Okusimo slast Božijeg gostoprimstva
Okusimo slast Božijeg gostoprimstva
Možda je gostoprimstvo Božije najvažnija odlika mjeseca ramazana. Kada hoćemo objasniti šta je zapravo mjesec ramazan trebamo prvo početi od te njegove odlike koja je majka svih drugih odlika ovog dragog mjeseca. Ramazan znači gostoprimstvo Božije. U Ramazanu smo mi Božiji gosti, a On je naš Domaćin. Mi smo od rođenja Njegovi gosti i stalno sjedimo za sofrom Njegovih blagodati, ali u mjesecu ramazanu smo posebni gosti. Zapitajmo se kakve poruke nam šalje ovo gostoprimstvo i kakve suptilne misli, osjećanja i stanja može proizvesti ramazan u nama?
Opisivanje mjeseca ramazana svojstvom Božijeg gostoprimstva nije neki izraz koji su izmislili arifi, već ga je upotrijebio časni Poslanik, s.a.v.a., koji je obaviješten o zbiljama cijeloga svijeta. Jedna od prvih stvari koja se spominje u šabanskoj hutbi je upravo ta:
To je mjesec u kojem ste pozvani na gostoprimstvo Božije.
Stoga trebamo obratiti pažnju na svojstva koja se kriju u ovom izrazu i maksimalno se okoristiti ovom prilikom poređenja kako bi shvatili značenje mjeseca ramazana.
Šta za nas predstavlja gostoprimstvo?
Na početku trebamo vidjeti šta mi shvatamo iz pojma gostoprimstva? Posebno ako želimo objasniti taj izraz u duhu naše vjerske kulture. Kakva svojstva pronalazimo u njemu? Čak trebamo baciti jedan pogled na naša srca i vidjeti šta osjećamo kada čujemo riječ gostoprimstvo ili kada razmišljamo o odnosu gosta i domaćina. To su upravo one stvari koje je naš Poslanik, a.s. htio da ih mi shvatimo, osjetimo i doživimo u mjesecu ramazanu.
Gost je poštovan pa makar bio i nevjernik
Prva stvar na koju treba ukazati je da je gost poštovan i treba mu se iskazati poštovanje makar bio nevjernik. To je preporuka našeg Poslanika, s.a.v.a. koji je rekao:
“Ukaži čast gostu makar bio i nevjernik.”
Dakle, kada je u pitanju gostoprimstvo treba se biti maksimalno ljubazan. Ukoliko je domaćin plemenit čovjek on će, da bi ukazao čast gostu, više obratiti pažnju na sam čin gostoprimstva nego li na gosta. Više nego što će gledati na položaj gosta i njegov položaj uzeti za razlog svoga ugleda i časti, on će samo gostoprimstvo uzeti za temelj iskazivanja svoje naklonosti. To što se od nas traži da i nevjerniku kada bude naš gost iskazujemo poštovanje jeste zbog nužnosti čuvanja svetosti gostoprimstva. Zasigurno su one osobe koje su nam dale takve naredbe bolje od bilo koga drugog čuvali i poštovali tu svetost.
Ako domaćin bude neki velikan koji ima izuzetno visok položaj a gosti osobe koje su puno niže i manje od njega onda je to prilika da se domaćin spusti na nivo svoga gosta i da previdi sve njegove nedostatke. Trenutak “spuštanja” domaćina visokog položaja pred malim gostima je zadivljujući prizor koji se dugo pamti. Odlazak u goste nekom velikanu samo po sebi donosi veličinu za čovjeka i udaljava od njega sve niskosti u duši, upravo one niskosti koje su razlog mnogih zatočenosti.
Odlazak u goste znači izlazak iz svakodnevnog dosadnog okruženja i ulazak u lijepi ambijent gozbe i čašćenja. Odlazak u goste je prilika za razonodu i susret sa dragim ljudima koji donose smiraj čovjeku, prilika za iskazivanje međusobne ljubavi. Razgovor sa dragim ljudima i ostvarivanje prisnog odnosa sa njima je jedna od koristi odlaska u goste.
