Poslanikov opis Dženneta i Džehennema

Autor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi
Izvor: Savjeti Božijeg poslanika, s.a.v.a., Ebu Zerru, r.a.
Share

Za stizanje do položaja Božanskog straha postoji više puteva. Jedan od tih puteva je i proučavanje stanja onih koji se plaše (hâif) i onih koji se boje Boga. Ukoliko se oni upoznaju, čovjek ih može izabrati kao najbolji uzor, s ciljem stjecanja stanja straha i strahopoštovanja prema položaju Božanstva. Zbog toga se u ovoj predaji predstavlja položaj straha najboljih Božijih robova, meleka.

Još jedan od puteva kojim se postiže položaj Božanskog straha također je razmišljanje o veličini Božijih stvorenja. Nema nikakve sumnje u to da se čovjek preko spoznavanja veličine, savršenstva i postojanosti stvorenja upućuje ka beskrajnom veličanstvu i mudrosti Božijoj te na taj način bolje shvata svoju nemoć i svoju potrebu za Bogom. U ovom slučaju trudi se više nego prije za postizanje savršenstva i uzdizanje, a udaljava se od pokornosti šejtanu i prohtjevima duše. Pored toga, kada spozna veličanstvo Božije, Njegovu beskrajnu moć i vlast, jako se boji suprotstavljanja i neposluha prema Njemu.

Obraćanje pažnje na spoznaju veličine stvorenja, s ciljem spoznaje veličanstva Stvoritelja, nalazimo u vjerskim tekstovima, predajama i u kur'anskim ajetima. Bog i bogougodnici pridavali su velik značaj objašnjenju veličine Božijih stvorenja. Svojim svijetlim kazivanjima predstavljali su preciznost, savršenstvo, postojanost i raznovrsnost stvorenja. I na ovaj način ljude su potakli na istraživanje njihove okoline i na promišljanje o Božijim stvorenjima – od najsitnijih do najvećih.

Ali, a.s., u svome svijetlom govoru promišljanje o beskrajnoj moći Boga i mnoštvu blagodati predstavlja kao sredstvo kojim čovjek biva upućen na Pravi put i na strah od Boga:

“Da su duboko razmišljali o uzvišenosti moći Njegove i obilju darežljivosti Njegove, vratili bi se na Pravi put i bojali bi se kazne Vatrom. Ali srca su bolesna, a oči su mutne. Ne vide li one stvorove sićušne koje je On stvorio, kako je učvrstio stvaranje njihovo i ojačao sastav njihov, otvorio za njih osjetila sluha i vida, te im oblikovao kosti i kože…”[1]

Imam Ali, a.s., nastavlja: “Pogledajte mrava sa sićušnim tijelom njegovim i oblikom nježnim! Teško vidljiv i pred okom samim i jedva dohvatan zamišljanju, kreće se po zemlji i žuri za opskrbom svojom. Nosi zrno u mravinjaku svome i polaže ga u stanište svoje. Skuplja tokom ljeta za zimu, a dok je snažan, za razdoblje slabosti svoje. Životna opskrba njegova jest osigurana, te se hrani prema sposobnosti. Dobrostivi ga ne zaboravlja i Darovatelj ga ne obespravljuje, makar on bio na kamenu suhom ili stijenju tvrdom.”[2]

Imam Sadik, a.s., prenosi jednu opširnu predaju: Zejneb, prodavačica mirisa, došla je u kuću časnog Poslanika, s.a.v.a., i pitala o veličanstvu Uzvišenog Boga, a Poslanik, s.a.v.a., u odgovoru je govorio o sedam zemalja, sedam Nebesa i galaksija. Također je objasnio sićušnost svakog u poređenju sa drugim. Ovdje ćemo prenijeti jedan dio te predaje: “Ova Zemlja, sa svim što je u njoj i što je na njoj, u usporedbi s nebom, koje je obuhvata, poput je prstena koji je upao u prostranu pustinju. Isto tako, naše nebo, u usporedbi sa drugim nebom, poput je prstena koji je upao u prostranu pustinju.”[3]

Ovaj odnos vrijedi za svako nebo koje se uspoređuje sa većim nebom, sve dok se ne stigne do sedmog neba, a i sedmo nebo, u usporedbi sa Aršom i Kursijjom, ne predstavlja nešto značajno.

Zbog začudnog utjecaja promišljanja o prostranosti i veličanstvu svijeta na opažanje malenkosti čovjeka kod Stvoritelja i aparata stvaranja, učenjaci etike i Božanski odgajatelji preporučuju kada želimo klanjati i usredsrediti se na Gospodara – da nastojimo otići na neko prostranstvo, gdje će nam pogled doseći daleko, jer ćemo u tom slučaju bolje razumjeti svoju malenkost naspram veličanstvenog aparata stvaranja. Prirodno je da kada se čovjek nalazi u zatvorenom i skučenom prostoru, njegovo poimanje svijeta se ograničava upravo na taj skučeni i zatvoreni prostor, ali kada izlazi na široka prostranstva i vidi planine i more, onda će svijet poimati drugačije. A ovo se tiče tek veličanstva i prostranosti Zemlje, kamoli da se Zemlja uspoređuje sa nebom i prvo nebo sa drugim Nebesima!

Nova saznanja o galaksijama, zvijezdama i planetama, stečena uz pomoć teleskopa i svemirskih brodova, danas čovjeku pružaju veoma važnu pomoć za bolje spoznavanje svijeta stvaranja. Dakako, ako čovjek, prije negoli krene na obavljanje ibadeta, malo razmisli o veličanstvu stvaranja, bolje će opaziti svoju malenkost i u tom slučaju postat će blizak Bogu, jer put bliskosti Bogu jeste osjećaj malenkosti i bezvrijednosti pred Njim.

Bez sumnje, Budući svijet, između ostalog Džennet i Džehennem, jesu od najveličanstvenijih stvorenja Božijih, koje ne možemo ni spoznati ni shvatiti. Na osnovu onoga što razumijemo iz ajeta i predaja, onako kako smo nemoćni da spoznamo veličanstvo Božije – tako smo nemoćni i da spoznamo Sudnji dan i njegove strahote i ne možemo imati predodžbu o tome. Međutim, obraćanje pažnje i posmatranje opisa kur'anskih ajeta i predaja u vezi sa Sudnjim danom čini nas spremnijim da shvatimo svoju malenkost i svoj položaj naspram veličanstva Sudnjeg dana, Dženneta i Džehennema – koji su znakovi veličanstva Gospodara.

U vezi sa strahom i užasom koji vlada na sceni Sudnjeg dana, Kur'an kazuje:

Na dan kad ga doživite svaka dojilja će ono što doji zaboraviti, a svaka trudnica će svoj plod pobaciti, i ti ćeš vidjeti ljude pijane, a oni neće pijani biti, već će tako izgledati zato što će Allahova kazna strašna biti.[4]

Događaji na Sudnjem danu tako su strašni i užasni da se čovjek izgubi, kao da nema snage da sebe kontrolira. Majka, kojoj je najmilije stvorenje njezina beba, zaboravlja to dojenče – koje ima jaku potrebu za majkom zbog ishrane i emocionalne povezanosti – zbog žestine straha i užasa. Ukoliko čovjek obrati pažnju na pojam i sadržaj ovog ajeta, shvatit će koliko je potresan i da ga pokreće na mijenjanje njegovih pogrešnih misli i ponašanja. U njemu će se pojaviti promjena i udaljavat će se od onog što ga odvraća od puta upute i sreće. Nažalost, mi malo obraćamo pažnje na sadržaj ovih ajeta i zadovoljavamo se samo učenjem Kur'ana po tedžvidu i uljepšavanjem glasa, a zaostajemo u posmatranju značenja i shvatanju njihove veličine. Na osnovu rečenog, mi nismo u stanju spoznati suštinu i veličinu Budućeg svijeta, Dženneta i Džehennema. Naše predodžbe o Sudnjem danu, Džennetu i Džehennemu slične su predodžbama i osjećanjima koje imamo na Ovom svijetu. Ukoliko nam se govori o Džehennemu i njegovom prženju, naša predodžba o njegovom prženju je poput toga kada se opržimo vatrom. Najviše što možemo zamisliti jeste predodžba koju stječemo kada rukom dodirnemo struju. Ili, ukoliko se govori o Džennetu i džennetskim blagodatima, mi ih predočavamo i osjećamo na nivou blagodati i užitaka koje smo na Ovom svijetu spoznali i nemamo viši osjećaj i predodžbu od ovog.

Granice ili domet čovjekovog uma jesu na tom nivou da on može imati predodžbu samo o onim stvarima koje je vidio ili posmatrao primjere toga, i to nakon što ih je upoređivao, a nema predodžbu ni sliku o stvarima koje nije vidio. Zbog ove ograničenosti shvatanja, opažanja i rada čovjekovog uma, za objašnjenja svojstava i specifičnosti Budućeg svijeta nema drugog načina nego da se predstavljaju u kalufima koji su slični onome što ljudi na Ovom svijetu opažaju – inače ljudi nikada ne bi shvatili te specifičnosti. Zbog toga je moguće da su te specifičnosti ublažene nekoliko miliona puta da bi se na horizontu naših opažanja i shvatanja odslikale i da bi bile djelotvorne. U suprotnom, ukoliko bi bile iznad našeg opažanja i shvatanja, ne bi na nas utjecale jer se ne bi mogle opaziti ni shvatiti.

Prema već rečenom, u Kur'anu i predajama veličina Dženneta, Džehennema, blagodati i kazne nastoje se opisati u kalufima s kojima su ljudi upoznati. Vidimo da se Božiji Poslanik, s.a.v.a., u ovoj predaji, s ciljem objašnjenja veličine Dženneta i Džehennema, koristi ovom metodom.

 

 

[1] Nehdžul-belaga, govor 184.

[2] Nehdžul-belaga, govor 184.

[3] Biharul-envar, sv. 60, str. 83 i 85, štampan u Iranu.

[4] El-Hadždž, 2.

  • 23 Novembra, 2019