Share

Beseda 210.

Veličina Božija i stvaranje svemira

وَكَانَ مِنِ اقْتِدَارِ جَبَرُوتِهِ، وَبَدِيعِ لَطَائِفِ صَنْعَتِهِ، أَنْ جَعَلَ مِنْ مَاءِ الْبَحْرِ الزَّاخِرِ الْمُتَرَاكِمِ الْمُتَقَاصِفِ يَبَسًا جَامِدًا، ثُمَّ فَطَرَ مِنْهُ أَطْبَاقًا، فَفَتَقَهَا سَبْعَ سَمَاوَاتٍ بَعْدَ ارْتِتَاقِهَا، فَاسْتَمْسَكَتْ بِأَمْرِهِ، وَقَامَتْ عَلَى حَدِّهِ، وَأَرْسَى أَرْضًا يَحْمِلُهَا الْأَخْضَرُ الْمُثْعَنْجِرُ، وَالْقَمْقَامُ الْمُسَخَّرُ قَدْ ذَلَّ لِأَمْرِهِ، وَأَذْعَنَ لِهَيْبَتِهِ، وَوَقَفَ الْجَارِي مِنْهُ لِخَشْيَتِهِ، وَجَبَلَ جَلَامِيدَهَا وَنُشُوزَ مُتُونِهَا وَأَطْوَادِهَا، فَأَرْسَاهَا فِي مَرَاسِيهَا، وَأَلْزَمَهَا قَرَارَاتِهَا، فَمَضَتْ رُءُوسُهَا فِي الْهَوَاءِ، وَرَسَتْ أُصُولُهَا فِي الْمَاءِ، فَأَنْهَدَ جِبَالَهَا عَنْ سُهُولِهَا، وَأَسَاخَ قَوَاعِدَهَا فِي مُتُونِ أَقْطَارِهَا وَمَوَاضِعِ أَنْصَابِهَا، فَأَشْهَقَ قِلَالَهَا، وَأَطَالَ أَنْشَازَهَا، وَجَعَلَهَا لِلْأَرْضِ عِمَادًا، وَأَرَّزَهَا فِيهَا أَوْتَادًا، فَسَكَنَتْ عَلَى حَرَكَتِهَا مِنْ أَنْ تَمِيدَ بِأَهْلِهَا، أَوْ تَسِيخَ بِحِمْلِهَا، أَوْ تَزُولَ عَنْ مَوَاضِعِهَا، فَسُبْحَانَ مَنْ أَمْسَكَهَا بَعْدَ مَوَجَانِ مِيَاهِهَا، وَأَجْمَدَهَا بَعْدَ رُطُوبَةِ أَكْنَافِهَا، فَجَعَلَهَا لِخَلْقِهِ مِهَادًا، وَبَسَطَهَا لَهُمْ فِرَاشًا، فَوْقَ بَحْرٍ لُجِّيٍّ رَاكِدٍ لَا يَجْرِي، وَقَائِمٍ لَا يَسْرِي، تُكَرْكِرُهُ الرِّيَاحُ الْعَوَاصِفُ، وَتَمْخُضُهُ الْغَمَامُ الذَّوَارِفُ، إِنَّ فِي ذلِكَ لَعِبْرَةً لِمَنْ يَخْشى

Silnom Veličinom Svojom i Uzvišenom Moći stvaranja novoga, On je stvorio krutu suvu zemlju iz vode neizmernog,  jedrog i uzburkanog okeana. Onda je raslojio i razdvojio u sedam nebesa, posle čega su međusobno spojena. Tako su umirena odredbom Njegovom i zaustavljena na granici koju je On odredio. I On je učvrstio zemlju koju nose tmina duboka i okean vode obuzdane, pokorne naredbi Njegovoj i potčinjene veličanstvenosti Njegovoj, dok se proticanje njegovo zaustavlja u strahu pred Njim. On je oblikovao visoke planine njene, litice kamenite i gorja meka tako što ih je čvrsto usadio u ležišta njihova i obavezao ih na mirovanje. Vrhovi se njihovi dižu u vazduh, dok je korenje njihovo čvrsto u vodi. Na taj način On je uzdigao planine iznad ravnica i utvrdio temelje njihove u opsezima prostranim gde god one stajale. Vrhove im je učinio visokim, a telesa njihova uznositim. Uspravio ih je poput stubova nosećih za Zemlju i utvrdio ih je u njoj poput klinova. Zemlja je tako postala postojana; u protivnom, savijala bi se sa stanovnicima svojim, ili se stropoštavala unutar s teretom svojim, ili se pomerala s položaja svoga. Slavljen je zato Onaj Koji ju je zaustavio posle strujanja tečnosti njene i ukrutio je posle  tečnog stanja strana njenih. Tako ju je On učinio kolevkom za stvorenja Svoje i rasprostro je za njih poput postelje nad okeanom dubokim koji je smiren i koji se ne pokreće. Vetrovi ga siloviti pomiču tamo i ovamo, a oblaci upijaju vodu iz njega. U tome, pazite, ima pouke za sve koji stoje u strahopoštovanju!

  • 1 Maja, 2019