Život u Božijoj blizini
Život u Božijoj blizini
Bilo bi jako dobro da čovjek može iskusiti slast života u Božijoj blizini pa da mu cijeli mjesec ramazan bude ispunjen radošću poput bajrama. Kako bi bilo dobro da nam mjesec ramazan bude mjesec radosti, da nam naša duša, naše srce, naše oči, naša srca budu veseli i razdragani zbog ramazana tako da više nemamo potrebe navečer sjediti, pričati i slušati viceve kako bi se oraspoložili. Ljudima koji su osjetili ljepotu ramazana niko ne treba pričati viceve u ramazanu da bi im se razgalilo u grudima. Očevima koji žene sinove i osjećaju tu radost niko ne treba dodatno popravljati raspoloženje. Mladecima još manje. Ako neko kaže mladoženji da mu žeći ispričati vic da bi ga malo oraspoložio, on će mu se nasmijati i pitati ga šta je sa njim. Ipak je moguće da vas neko u noćima mjeseca ramazana pozove da idete gledati humorističke emisije. Te humorističke emisije treba prepustiti onima čija su srca tužna kako bi se malo razveselila.
Da li smo se kad zapitali zašto čovjek puno plače u mjesecu ramazanu? Zato što je u duši jako sretan i veseo. Tužan i zabrinut čovjek nikada ne plače na takav način. Zapravo on traži povod za smijeh. Sretan čovjek voli da lije suze. Jeste li vidjeli suze roditelja koji ispraćaju djecu u brak. Njihova djeca dolaze do plodova svoga života. Zar roditelji liju suze iz tuge? Ko god dođe na skupove zikra, na mjesta gdje se okupljaju vjernici treba osjetiti koliko su oni radosni. To se zapravo osjeti u zraku.
Blagoslovljeni mjesec ramazan je prilika za postizanje Božije blizine. Blagoslovljeni mjesec ramazan je najbolja prilika za postizanje Božije blizine. Život u okrilju Božije blizine se umnogome razlikuje od ostalih života. Ljudi koji poste osjete da iftar ima drugačiji okus. Osjete neku posebnu milost i čistoću. Da nije tako ne bi žalili i plakali kada se opraštaju od mjeseca ramazana.
