Božije darivanje na Bajram

U dovi Bajram-namaza učimo:
“Bože, uvedi me u svako dobro u koje si uveo Muhammeda i njegovu porodicu.”
Svi mi želimo da nas Allah uvede u dobro u koje je uveo Muhammeda, a.s., i njegovu porodicu, ali malo znamo o tome šta je to dobro. Većina ljudi misli da se dobro koje je Allah podario Muhammedu i njegovoj porodici ogleda u Džennetu, džennetskim blagodatima kao što su jabuke, med, mlijeko, hurije…
Međutim, zasigurno je Gospodar Muhammedu, a.s., dao puno više od toga. Ovdje se ne misli na  dobra koja uživaju i najobičniji vjernici, već na spoznaju Allahovih svetih imena i svojstava, upravo onih koja se navode u dovi Dževašan kebir. Dobro u koje je Allah uveo Muhammeda, a.s., i njegovu porodicu je On sam. Dopustio im je ulazak u Svoj harem. To je Bog podario Muhammedu, a.s., i njegovoj porodici, a ne ono što obično ljudi misle.
Ovom dovom nam se želi reći da On može i nama dati i da ne trebamo uopće biti beznadežni. Naši grijesi nas ne smiju obeshrabriti. Grijeh činimo jer smo ljudi, a Gospodar je onaj Koji puno prašta. Za koga je je ostavio toliku milost ako ne za grješne robove?! Sigurno nije za Poslanika i njegov Ehli bejt, jer su oni bezgrješni. Bog je ostavio Svoj oprost i Svoju milost za nas. Ta milost, ne samo da nije ograničena, već prelazi granice oprosta i On nam pruža priliku da se okoristimo svakim dobrom kojim su se okoristili Poslanik i njegov Ehli bejt. To je vrhunac Njegove milosti.
U nastavku dove kaže:
“I da me izvedeš iz svakog zla iz kojeg si izveo Muhammeda i njegovu porodicu.”
Allah je Muhammeda, a.s., i njegovu porodicu sačuvao i udaljio od zla udaljenosti od Sebe. Na to se zlo misli u dovi. Mi trebamo moliti Gospodara da i nas sačuva tog zla. Udaljenost od Gospodara se manifestuje kroz raznorazne dunjalučke zaokupljenosti. Obični ljudi predani dunjaluku razmišljaju kako da sklone nekoga sa nekog položaja da bi oni mogli doći do njega. To je odraz udaljenosti od Boga jer da uživaju Njegovu blizinu ne bi se bavili tim stvarima.