Čovjekovo savršenstvo i osjećaj malenkosti i bezvrijednosti pred Bogom
Čovjekovo savršenstvo i osjećaj malenkosti i bezvrijednosti pred Bogom
Kako smo istakli, čovjekovo savršenstvo je u tome da on nestaje pred Bogom, da ne vidi nikakvu neovisnost za sebe i da sebe vidi ovisnim i potrebitim Boga. Koliko god sebe vidi potrebitijim i bjednijim, toliko će se više približavati Bogu. Put postizanja ovog savršenstva je kada opaža veličanstvo Božije – da se u njemu pojavi osjećaj malenkosti i bijednosti. Za one koji žele postići savršenstvo, spoznaju i velike položaje robovanja ovo je najbolji put.
Nama koji strah doživljavamo kao nešto nepoželjno čudno je kada čujemo da bogougodnici uživaju u svojim stanjima strahovanja te što se oni – ukoliko ovo stanje izgube – trude da ga povrate. Taj strah i strepnja za njih su toliko poželjni i donose im toliki užitak da oni nikada ne žele da im se to stanje izgubi. S obzirom da mi nismo stigli do ove razine, nemamo ni ispravno shvatanje nje i ne možemo je ispravno objasniti. Ali, ono što shvatamo iz primjera bogougodnika jest sljedeće: oni koji su imali jaku ljubav uživali su u podnošenju bola na putu Voljenog i uživali su u plaču zbog odvojenosti od Njega, s tim da znamo da je uzrok plača uznemirenost i tuga, a pošto je to radi Voljenog, ipak su u tome uživali. Zbog toga kažemo da je Božanski strah za bogougodnike poželjan i izgrađujući i nisu nezadovoljni time što se tope pred veličanstvom Božijim te što imaju stanje straha i strahopoštovanja. U najmanju ruku, oni znaju da je ovo samo uvod za postizanje beskrajnog i opstojnog užitka iznad kojeg nema užitka.
Prema tome, bogougodnici i velikani vjere Božanski strah su smatrali vrijednim jer su ga vidjeli najboljim činiocem sprečavanja pobune duše, njene neobuzdanosti i osjećaja nepotrebitosti, neovisnosti i uobraženosti. Ovo stanje za njih je također predstavljalo najbolje sredstvo postizanja “položaja iščeznuća”.
Ovdje je mjesto da napomenemo neke stvari koje se tiču naše teme. Neki ljudi, kada nauče nekoliko gnostičkih termina – poput “položaja iščeznuća” i “iščeznuća u Bogu” – umisle sebi da su postali gnostici (arif) i da su negdje stigli! Dobro bi bilo da ovi sebe isprobaju i iskušaju, da bi vidjeli da li u njihovim srcima postoji stanje poput straha od Boga. Da li su u svome životu imali noć koju su do jutra probdjeli zbog Božanskog straha? Da li su im ikada oči bile ozlijeđene plačem? Veoma je lahko tvrditi da je čovjek stigao do povezanosti i da više nema posla sa ovim stanjima i položajima, ali trebamo paziti da li kod nas postoji i trunka od stanja koje je imao Jahja, a.s., koji je bio postigao taj položaj. Da li je njegov uticaj uočljiv u našim stanjima? Savladavanjem nekoliko termina i pukom tvrdnjom niko ne postaje gnostik. Ovo je veoma dug i opasan put. Kako je rekao veliki Božanski čovjek, rahmetli ajatullah šejh Muhammed Taki Amuli, prelaženje ovog puta je poput iskopavanja planine pomoću trepavica.
Ako neko želi preći put Božanske spoznaje, mora sebe pripremiti za podnošenje teškoća, odricanje i oživljavanja noći da bi podnosio poteškoće. Mora se ići putem kako su išli oni koji su stigli. Mora se vidjeti kako su bogougodnici poput Imama Alija, a.s., i Imama Sedždžada, a.s., prešli ovaj put.
