Džennet – vječno boravište vjernika i dobrih robova

Bez sumnje, Džennet i njegove blagodati od najveličanstvenijih su Božijih stvorenja i dosegnuti ih mogu oni koji su prešli put robovanja i pokornosti Bogu te koji su vjerovanjem i dobrim djelima postali podobni za dostizanje najveće razine čovječnosti i na kraju postali dostojni toga da imaju pristup blizini Božijoj.

A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći… U njima će čiste žene imati, i u njima će vječno boraviti.[1]

U drugom ajetu Uzvišeni Bog kaže:

Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti![2]

Zbilja je takva da čovjek pomoću dobrih djela sebi priprema Džennet i njegove blagodati. Prema tome, koliko god se više bude trudio na putu robovanja i pokornosti Gospodaru, te pomoću duhovnih vježbi i borbom s prohtjevima duše otklanjao prepreke na putu ka savršenstvu, doći će do više i veće blagodati. Ovo je istina koju s lahkoćom nalazimo u predajama i kur'anskim ajetima.

Prenosi se od Imama Sadika, a.s., da je Poslanik, s.a.v.a., rekao:

“Kada sam bio odveden ka nebu, ušao sam u Džennet i tu sam vidio da meleci grade neki dvor – zlatne i srebrene cigle postavljaju jednu na drugu i nekada prestaju raditi. Upitao sam ih: ‘Šta vam je, zašto nekada radite, a nekada prestajete raditi?’ Rekoše: ‘Na govor vjernika na Zemlji subhanallahi vel-hamdu lillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekber mi zidamo, a kada on prestane, i mi prestajemo sa radom.”[3]

S ciljem predstavljanja i opisivanja Dženneta, Poslanik kazuje:

“O Ebu Zerre, kada bi se samo jedna od džennetskih žena u mračnoj noći pokazala na zemaljskom nebu, osvijetlila bi Zemlju više nego što to čini puni Mjesec. Miris koji potiče od njene rastresene kose osjetili bi svi stanovnici Zemlje, a kada bi se jedna od odjeća stanovnika Dženneta iznijela na Ovaj svijet, svi koji bi je pogledali, pali bi u nesvijest i oči ljudi ne bi mogle podnijeti gledanje te odjeće.”

Iz govora Poslanika, s.a.v.a., u ovom dijelu saznajemo da su čovjekova čula i oči na Sudnjem danu i u Džennetu mnogo jača od njegovih čula i očiju na Ovome svijetu. Na Ovom svijetu ljudi su tako slabi i njihovo opažanje, razumijevanje i podnošenje je tako neznatno da ukoliko bi se na Ovom svijetu pojavila jedna od džennetskih odjeća, ni jedno oko ne bi moglo podnijeti gledanje u nju i svi koji bi je vidjeli, onesvijestili bi se. A za stanovnike Dženneta oblačenje i gledanje te odjeće sasvim su uobičajene radnje. Ustvari, moći u Džennetu, naprimjer moć vida i percipiranja, veoma su velike. Svijest i moć percipiranja bića poput čovjeka – koja na Ovom svijetu posjeduju svijest i moć percipiranja – na Budućem svijetu će se razviti do mjere koja bi bila možda i nekoliko miliona puta veća od ovog što imaju na Ovom svijetu. Tamo sve posjeduje život. Zapravo, zbiljski život je tamo i zahvaljujući tom zbiljskom životu sve stvari imaju svjesnu i znanstvenu egzistenciju i govore. Tako i drvo i kamen govore:

Život na Ovom svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo Onaj svijet je – život, kada bi samo oni znali![4]

Naravno, kad sve posjeduje život, i kada čak i biljke i kamenje govore, zasigurno da će i ljudi posjedovati život i svi dijelovi njihovih tijela će govoriti. Otuda, kada u Džehennemu uši, oči i kože stanovnika Džehennema budu svjedočili protiv njih, oni će upitati: Kako to da svjedočite o našim djelima? Dijelovi tijela će odgovoriti:

…Allah, Koji je dao sposobnost govora svakom biću, obdario je darom govora i nas…[5]

Ono što je u ovom dijelu hadisa spomenuto o kaznama u Džehennemu i blagodatima u Džennetu ne može se mjeriti ovosvjetskim mjerilima. Kako bi se moglo i mjeriti kada je gislin tečnost koja je toliko smrdljiva i opasna i toliko prži da kada bi se na istoku Zemlje izlila, proključali bi i izgorjeli mozgovi u lobanjama onih koji žive na zapadu Zemlje? Naravno, da ne bismo mislili da je takvo šta nemoguće i da je nezamislivo, Bog je statične i skoncentrirane energije kao što je atomska energija postavio u neke elemente poput uranija, iz kojeg, ukoliko se samo mala količina energije oslobodi, ta energija bi bila toliko velika da bi mogla u potpunosti uništiti čitav jedan grad i okrenuti ga naopako! A ovo je tek snaga i energija elemenata i materija koje postoje na Ovome svijetu. A Budući svijet, moć i snaga njegovih elemenata, možda su milion puta veći od moći i snaga koje postoje na Ovom svijetu, tako da i njegovi elementi iz sebe ispoljavaju mnoge veće učinke, koje ne možemo ni shvatiti ni pojmiti.

Ovo govorimo s ciljem da bismo upoznali svoje mjesto i položaj, i da bismo znali da nismo stvoreni za Ovaj ograničeni svijet (u kojem raspolažemo neznatnom sviješću i moću opažanja). U Ovom svijetu, u kojem su užici ograničeni, ograničena je i naša svijest i moć percepcije. Moramo znati da je sve ono što postoji na Ovom svijetu uvod za Budući svijet i predstavlja samo blijed prikaz onoga što postoji na Budućem svijetu. Radosti koje doživljavamo na Ovom svijetu nisu uporedive sa radostima Budućeg svijeta. Iskušenja i nedaće koje podnosimo na Ovome svijetu beznačajne su naspram kazni Budućeg svijeta.

Sigurno da upoređivanje nedaća Ovog svijeta s kaznama Budućeg svijeta i upoređivanje ovosvjetskih blagodati i radosti s blagodatima i užicima Budućeg svijeta te objašnjenje njihove razlike i velike udaljenosti među njima uzrokuje da svi – u mjeri svoga kapaciteta i umnih mogućnosti – razumijevaju malenkost i bezvrijednost sebe i svijeta u kojem žive naspram Budućeg svijeta, a također i da shvate malenkost poretka stvaranja naspram Stvoritelja. Drugi učinak ove usporedbe i mjerenja je suzdržavanje od oholosti i uobraženosti te skrušenost i poniznost prema istini: ukoliko se čovjek na Ovom svijetu koristi nekim blagodatima – da se ne oholi, a ukoliko bude lišen neke blagodati – da ne čezne za njom, zato što sve blagodati Ovog svijeta nisu vrijedne koliko jedna džennetska jabuka. Prema tome, Ovaj svijet nije mjesto za koje se srce vezuje. Moramo pomoću uputa vjerovjesnika, a.s., i bogougodnika razumjeti veličinu Sudnjeg dana i njegovog Stvoritelja te posredstvom spoznaje svojih stanja i položaja trebamo nastojati da ne budemo pogođeni samoobmanom, samozadivljenošću (‘udžb), samodopadnošću i ohološću.

[1] El-Bekare, 25.

[2] Et-Tevbe, 72.

[3] Biharul-envar, sv. 8, str. 123.

[4] El-‘Ankebut, 64.

[5] Fussilet, 21.