Porijeklo Imama Alija, a.s.

Porijeklo Imama Alija, a.s.

Blještavi rodoslov

On je Imam, Emiru-l-mu’minin, velikodostojnik nosilaca zavjeta, Ali ibn Ebu Talib, ibn Abdulmuttalib, ibn Hašim ibn Abdimenaf ibn Kusejj ibn Kilab ibn Murre ibn Kaʼb ibn Luejj ibn Galib ibn Fahr ibn Malik ibn Nadr ibn Kenane ibn Huzejme ibn Mudrike ibn Ijjas ibn Mudar ibn Nezar ibn Mu‘ad ibn Adnan.

Plemeniti djed

Abdulmuttalib Šejbetu-l-Hamd, s nadimkom Ebu-l-Hars, djed je i Božijeg Poslanika tako da je u rodu s Poslanikom. Abdulmuttalib je bio vjernik i znao je da će Muhammed biti Božiji poslanik.[1]

Sa samrtne postelje Abdulmuttalib je pozvao svoga sina Ebu Taliba i rekao mu: “Sine, ti dobro znaš koliko volim Muhammeda, pa reci mi kako ćeš postupati s njim nakon moje smrti?” Ebu Talib mu odgovori: “Oče, nema potrebe da me za Muhammeda savjetuješ, zbilja mi je on sin i bratić.”[2]

Otac

ʻAbdu Manaf, kojeg su zvali i Imran i Šejbe, s nadimkom Ebu Talib, brat je Poslanikovog oca Abdullaha po ocu i majci. Ebu Talib je rođen u Mekki 35 godina prije Poslanikovog rođenja. Potpuna uprava nad Kurejšijama pripala mu je nakon smrti njegovog oca Abdulmuttaliba, a obezbjeđivao je i vodu za napajanje hadžija koji su dolazili u Mekku. Nikada nije obožavao kipove i sprečavao je sklapanje incestuoznih brakova, ubijanje novorođene ženske djece, blud, alkohol i tavaf Kaʼbe razgolićenog tijela.[3]

Kada je Abdulmuttalib napustio ovaj svijet, Ebu Talib preuzima na sebe odgovornost čuvanja Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kojeg je volio više nego svoju rođenu djecu: uvijek je spavao kraj njega, kada bi izlazio iz kuće, on je bio s njim, a u hrani mu je davao prvenstvo nad svojom djecom.

Prenosi se da je jednog dana Ebu Talib pozvao Abdulmuttalibovu djecu i posavjetao ih: “Uvijek ćete biti u dobru dok budete slušali šta vam Muhammed govori i budete ga slijedili u tome, zato ga slijedite i pružite mu potporu, bit ćete upućeni.” Dok je Ebu Talib bio živ, Kurejšije nisu imale hrabrosti učiniti Poslaniku nikakvo zlo.[4]

Ebu Talib umire u osamdesetoj godini života, tri godine prije Hidžre, a nakon izlaska Beni Hašima i Poslanika iz Ebu Talibovog tjesnaca. Božiji Poslanik je za njega bio jako vezan, jer je s amidžom proveo 43 godine, od svoje osme godine života, nakon smrti svog djeda Abdulmuttaliba.

Dokazano je gdje treba da je Ebu Talib bio vjernik monoteist, s čvrstom vjerom u islam, pri čemu je ostao do kraja svoga života. Međutim, krio je svoju vjeru, da bi mogao održavati odnose s idolopoklonicima Mekke i zadržati svoj položaj te uvijek biti upućen u njihove spletke i planove. Živio je među Kurejšijama krijući svoju vjeru, tako da je u svom narodu bio poput čovjeka iz družine pećine i spada među ljude kojima Allah daje uvećanu nagradu za njihovo vjerovanje i sakrivanje.[5]

Majka

Fatima bint Esed ibn Hašim ibn Abdumenaf je časna mati hazreti Alija, a.s. Njen rodoslov se križa s Ebu Talibovim kod Hašima. Prihvatila je islam i s Poslanikom učinila Hidžru, bila je jedna od onih koji su prednjačili u prihvatanju islama, a prema Poslaniku je imala majčinski odnos.[6]

U svom okrilju je odgajala Poslanika. Kada je umrla, časni Poslanik je ušao u njenu kuću, sjeo joj iznad glave i rekao: “Nek je milost Allahova s tobom, majko, bila si mi majka nakon moje majke, bila si gladna, ali si mene nahranila, odjeće nisi imala, ali si mene odijevala i sama nisi jela ukusnu hranu, ali si je meni davala, a to si činila želeći time postići Allahovo zadovoljstvo i ahiretsku nagradu.”

Zatim joj je sklopio oči i naredio da je ogasule u tri vode, a kada je stigao red na pranje kamfornom vodom, Poslanik je svojom rukom polio tu vodu po njenom tijelu, a zatim joj odjenuo svoju košulju i preko nje ćefine. Zatim je rekao svome slugi Usami ibn Zejdu, Ebu Ejjubu Ensariju, Omeru ibn Hattabu i jednom crnom slugi da iskopaju mezar. Kada su stigli do lahda, on ga je svojom rukom iskopao, izbacivši zemlju iz rupe, zatim legao u mezar i rekao: “Allah daje život i usmrćuje, a On je Živi Koji ne umire. Bože, oprosti mojoj majki Fatimi bint Esed ibn Hašim, učini da joj vjerovanje poteče s jezika, proširi joj mjesto u koje ulazi, tako Ti vjerovjesnika Tvoga i vjerovjesnika prije mene, zaista, Ti si najmilostiviji od milostivih.” Zatim su je Poslanik, Abbas i Ebu Bekr, spustili u mezar.

Neko mu je onda rekao: “O Božiji Poslaniče, vidjesmo da si učinio nešto što nikome do sada učinio nisi.” On odgovori: “Odjenuh je u svoju košulju kako bi bila odjevena džennetskim haljinama, legao sam u njen mezar kako bi joj bio olakšan kaburski stisak, jer se zaista, nakon Ebu Taliba, ona prema meni najljepše ponašala, nek Allah bude zadovoljan njima dvoma i nek im se smiluje.”[7]

[1] Et-Tabekatu-l-kubra, sv. 1, str. 74.

[2] Saduk, Kemaluddin, Nedžef, str. 170; Teheran, str. 172, od Ibn Abbasa; Mewsu‘atu et-tarihi-l-islami, sv. 1, str. 285.

[3] El-Fettal, Rewdatu-l-wa‘izin, str. 121, Wasijjetu Ebi Talib li beni Hašim.

[4] Et-Tabekatu-l-kubra, sv. 1, str. 75.

[5] Biharu-l-enwar, sv. 35, str. 72.

[6] Ibn Es-Sabbag El-Maliki, El-Fusulu-l-muhimme, str. 31.

[7] Ibid., str. 32; U knjizi Feraidu-s-semtajn, u svesku 1, na str. 379, stoji “učinio si nešto što ni s kim nisi”. Veliki broj hadiskih autoriteta i pisaca poput Ibn Asakira, Ibn Esira, Ibn Abdulberra, Muhibbudina Taberija, Muhammeda ibn Talhe, Šablandžija, Ibn Sabbaga, Belazurija i drugih u svojim djelima govore o tome kako je Fatima bint Esed primila islam, o njenoj Hidžri, milosti, dobroti i pažnji prema Poslaniku, kao i o njenoj smrti i riječima časnog Poslanika o njoj i njenom pravu.