Opis nekih patnji u Džehennemu

Autor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi
Izvor: Savjeti Božijeg poslanika, s.a.v.a., Ebu Zerru, r.a.
Share

Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., Ebu Zerru opisuje neke džehennemske kazne. Ukoliko bi se sasvim mali dio njih pojavio na Ovom svijetu, imao bi užasne i štetne posljedice. Poslanik također predstavlja i jedan primjer džennetskih blagodati, čije uživanje je izvan mogućnosti zemaljskog čovjeka. Ovo kazivanje je s ciljem upućivanja nas, zaljubljenika u Ovaj svijet i njegove besmislice, da bismo putem upoređivanja Ovog svijeta sa Budućim svijetom shvatili malenkost i bezvrijednost Ovog svijeta. Iako je Budući svijet, sa svom svojom neopisivom prostranošću, samo jedan od ajeta (dokaza) Istine i svi oni su na sebe obukli odjeću postojanja samo jednom voljom Stvoritelja, Darovatelja postojanja, ipak je on pokazatelj beskrajnog veličanstva i moći Biti Gospodara.

Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

“O Ebu Zerre, kada bi čovjek Toga dana imao djela sedamdeset vjerovjesnika, zbog žestine onog što vidi u Tom danu svoja će djela smatrati neznatnim.”

Mi ne posjedujemo ibadet i djela ni običnog vjernika, kamoli da imamo ibadete i djela vjerovjesnika, a da ne govorimo o tome da činimo ibadete i dobra djela koja je činilo sedamdeset poslanika. Pod pretpostavkom nemogućeg, da imamo takvu sposobnost i zaslužnost da naša djela budu jednako vrijedna koliko i djela sedamdeset vjerovjesnika, na Sudnjem danu, kada vidimo veličanstvo Tog dana, ta djela nećemo smatrati ni koliko trun vrijednim. Sudnji dan je tako zastrašujući i užasavajući da bez pažnje, dobrote i beskrajne milosti Gospodara čak ni djela sedamdeset poslanika, a.s., nisu od pomoći! Prema tome, trebamo se stalno nadati pažnji i milosti Božijoj te trebamo pomoću moljenja, traženja i usmjeravanja pažnje srca ka Njemu držati pred sobom otvorena vrata Njegove sveobuhvatne milosti. Ne trebamo se oslanjati na svoja djela, jer posredstvom njih nećemo stići nigdje.

U nastavku Poslanik, s.a.v.a., kaže:

“Kada bi kantu gislina (gnoj i sukrvica koja teče iz tijela stanovnika Džehennema) izlili na istoku Zemlje, proključali bi mozgovi u lobanjama onih koji žive na zapadu Zemlje.”

U Kur'anu se govori o jelima stanovnika Džehennema; jedno od njih je i gislin:

…Zato on danas ovdje nema prisna prijatelja, ni drugog jela osim gislina.[1]

Gislin je piće stanovnika Džehennema. Gislin znači prljava voda, ona koja ostaje nakon pranja veša ili suđa. To piće toliko smrdi i toliko je prljavo da je nazvano po prljavštini i vodi koja ostaje iza opranih stvari. Ustvari, gislin je prljavština koja ostaje iza čovjekovih ružnih i prljavih djela, i toliko zaudara i peče da ukoliko bi jednu kantu toga izlili na istoku Zemlje, proključali bi mozgovi onih koji se nalaze na zapadu Zemlje.

Naše poimanje ključanja nečije lobanje na tom je nivou da vatru rasplamsanu jakom temperaturom postave pred lice nečije i da mu pritom glava proključa i raspadne se. Koliko god temperatura te vatre bila visoka i koliko god da prži, ipak ona ne može biti djelotvorna sa udaljenosti od deset metara ili veće od toga. Ali, na Sudnjem danu stanovnici Džehennema će imati toliko jaku žeđ da će biti prisiljeni da piju ključalu i vrelu tečnost, od koje bi proključale i raspale se lobanje onih koji žive na zapadu Zemlje ukoliko bi jednu kantu izlili na istoku Zemlje!

Džehennemska vatra i kazne u kaburu i na Sudnjem danu ne mogu se uspoređivati sa ovosvjetskom vatrom i kaznama. Ovosvjetska vatra je hladna, nejaka i prži samo površinu. U usporedbi sa džehennemskom vatrom, podnošenje ovosvjetske je lahko. Džehennemska vatra je čista, čak i svjesna. Zbog toga ni jedna zemaljska vatra ne prži dušu, a džehennemska vatra, pored tijela, prži i topi i dušu, i srce. Bez sumnje, džehennemska vatra i kazne u njemu posljedice su i učinci čovjekovih loših djela na Ovom svijetu.

U nastavku Poslanik, s.a.v.a., o žestini, kriku i plamenu Džehennema govori:

“Kada Džehennem jednom izdahne, neće ostati nijednog bliskog meleka, ili vjerovjesnika poslanog, a da neće kleknuti na koljena i govoriti: ‘Gospodaru, spasi me, spasi me!’ Čak će Ibrahim zaboraviti na Ishaka i reći će: ‘O Gospodaru, ja sam tvoj prijatelj, Ibrahim, ne zaboravi me!’”

Allah Uzvišeni u Kur'anu poručuje:

I nesretni će u Džehennem, u njemu će teško izdisati i udisati.[2]

Allame Tabatabai, neka je Allah njime zadovoljan, u komentaru ovog ajeta veli: “Zefir je u tefsiru Keššaf komentiran kao dah i izdisanje, a šehik kao udisanje i uvlačenje zraka u pluća. Uzvišeni Bog želi reći kada stanovnici Džehennema udišu džehennemski zrak i onda ga izdišu, zbog žestine toplote džehennemske vatre, veličine i obuhvatnosti kazne dižu svoje glasove u plaču, kuknjavi i jaukanju.”[3]

U skladu sa ovim komentarom, kako ljudi udišu i izdišu, tako i Džehennem udiše i izdiše. Džehennem izdisanjem (zefir) izbacuje plamen i svoju spaljujuću toplotu, koja obuhvata sve stanovnike Džehennema, a svojim udisanjem (šehik) sve stanovnike Džehennema uvlači u sebe. Poslanik, s.a.v.a., kazuje da kada Džehennem izdahne i krikne, svi ljudi, pa čak i veliki Božiji poslanici i bliski meleci, postaju zbunjeni i zabrinuti. Padajući na zemlju, zaboravljaju sve i svakoga i razmišljaju samo o svome spasu. Niti imaju snage za kretanje, niti se mogu smiriti. Zbog toga padaju na koljena poniženi i iznemogli, dižu ruke ka beskrajnoj milosti Božijoj i od Njega traže svoj spas, poput toga kada Ibrahim, a.s., zaboravlja na svoga dragog sina Ishaka, a.s., i govori: Bože, ja sam Tvoj prijatelj, nemoj me zaboraviti i spasi me ovog velikog ubitačnog događaja. Ovo je jedan primjer Božijih kazni na Sudnjem danu. Kada bi se ovo desilo na Ovom svijetu, sva bi stvorenja bila uvučena u ubitačni strah i užas.

Da bismo se bolje upoznali sa Džehennemom i njegovim bolnim kaznama, navest ćemo jedan dug hadis od Imama Sadika, a.s.:

“Jednog dana, dok je Božiji Poslanik, s.a.v.a., sjedio, dođe mu Džebrail, a.s. Bio je potišten i tužan i boja mu se bila promijenila. Božiji Poslanik, s.a.v.a., ga upita: ‘O Džebraile, zašto te vidim potištenog i tužnog?’ Reče: ‘O Muhammede, kako da ne budem ovakav kada je danas završeno potpirivanje Džehennema?!’ Božiji Poslanik, s.a.v.a., upita: ‘Šta je to potpirivanje Džehennema, o Džebraile?’ On reče: ‘Zaista je Allah Uzvišeni naredio vatri, i ona je hiljadu godina gorjela dok nije postala crvena. Nakon toga joj je također naredio, i ona je gorjela još hiljadu godina dok nije postala bijela. A nakon toga joj je naredio, i ona je gorjela još hiljadu godina dok nije postala crna, te je ona sada crna i tamna. Kada bi se jedna halka vatrenog lanca Džehennema, koji je dug sedamdeset lakata (zira‘), postavila na Zemlju, Zemlja bi se istopila od njene toplote, i kada bi samo kap zekkuma[4] ili dari‘a kapnula u vode stanovnika Zemlje, svi bi izumrli od njegovog smrada.’”

Reče (Imam Sadik): “Zaplaka Božiji Poslanik, s.a.v.a., a zaplaka i Džebrail, a.s. Allah im posla jednog meleka i melek im reče: ‘Vaš Gospodar vas selami i poručuje: ‘Ja sam vas zaštitio od činjenja grijeha zbog kojeg bih vas kaznio.’”[5]

 

[1] El-Hakka, 35-36.

[2] Hud, 106.

[3] El-Mizan, sv. 11, str. 21.

[4]Zekkum je ime biljke sitnih listova, gorkog ukusa i veoma lošeg mirisa. Ako sok te biljke dodirne čovjekovo tijelo, prouzrokuje plikove. Ova biljka raste na rubovima pustinja i njeno ime je uzeto iz imena džehennemskog zekkuma. (Biharul-envar, sv. 17, str. 146)

Zekkum je spomenut u trima kur'anskim ajetima i u značenju je drveta koje raste u džehennemskim dubinama. Plodovi su mu poput šejtanskih glava (upoređivanje plodova tog drveta sa šejtanskim glavama zbog toga je što u očima ljudi šejtani imaju najružniji izgled i oblik; kao što u očima ljudi meleci imaju najljepši oblik.). Zbog toga su njegovi plodovi veoma ružnog mirisa, odbojni i odvratni.

Dari‘ je hrana stanovnika Džehennema. Njenim jedenjem Džehenemlije niti postaju siti niti se debljaju. Ibn Abbas prenosi od Poslanika, s.a.v.a.: “Dari‘ je nešto što je u džehennemskoj vatri. Poput trna je, gorče je od strpljenja, odvratnijeg mirisa od lešine i više prži od vatre.” Kurejši, Sejjid Ali Ekber: Rječnik Kur'ana, sv. 3-4, poglavlje res, zekkum i dari‘;

[5] Imam Homeini: Komentar četrdeset hadisa, Institut za uređivanje i izdavanje djela Imama Homeinija, 4. izdanje, 1373. sol. god. po H., str. 23.

 

  • 24 Novembra, 2019