 80 posto fizički defektno i invalidno.
Tako se događa da značajan broj djece u prvim danima svoga života bude zahvaćen ranicama koje su poznate kao ekcemi ili dječiji lišajevi. Ove rane se tako teško liječe da se roditelji umore i to pitanje ih muči. Ekcemi su posljedica pothranjenosti tokom trudnoće. Ako majka tokom trudnoće dosta koristi jake začine, kao naprimjer gorušicu i cimet, dijete će oboljeti od ekcema kože.[2]
Voće i povrće koji sadrže vitamin B liječe mucanje i djeca majki koje su tokom trudnoće koristile ovaj vitamin brzo progovaraju i nemaju teškoće s govorom.[3]
Alkoholna pića su veoma opasna za trudnice, jer alkohol, pored otrova koji u sebi sadrži, uništava vitamine neophodne za majku i dijete, tako da se rađa defektno i invalidno dijete.[4]
Jedenje ustajale i pokvarene hrane, posebno mesa koje proizvodi otrove, djeluje nepovoljno na dječiji ten koji poprima blijedožutu boju.[5]
Po mišljenju brojnih učenjaka, hrana ima uticaja na ljepotu lica, simetričnost organa, boju kose i očiju. Dakle, hrana utiče na cjelokupnu građu djeteta. Hadisi su još davno posvetili punu pažnju ovom pitanju te su dali preporuke vezane za hranu, voće, žitarice, povrće i ostalo. U nekim predajama se trudnicama preporučuju tačno određene vrste hrane.
Imam Sadik, a.s., je vidio lijepo dijete te je rekao: “Njegov otac ima zasluge u ljepoti ovog djeteta, jer je prije njegova začeća jeo dunju.”[6]
U drugoj predaji o dunji on kaže:
“Svojim trudnicama dajite ovo voće – djeca će vam biti lijepa.”[7]
Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
أَطْعِموا المرأةَ في شَهرِها الّذي تَلِدُ فيهِ التَّمرَ، فإنَّ ولدَها يكونُ حليماً تقيّاً
“Trudnici u mjesecu kada dođe vrijeme da se porodi dajite hurme – njeno dijete će biti strpljivo i kreposno.”[8]
Dijete je u vrijeme trudnoće izloženo potpunom majčinom uticaju. Svi događaji i zbivanja, dobri ili loši, koji snađu majku imaju uticaj na rast i razvoj djeteta. Moguće je da se neki pozitivni činioci pojave u vrijeme trudnoće i izazovu sreću i uspješnost djeteta, a moguće je da se pojave neki negativni činioci koji će izazvati nesreće i nevolje za dijete, i koji čak mogu imati smrtne posljedice.
Putnik se iz svoje kuće odvaži na duže putovanje, sjeda u auto i kreće na devetomjesečno putovanje. Na tom putovanju Susreće se sa mnoštvom opasnosti. Svakog trenutka može pasti u neku provaliju, upasti u neku rijeku, usljed neke nezgode povrijediti glavu, slomiti ruku i doživjeti druge tjelesne povrede. Dogodi se da u 99 posto slučajeva pređe put bez ikakvih smetnji, a da na preostalih 1 posto doživi nesreću. Tek onda kada je putnik okončao sve svoje putešestvije te zdrav i čitav ušao u kuću moguće je reći da se putovanje završilo sretno.
Oplođena jajna ćelija, koja se u prvom trenutku ubaci u maternicu je upravo poput putnika koji je ušao u prevozno sredstvo i treba u narednih devet mjeseci proputovati kroz razna prirodna staništa. Novonastalom embrionu na putu prijeti stotine opasnosti. Svakog trenutka je moguće da nešto prouzrokuje pobačaj, da dijete umre ili da ga snađu neke nezgode koje izazivaju mentalne ili tjelesne poremećaje. Ponekad se dogodi da zdravo dijete proputuje 8 mjeseci, a da ga u 9. mjesecu snađe neka nevolja. Tek onda kada se dijete rodilo zdravo i kad je zdravo stiglo na svoje ciljano odredište – Ovaj svijet – moguće je reći da je napustilo maternicu zdravo i da je u majčinoj nutrini sretno i uspješno prošlo svoje putovanje. Značajan udio u svom blještavom uspjehu veliki ljudi svijeta duguju čistom rođenju, kao što se jedan udio u nesreći nečistih i nečasnih odnosi na zastranjivanja u njihovoj embrionalnoj fazi. Časni Kur'an spominje dvojicu velikih ljudi: Jahjaa ibn Zekerijjaa i Isaa ibn Merjem, spominje ih po sreći i čistoći onoga dana kada su se rodili. O Jahjau, a.s., se kaže:
وَسَلَامٌ عَلَيْهِ يَوْمَ وُلِدَ
I neka je mir njemu na dan kad je rođen…[9]
A o Isau, a.s., se kaže:
وَالسَّلَامُ عَلَىَّ يَوْمَ وُلِدتُّ
I neka je mir meni na dan kad sam rođen.[10]
Pod selamom se uobičajeno podrazumijeva opće zdravlje, odnosno potpuna čistota tijela i duše. Ova zbilja, dakle čistoća rođenja, tiče se svih velikih Božijih ljudi, jednaka je za sve njih i svi su se oni rodili sretni. Treba primijetiti da se sreća iz vremena provedenog u maternici spominje tek na dan rođenja. To je zato što se potpuna sreća i uspjeh za novorođenče postižu tek onda kada ono prođe sve faze u maternici kao zdravo i onog trenutka kada izlazi iz maternice, prekine vezu s njom i ostaje zdravo.
“Kada bi Imama Sedžada, a.s., obradovali viješću o rođenju djeteta, on ne bi pitao je li muško ili žensko, već bi pitao da li je rođeno zdravo i čitavo. Kada bi čuo da je zdravo, zahvalio bi Bogu na tome što dijete nije stvorio deformisanim.”[11]
[1] Ensane našenahte, str. 85.
[2] E‘džaze horakiha, str. 175.
[3] Ibid, str. 176.
[4] Ibid, str. 177.
[5] Ibid, str. 168.
[6] Mekarimu-l-ahlak, str. 88.
[7] Mekarimu-l-ahlak, str. 86.
[8] Ibid.
[9] Merjem, 15.
[10] Merjem, 33.
[11] Mekarimu-l-ahlak, str. 119.
