Svjetiljka Gadira na krovu historije
Svjetiljka Gadira na krovu historije
Površno je i plitkoumno „Gadir“ i „velajet“ smatrati sukobom između dvije grupe u prošlosti, a daleko od suštine ideologije je stajanje na rubovima obilnog izvora Gadira ograničavati samo na sektašku osjetljivost ili mezhepsko netrpenje.
Gadir je uvijek aktualan i postojan.
Scena određivanja „predvodnika“, one prisege, ona svjedočenja i priznanja još uvijek nisu izbrisana. Ni oni što prisegu daše scenu ne napustiše. Uprkos onima koji su nastojali prašinom „zaborava“ i zastorom „osporavanja“ prekriti i zakriti lice Gadira, još uvijek bezbrojne duše i bezbrojna srca netremice gledaju u one visoko podignute ruke koje su uzele Alijevu ruku i podigle je visoko kako bi svi vidjeli i prepoznali to sunce i predstavili ga jedni drugima, ali i onima koji tog dana nisu bili tu, onima koji se o tom događaju raspituju i onima koji tragaju za svjetiljkom.
Scena Gadira još nije okončana.
Još uvijek oči historije, u današnjem dobu, na dalekim kontinentima, u najjužnijoj državi Afrike, na najistočnijoj tački Dalekog istoka, na najcentralnijim područjima Evrope i Amerike, tragaju za suncem koje, ako zablista, obasjati će i prosvijetliti domove, srca, gradove, misli, područje pera i poezije, prostranstvo književnosti i umjetnosti, nepreglednost uvjerenja i vjerovanja. Šta drugo očekivati od svjetlosti do da blista, osvjetljuje i poklanja toplinu? Na Gadiru, ruka koja se vinula u visinu bila je Božija ruka. Jezik koji prožubori „Ali Mevla“ bio je Božiji jezik. Ruka koja se predvodnički vinula u visine bila je Božija ruka. „Ali“ je bio put i smjer, baklja i svjetiljka, linija kretanja i upute, a Gadir je bio put koji vodi k Aliju.
A… „Ali“ je bio put koji putnike dovodi do Boga Uzvišenog.
Gadir je bio bistri izvor koji je kroz četrnaest stoljeća na hiljade žednih usta napojio čistim Kevserom spoznaje. Ovaj izvor je još uvijek i bistar i obilan.
Gadir je bio svjetiljka na vrhuncu koja je stoljećima, bez prestanka, mnoge zalutale iz prostranstava straha i opasnosti, i stranputice mraka i poniženja uputila prema „odredištu“. Ova svjetiljka još uvijek svijetli, blista i upućuje.
Gadir je bio oslonac šiitima u doba dugovječne osude i mazlumijeta; bio im je utočište, dokaz i argument. Ovaj oslonac još uvijek posjeduje svoju prijašnju stamenost i postojanost, i u sebi nosi najčvršće i najneoborivije dokaze.
Gadir je bio tekst, jasan i nedvosmislen, rječit i izričit o kojem su mnogi pokušali napisati nerealna tumačenja i komentare. Ovaj tekst je još uvijek, onima koji mu pristupaju bez margina i komentara, jasan i nedvosmislen.
Gadir je bio slatka voćka u voćnjaku poslanstva koja je, na najslađi način, trasirala nastavak linije poslanstva kroz oblik imameta. Ova voćka je još uvijek ukras u Muhammedovom voćnjaku i bez nje je bašta poslanstva posna: „…ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu!“
Gadir je bio zavjet među vlasnicima uvjerenja i vjerovanja u Boga i Njegova poslanika, a odanost tom zavjetu je svjedočila iskrenost imana. Ovaj sporazum i zavjet još uvijek htije predanost i poziva ruke onih kojih prisežu pa ovaj časni blagdan, svake godine, prerasta u trenutak obnove tog sporazuma i potvrde tog zavjeta s Bogom i Njegovim poslanikom.
Gadir, iako je bio samo oaza u pustinji, svojom važnošću je prerastao u sedam velikih mora prostranih poput cijele historije i cijeloga vremena čiji vali zapljuskuju prostranstvo od ezela (praiskona) do ebeda (vječni beskraj), a ako neki zemljani nemaju oči da sagledaju taj val vječnosti, stanovnici nebesa ga veličaju i njegovu veličinu jedni drugima čestitaju.
Gadir je bio lađa spasa koja utopljenike u talase neznanja i zanos poniženja dovodi do sigurne i spasonosne obale imana, vjerovanja. Ova lađa još uvijek htije putnike, a talasi smutnje i prevare i dalje čine sve kako bi čiste misli udaljili od te spasonosne obale.
Gadir je bio najblistavija svjetiljka na najvišim kućama historije kako bi… narod spoznao i upoznao Ehli bejt, i bio upućen prema kući čiji su ukućani odrasli u skutima Objave, kući u koju su spušteni Božiji ajeti, kući s čijim ukućanima se Džibril Povjerljivi zbližio.
Ako današnje čovječanstvo želi pronaći put do te kuće – kuće u kojoj se nalazi sve i čiji ukućani posjeduju ključe koji otključaju sve brave i sva zatvorena vrata – moraju gledati i pratiti ovu svjetiljku kako bi pronašli i prepoznali put.
Da… „Svjetiljka Gadira na visokom krovu historije!“
