Ali, a.s., prvi koji je povjerovao u Božijeg Poslanika, s.a.v.a.

Ali, a.s., prvi koji je povjerovao u Božijeg Poslanika, s.a.v.a.

Zbog uzvišenih Božanskih vrijednosti, časni Poslanik je stekao odgoj o kojem se u Kur’anu izričito kaže:

وَإِنَّكَ لَعَلى خُلُقٍ عَظِيمٍ

I ti, zaista, imaš uzvišene ćudi.[1]

On je bio drugačiji od svih ljudi na Arapskom poluotoku po vjerovanju, razmišljanju, ponašanju i moralu. Još od djetinjstva se kretao na liniji poslaničkih vrijednosti, posebno u skladu s velikim Božijim poslanikom hazreti Ibrahimom, a.s. To je bila linija koja nije završila u običajima i tradiciji paganskog društva, pa se i on s vjerom posvetio izgradnji porodične jezgre, koju su činili on, Hatidža i Ali.

Odlučio je okrenuti tok povijesti i u haosu koji je vladao otvoriti pravi put pa je pomoću jezgre koju je osnovao pokazao istrajnost naspram nemorala i latio se podizanja razornog talasa koji će se pretvoriti u oluju koja čupa iz korijena i koja će s lica zemlje izbrisati temelje idolopoklonstva i paganstva.

Ali ibn Ebu Talib, a.s., koji je odgojen u Poslanikovom, s.a.v.a., okrilju, nikada nije pao na sedždu kipu i ni u jednom trenutku Bogu nije pripisao sudruga. Kada je Poslaniku došla objava, bio je pored njega i, kako to svjedoče opće povijesne knjige, on je prva osoba koja je povjerovala u poslanstvo časnog Poslanika.

Od Enesa ibn Malika se prenosi predaja:

أُنزِلَتِ النُّبُوَّةُ عَلى رَسُولِ اللهِ، صَلَّى اللهُ عَلَيهِ وَآلِه، يَومَ الإِثنَين وَصَلَّى عَلِيُّ، عَلَيهِ‌السَّلامُ، يَومَ الثُّلَاثَاءِ

“Vjerovjesništvo je spušteno Poslaniku u ponedjeljak, a Ali je već u utorak klanjao.”[2]

Prenosi se od Selmana Farisija da je rekao: “Prva osoba iz ovog ummeta koja će ući kod Poslanika pored Havda jest ona koja je prva prihvatila islam, a to je Ali ibn Ebu Talib.”[3]

Od Abbasa ibn Abdulmuttaliba se prenosi da je čuo od Omera ibn Hattaba: “Alija ibn Ebu Taliba spominjite samo po dobru, jer sam čuo da Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: ‘Ali ima tri svojstva,’ a ja bih volio imati barem jedno od njih, jer mi je svako od njih draže od svega što sunce obasjava. Jednom smo bili skupa ja, Ebu Bekr, Ebu Ubejde ibn El-Džerrah i nekoliko Poslanikovih prijatelja, kada je Poslanik potapšao Alija po ramenu i rekao mu: ‘O Ali, ti si prvi od muslimana primio islam, prvi si od vjernika koji je povjerovao u Allaha, a tvoj odnos prema meni je kao Harunov prema Musau i laže onaj ko tvrdi da me voli, ako tebe mrzi.’”[4]

Kako se povjesničari slažu u tome da je Ali prvi čovjek koji je prihvatio islam, tako se i razilaze kada je u pitanju godina starosti kada je objelodanio svoj islam. Međutim, nastojanje da se precizira u kojoj godini Imamovog života se to dogodilo ne donosi nikakvu korist nakon što se spozna činjenica da nije bio nevjernik da bi primio islam te da nije bio ni idolopoklonik da bi postao vjernik, kako je i sam rekao: “Rođen sam u vjeri prirodnoj.”

Zbog toga prenosioci hadisa, kada ga spomenu, uvijek u znak poštovanja pored njegovog imena izgovaraju i riječi – Ali, kerremallahu vedžheh, jer je islam bio u dubini njegovog srca zahvaljujući tome što je odgajan u okrilju vjerovjesništva, rukom Poslanika primao duhovnu hranu i što ga je uzvišeni poslanički moral ukrašavao.

Kada prof. El-Akkad govori o Imamu Aliju, a.s., on kaže: “Ako obratimo pažnju na rođenje vjere i duše, bez sumnje ćemo shvatiti da je on došao na ovaj svijet kao musliman, jer je progledao svojim očima kroz islam i uopće nije poznavao obožavanje idola, odgojen je u kući iz koje se digao islamski poziv i prije nego što je od oca i majke naučio obavljati ibadet, naučio je namaz od Poslanika i njegove čiste supruge.”[5]

[1] El-Kalem, 4.

[2] Tarihu medineti Dimešk, sv. 1, str. 41; Ibn Esir, El-El-Kamil fi-t-tarih, sv. 2, str. 55; Sunenu-t-Tirmizi, sv. 5, str. 600, hadis 3735.

[3] Ibn Abdulberr El-Maliki, El-Isti‘ab, na margini El-Isabe, sv. 3, str. 29; Tarihu-t-Taberi, sv. 2, str. 55, u kojem se kaže: “Ali je prvi prihvatio islam”; Tarihu medineti Dimešk, sv. 1, str. 32, 36, 65, gdje se također spominje da je Ali prvi prihvatio islam; Tarihu Bagdad, sv. 2, str. 81, broj 459.

[4] El-Fusulu-l-muhimmeti, str. 126; Tarihu medineti Dimešk, sv. 1, str. 331, hadis 401.

[5] Abbas Mahmud El-Akkad, ‘Abkarijjetu-l-imami Ali, str. 43; El-Gadir, sv. 3, str. 220, Allame Emini u više od 66 predaja govori o tome da je Ali prihvatio islam prije svih drugih ashaba.