Dan Kudsa dan islama

Dan Kudsa dan islama

Za gledanja video govora sa prevodom kliknite ovdje.

S imenom Allaha, svemilosnog, Milostivog

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, a selam i Allahov blagoslov na Muhammeda i njegov čisti Ehli bejt, odabrane ashabe i ko ih u dobročinstvu slijedi do Sudnjeg dana.

Pozdravljam braću i sestre muslimane diljem cijelog svijeta i od Svevišnjeg molim da prihvati njihovu pokornost u mubarek mjesecu ramazanu, i čestitam im uskoro nastupajući ramazanski bajram, a Plemenitom Gospodaru zahvaljujem na blagodati prisustvovanja u ovom mjesecu božanskog gošćenja.

Danas je dan Kudsa, dan određen mudrim osmišljavanjem imama Homeinija, r.a., poput karike spajalice za usaglašenost muslimana po pitanju časnog Kudsa i napaćene Palestine, u ovih nekoliko decenija, imao je svoju ulogu, a i nakon ovoga će imati, ako Bog da. Narodi su dočekali dan Kudsa, i uvažavali ga poput primarnog obaveznog djela, dakle podizanja zastave palestinske slobode. Glavna politika arogancije i cionizma, jeste umanjivanje značaja palestinskog pitanja u umovima muslimanskih zajednica, i odvlačenje istog u zaborav. Najnužniji zadatak, jeste borba protiv ove izdaje koja se vrši rukama političkih i kulturnih neprijateljskih plaćenika sred islamskih država. I zbilja je takva da pitanje veliko poput palestinskog pitanja nije nešto što revnost i samopouzdanje koje je iz dana u dan sve veće i veće kod muslimanskih naroda mogu dozvoliti da bude zaboravljeno, ma koliko da Amerika i drugi regionalni diktatori i njihove regionalne marionete upregnu sve svoje snage i novce u tom smjeru.

Prva riječ bit će podsjećanje na veličinu katastrofe otimanja države Palestine i formiranja cionističkog karcinoma u njoj. Među ljudskim zločinima počinjenim u vremenima koja su nama bliska, ne postoji zločin ovog omjera i inteziteta. Otimanje jedne države, protjerivanje naroda i to zauvjek iz svojih domova i sa topraka njihovih djedova, najsurovijim vrstama ubistava i zločina i uništavanja generacija i sav taj povjesni pogrom traje već desetljećima; zbilja to je novi rekord u svireposti i demonstvu čovjeka.

Glavni faktor i krivac ove tragedije, jesu zapadne vlade i njihova šejtanska politika. Dan kada su pobjedničke vlade Prvog svjetskog rata zapadni dio Azije, dakle azijski teritorij pod osmanskom vlašću kao najvažniji ratni plijen, na pariškoj konferenciji dijelile među sobom, osjetili su potrebu za sigurnom bazom u srcu ove regije koja će im jamčiti stalnu dominaciju na istim. Engleska je godinama prije toga sa Balfourovim planom pripremila teren i uz slaganje jevrejskih zlatara osmislili su inovaciju po imenu Cionizam, a sada je teren praktično bio spreman. Od tih godina, postepeno su nizali uvodne elemente jedan pored drugog i na kraju nakon Drugog svjetskog rata, koristeći nepažnju i zauzetost vlada u regionu, nanijeli su svoj udarac i proglasili su izmišljeni režim i cionističku državu bez naroda. Meta ovog udara na prvom mjestu bio je palestinski narod a nakon toga svi narodi u regionu.

Pogled na događaje koji slijede u regionu pokazuje da je glavni i neposredni cilj zapadnjaka i jevrejskih vlasnika kompanija sa osnivanjem cionističke države bilo uspostavljanje baze stalnog prisustva i utjecaja za sebe u zapadnoj Aziji, i mogućnost bliskog pristupa za miješanje, nametanje i dominaciju nad državama i vladama ovog regiona. Usljed toga su izmišljeni i uzurpatorski režim opremili različitim potencijalima i snagom – bilo vojnom bilo civilnom – čak i sa atomskim naoružanjem, a u svojim planovima su kalkulirali da ovaj kancer raste i zauzme područje od Nila od Eufrata.

Nažalost, većina se arapskih država, nakon početnog otpora od koji su neki bili hvale vrijedni, postepeno predala, posebno nakon ulaska na teren SAD-a kao faktora koji nadzire ovo pitanje, zaboravili su svoju ljudsku, islamsku i političku obavezu, a i arapsku revnost i ponos, a lažnim nadama pomogli su neprijateljskim ciljevima. Camp David je primjer ove gorke istine.

Militantne grupe također, nakon nekih nesebičnih borbi u prvim godinama, polahko su odvučene na put bezuspješnih pregovora sa okupatorima i njihovim podržavateljima, tako da su napustili liniju koja je mogla dovesti do realizacije palestinskih ciljeva. Pregovori sa Amerikom i drugim zapadnim državama kao i sa međunarodnim beskorisnim zajednicama, predstavlja gorko palestinsko iskustvo i neuspjeh. Pokazivanje maslinove grančice u Generalnoj skupštini UN-a, nije rezultiralo ničim drugim do li štetnog ugovora u Oslu, i na kraju do upozoravajuće sudbine Jasera Arefata.

Svitanje islamske revolucije u Iranu, otvara novo poglavlje borbe za Palestince. Među prvim koracima, tojest protjerivanja cionističkih faktora, koji su Iran za vrijeme taguta smatrali svojom sigurnom bazom, i predavanje nezvaničnog sjedišta ambasade cionističkog režima, da ga zastupa Palestina, prekidanje toka nafte, do velikih poslova i širokih političkih dejstava, sve to je dovelo do nastajanja Fronta otpora u cijeloj regiji, i probudilo je u grudima nadu da se pitanje može riješiti. Pojava Fronta otpora, otežala je posao cionističkom režimu, i svakako ubuduće će biti još teži, ako Bog da, međutim napori podržavatelja u odbrani tog režima na čelu sa Amerikom su žestoko uvećani. Pojava snaga Hizbullaha sastavljenih od mladih požrtvovanih vjernika i osnivanje motivisanih grupacija Hamasa i Islamskog džihada unutar palestinskih granica, ne samo da je uznemirilo i zaprepastilo cionističke zvaničnike već Ameriku i druge zapadnjačke faktore. Traženje pomoći iz unutrašnjosti regije i arapskog društva se našlo na čelu njihovih planova, nakon pružanja pomoći okupatorskom režimu u tehnici i znanju. Rezultat njihovog obimnog djelovanja, danas je vidljiv i pred očima svih sagledan u ponašanju i govoru pojedinih zvaničnika arapskih država i nekih političkih i kulturnih arapskih izdajničkih aktivista.

Danas sa obje strane, javljaju se različite aktivnosti na sceni borbe, s tom razlikom da Front otpora postaje jači i ulijeva više nade i privlači više faktora snage i suprotno tome, front nepravde, poricanja i arogancije, iz dana u dan postaje slabiji, frustriraniji i prazniji. Jasan pokazatelj ove tvrdnje je to da cionistička vojska, koja je jednom važila za napobjedivu i munjevitu armadu i koja je zaustavljala velike vojske dvaju napadačkih država i to u roku od nekoliko dana, danas, je prisiljena na povlačenje pred snagama narodne dobrane u Libanu i Gazzi i priznaje poraz. Međutim, poprište borbe je kranje opasno i promjenjivo, te zato iziskuje da pažnja nikada ne popusti, a razlog te borbe, je veoma važan, sudbonosan i od životnog značaja. Svaka vrsta nepažnje, olahkog pristupa i greška u osnovnima kalkulacijama može nanijeti teške štete.

Na temelju toga htio bih dati nekoliko preporuka svima onima koji zavise od palestinskog pitanja:

1 – Borba za oslobađanje Palestine je borba na Božijem putu, i preporučeni islamski farz. Pobjeda u ovoj borbi je zajamčena, jer borac čak i pri pogibiji stiže do jedne od dvije dobre stvari. Mimo toga, palestinsko pitanje je ljudsko pitanje, protjerivanje miliona ljudi iz njihovih kuća i sa njihovih njiva i sa mjesta na kojima su živjeli i zarađivali za svoj život, i to sa ubistvima i zločinima, ganut će i pogoditi savjest svakog čovjeka, i ukoliko bude ambiciozan i hrabar nagnate će ga na suprotstavljanje. Dakle, ograničavanje ovog pitanja na to da je riječ o prosto o problemu Palestinaca ili pak arapa, je očita greška. Oni koji smatraju da je kompromis nekih palestinskih faktora ili nekoliko arapskih vladara, opravdanje da se može preći preko ovog islamskog i ljudskog pitanja, prave velikku grešku u shvatanju pitanja i eventualno na taj način čine izdaju u izobličavanju ove stvari.

2 – Cilj ove borbe jeste oslobađanje cjelokupnog teritorija Palestine, od mora do rijeke, i povratak svih Palestinaca u svoju državu. Spuštanje na nivo stvaranja države u ćošku ovog teritorija, i to na ponižavajući način kojeg drski cionisti spominju, niti je pokazatelj traženja prava, niti pokazatelj realizma. Realno je to da su danas milioni Palestinaca stigli na nivo razmišljanja, iskustva i samopouzdanja kada ovu veliku borbu mogu učiniti odlučnom, i da, naravno uz Božiju pomoć, budu sigurni u pobjedu, jer Uzvišeni kaže: A Allah će sigurno pomoći onog ko Njega pomaže. Uistinu, Allah je Silni, Svemoćni.[1]

وَلَيَنصُرَنَّ اللَّـهُ مَن يَنصُرُهُ إِنَّ اللَّـهَ لَقَوِيٌّ عَزِيزٌ

Bez sumnje ogroman broj muslimana širom svijeta će im pomoći i sa njima se suosjećati, inšaallah.

3 – Iako je dozvoljeno koristiti se sa svim dozvoljenim i legitimnim sredstvima u ovoj borbi, između ostalog i svjetskom podrškom, ali izričito se treba kloniti pouzdavanja u zapadne države, kao i u svjetske zajednice od kojih se očito ili iznutra ovisi. Oni su protivnici svakog islamskog utjecaja; oni ne poštuju prava ljudi i naroda; oni lično su uzroci najvećih šteta i zločina nad islamskim umetom; upravo sada koja će svjetska institucija ili koja će zločinačka sila odgovarati za terore, masovna ubistva, ratna huškanja, bombardovanja, vještačke katastrofe u nekoliko islamskih i arapskih država?

Danas svijet preprojava svaku žrtvu koronavirusa širom svijeta, ali niko niti je pitao niti pita ko je ubica i ko je odgovoran za stotine hiljada šehida, zarobljenika i nestalih osoba u zemljama u kojima su Amerika i Europa zapalile plamen rata. Ko je odgovoran za svu tu na pravdi Bog prolivenu krv u Afganistanu, Jemenu, Libiji, Iraku, Siriji i drugim državama? Ko je odgovorana za sve ove zločine, otimanja, rušenja i nepravdu u Palestini? Zašto niko ne prebrojava milione potlačene djece, žena i muškraca u islamskom svijetu? Zašto niko ne izražava sućut zbog masovnog ubistva muslimana? Zašto milioni Palestinaca moraju 70 godina biti u egzilu, protjerani iz svojih kuća i sa svojih topraka? Zašto časni Kuds – prva muslimanska kibla – mora trpiti skrnavljenje? Takozvane Ujedinjene nacije ne rade svoj posao, a takozvane institucije za ljudska prava su pomrle. Slogan “odbrana prava žena i djece” ne odnosi se na potlačenu djecu i žene Jemena i Palestine. Ovakvo je stanje nepravednih zapadnih sila i vezanih svjetskih zajednica, a stanje nekih satelitskih država u regionu u sramoćenju je gore od toga da bi se o tome moglo govoriti. Dakle, muslimansko revnosno i pobožno društvo mora da se osloni i pouzda u sebe i svoju unutarnju snagu. Treba zasukati rukave na svojim jakim rukama i sa pouzdanjem i oslanjanjem na Bog preći preko prepreka.

4 – Važna tačka koju politička i vojna elita islamskog svijeta ne smije previdjeti jeste politika Amerike i Cionista u prebacivanju sukoba iza leđa Fronta otpora. Pokretanju unutarnjih ratova u Siriji, vojna opsada i svakodnevna ubijanja u Jemenu, teror i rušenje, produciranje IDIŠ-a u Iraku, i slične stvari u nekim drugim državama regiona, sve to su trikovi za skretanje pažnje Frontu otpora i davanje prilike cionističkom režimu. Neki političari iz muslimanskih država znajući a neki neznajući sami sebe su stavili na raspolaganje ovim trikovima. Put sprječavanja provedbe ove prljave politike, u principu je ozbiljni zahtjev revnosne mladeži širom islamskog svijeta. Mladi u svim islamskim državama, posebno arapskim, ne smiju zapostaviti preporuku imama Homeinija: Koliko vas glas nosi vičite na Ameriku– i naravno na neprijatelje Cioniste.

5 – Politika normalizacije prisustva cionističkog režima u regionu predstavlja jednu od glavnih politika SAD-a. Neke arapske države iz regiona koji igraju ulogu američkog potrčka, u vezi s ovim poduzeli su uvodne korake, poput ekonomske saradnje i slično, svi ovi napori su bezuspješni. Cionistički režim je smrtonosan i štetan dodatak ovoj regiji, i sasvim sigurno će biti iskorijenjen i izbrisan, a bruka i crn obraz ostaju onima koji su svoje kapacitetet stavili na raspolaganje arogantnoj politici. Neki da bi opravdali svoje ružno ponašanje, iznose argument kako je cionistički režim realna stvar u regionu, bez toga da se sjete da se protiv razornih i štetnih činjenica treba boriti i eliminirati ih. Danas je korona realna stvar i svi razumni ljudi, smatraju neophodnim borbu protiv nje. Stari virus cionizma, bez sumnje neće dugo potrajati  i uz trud, vjeru i revnost mladih bit će iskorijenjen iz ovog regiona.

6 – Moja najvažnija preporuka jeste da se borba nastavi i da se organizacije za borbu organiziraju da međusobno sarađuju i da prošire teren džihada cijelom Palestinom. Svi moraju pomoći Palestini u ovoj svetoj borbi. Svi moraju napuniti ruke palestinskih boraca i učvrstiti mu zaleđe. Mi ćemo s ponosom što god budemo mogli učiniti na ovom putu. Jednog dana smo uočili da je palestinski borac, vjeruje, da je revnostan i hrabar, jedini njegov problem je što je goloruk, nema oružja. Božijom pomoću i uputom samo napravili plan i rezultat toga je to da se ravnoteža moći u Palestini promijenila, danas Gazza može stati spram neprijateljskog vojnog napada i pobijediti ga. Ova promjena ravnoteže u dijelu koji se naziva okupirana teritorija, pružit će mogućnost da se palestinsko pitanje približi finalnim koracima. U ovom pitanju organizacija samouprave ima veliku odgovornost. Sa divljim neprijateljem ne može se razgovarati osim iz pozicije snage, a teren za takav autoritet je hvala Allahu spreman u hrabrom narodu Palestine.  Palestinska mladež je danas žedna odbrane svoga dostojanstva. Hamas i Islamski džihad u Palestini te Hizbullah u Libanu, su pred svima zatvorili vrata izgovora. Svijet nije zaboravio niti će zaboraviti dan kada je cionistička vojska, probila libanske granice i stigla do Bejruta, kao ni dan kada je ubica i zločinac po imenu Arijel Šaron u Sabri i Šatili prolio potoke krvi, isto tako nije zaboravio niti će zaboraviti onaj dan kada ista ta vojska pod udarcima Hizbullaha nije imala druge već pretrpjeti velike gubitke i priznati poraz, povući se sa libanskih granica i moliti za prekid vatre; e ovo je značenje pune ruke i pozicije snage. A pusti tu evropsku državu nek se vječno stidi zbog prodaje hemijskih otrova Sadamovom režimu, i koja ponosni Hizbullah naziva nelegalnim. Nelegalan je režim poput američkog koji proizvede IDIŠ-a, kao i režimi poput one europske države zbog čijih hemijskih otrova su hiljade ljudi pobijeni u iranskom Banehu i iračkom Halepćehu.

7 – Posljednja poruka je da Palestina pripada Palestincima, i njome treba upravljati njihova volja. Plan provođenja referenduma među pripadnicima svih religija i palestinskih naroda, koji smo predložili prije skoro dvije decenija, jedini je rezultat kojim palestinsko danas i sutra treba rezultirati. Ovaj plan pokazuje da tvrdnja o antisemitizmu koju opetuju zapadanjaci sa svojim trubama, je upotpunosti neutemeljena. U ovom planu, palestinski jevreji, hrišćani i muslimani skupa će učestvovati na referendumu i odrediti politički sistem države Palestine; ono što bez sumnje mora otiće jeste cionistički sistem i cionizam, koji je i u jevrejstvu novotarija i potpuno mu strān.

Na kraju, sjećanje na šehide Kudsa, počev od šejh Ahmeda Jasina, Fethi Šekakija, sejjid Abbasa Musavija, do velikog islamskog generala i nezaboravnog lica Otpora, šehida Kasima Sulejmanija, i velikog iračkog borca, šehida Ebu Mehdija El-Muhendisa i drugih šehida Kudsa, i selamim dušu imama Homeinija, koji je pred nama otvorio put časti i borbe, isto tako za brata mudžahida, merhuba Husejna Šejhul-islama koji se godinama zalagao na ovom putu, tražim milost Božiju.

Na kraju svim cijenjenim gledaocima i slušaocima kažem, ovogodišnji dan Kudsa je prvi put da nije prisutan Kasim Sulejmani, pa pred njegovu dušu i dušu svih proučimo Fatihu i suru Ihlas

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحمانِ الرَّحِیمِ ﴿۱﴾ اَلحَمدُ لِلّهِ رَبِّ العَالَمِینَ ﴿۲﴾ الرَّحمانِ الرَّحِیمِ ﴿۳﴾ مَالِکِ یَومِ الدِّینِ ﴿۴﴾ إِیَّاکَ نَعبُدُ وَ إِیَّاکَ نَستَعِینُ ﴿۵﴾ اِهدِنَا الصِّرَاطَ المُستَقِیمَ ﴿۶﴾ صِرَاطَ الَّذِینَ أَنعَمتَ عَلَیهِمْ غَیرِ الْمَغضُوبِ عَلَیهِمْ وَلَا الضَّالِّینَ ﴿۷﴾

 بِسْمِ اللّهِ الرَّحمانِ الرَّحِیمِ قُل هُوَ اللَّهُ أَحَدٌ ﴿۱﴾ اللَّهُ الصَّمَدُ ﴿۲﴾ لَمْ یَلِدْ وَ لَمْ یُولَدْ ﴿۳﴾ وَ لَمْ یَکُنْ لَهُ کُفُوًا أَحَدٌ ﴿۴﴾

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! (1) Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, (2) Milostivog, Samilosnog, (3) Vladara Dana sudnjeg, (4) Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo! (5) Uputi nas na Pravi put, (6) na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali! (7)”

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

“Reci: ‘On je Allah – Jedan! (1) Allah je Utočište svakom! (2) Nije rodio i rođen nije, (3) i niko Mu ravan nije!’”

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

[1] El-Hadž, 40.