Neka nam svaki dan bude Bajram

Svi ljudi u svijetu obilježavaju određene dane kao blagdane. U njima se vesele i ispoljavaju svoju radost. Na taj dan upućuju čestitke jedni drugima.

Vjera ne odbacuje ovakav pogled na blagdane, ali nudi puno dublji i sveobuhvatniji, predstavljajući druga mjerila za praznovanje. U skladu sa tim mjerilima svaki dan može biti blagdan.

Zapovjednik vjernika, mir neka je nad njim, reče jednog bajrama: “Bajram je samo za onoga čiji je post Bog primio i čijim je namazima On zadovoljan. I bajram je svaki dan u kome nije počinjen nikakav grijeh prema Bogu.”[1]

Ibn Mejsam Bahrani, jedan od poznatih komentatora Nehdžu-l-belage, u komentaru ovog hadisa kaže:

“Ove riječi imaju za cilj da privuku ljude na ibadet, na pokoravanje Bogu i da unište u dušama one radosti u kojima Gospodar nema udijela. Budući da je blagdan dan kada se ljudi vesele, onda je svaki dan u kojem se ne počini grijeh prema Gospodaru dostojniji da bude povod za veselje. Božiji prijatelji i oni koji nastoje doći do Njegovih blagodati takve dane nazivaju bajramom.”

U skladu sa ovim riječima Imama Alija, a.s., bajram je svaki dan u kojem se ne čini nepravda, nasilje, nemoral i prevara u društvu.

Ljudi koji se tako ponašaju nose istinsku radost u duši. No, mi često gledamo samo spoljašnjost i mislimo da su ljudi koji su na ko zna kakav način došli do određenog bogatstva, koji posjeduju ovosvjetske blagodati i žive u raskošnim kućama zasigurno sretni i veseli u životu, a zapravo čovjek postaje sretan i veseo onda kada postigne duhovni smiraj i zadovoljstvo.

Prema tome, za  one osobe koje su se okitile lijepim islamskim moralom i koje posjeduju takvaluk, makar i ne imali velike ovosvjetske blagodati, svaki dan je bajram. Za razliku od njih, ljudi koje život provode u nepokornosti i koje su sebe lišili tog duhovnog bogatstva, čak ni u danima veselja kao što je bajram, ne mogu biti radosni.

Praznici koje mi imamo tokom godine, a koje su ljudi proglasili praznicima, kao što je Nova godina ili Prvi maj, ne ostavljaju traga na našu nutrinu i ne stvaraju pozitivne promjene u duši. Prvi maj je praznik kojeg ljudi obilježavaju tako što izlaze u prirodu i uživaju u njenim ljepotama. Međutim, u tim danima se priroda mijenja i doživljava svoj preporod, a ne čovjek. Istinski praznik je dan kada se čovjek mijenja nabolje. Upravo zato nam Imam Ali, a.s., predočava širi smisao i značenje blagdana. Blagdan je dan kada se uzdižemo u duhovnom pogledu i kada ne činimo grijeh.

 

[1][1] Nehdžu-l-belaga, 437.