Husejn, a.s., sejjid šehida, predvodnik džennetlija

Husejn, a.s., sejjid šehida, predvodnik džennetlija

Husejn^[1] je bio sin Alija i Fatime, unuk časnog Poslanika, s.a.v.a. Poslanik je njega i njegovog brata Hasana zvao svojom djecom.^[2]

Predstavio ih je kao predvodnike mladića Dženneta.^[3]

Husejna je smatrao svojim, a sebe Husejnovim.^[4]

Također je govorio da će onoga koji voli Husejna i Bog voljeti.^[5]

Husejna i njegovog brata Hasana je predstavio kao svoja dva mirisna cvijeta Ovoga svijeta.^[6]

Upravo Husejn je bio jedna od pet osoba koja se nalazila ispod Poslanikovog, ogrtača^[7] kada je spušten ajet-tathir^[8] (o pročišćenju) i njegova čistoća je bila zagarantovana od strane Uzvišenog Gospodara.^[9]

Husejn je bio i jedan od članova Poslanikovog Ehli bejta, a Ehli bejt je, pored Kur'ana, jedan od dva velika amaneta Božijeg Poslanika, s.a.v.a., koje je ostavio svom ummetu za samoočuvanje od zablude^[10] i za koje je puno napominjao da se paze.^[11]

Između ostalog, Husejn je bio jedan od članova porodice zbog koje su spušteni ajeti sure Dahr (od petog do šesnaestog).^[12]

Uopće, bio je jedna od najomiljenijih osoba kod Poslanika^[13] i Poslanik je rekao da će biti u ratu protiv onoga koji je u ratu s Husejnom.^[14]

 

---

[1]Husejn ibn Ali ibn ebi Talib el-Kureši el-Hašimi ebu Abdullah es-Sibt eš-Šehid (4–61. h. / 625–680. god.) sin hazreti Fatime, rođen je trećeg ša'bana, treće godine po hidžri. Nakon oca i brata on je treći imam iz Poslanikove porodice.

[2]Sunenu-t-Tirmizi, kitabu-l-menakib, br. 3769 i 3772; Mustedreku-s-sahihejn, sv. 3, me'rifetu-s-sehabe, br. 4827 i 4829.

[3]Sunenu–t–Tirmizi, kitabu–l–menakib, br. 3768 i 3781; Sunenu ibn Madže, kitabu–l–mukeddime, br. 118; Musnedu Ahmed, br. 11200, 11224 i 22819; Mustedreku–s–sahihejn, sv. 3, me‘rifetu–s–sehabe, br. 4841-4833; Ensabu–l–ešraf, sv. 8, str. 185. S obzirom da svi koji budu u Džennetu biti će mladi to znači da je Husejn, a.s., predvodnik ili sejjid svih džennetlija.

[4]Sunenu–t–Tirmizi, kitabu–l–menakib, br. 3775; Sunenu ibn Madže, kitabu–l–mukeddime, br. 144; Mustedreku–s–sahihejn, sv. 3, me‘rifetu–s–sehabe, br. 4873; Subulu-l-huda, sv. 11, str. 73.

[5]Sunenu–t–Tirmizi, kitabu–l–menakib, br. 3775; Sunenu ibn Madže, kitabu–l–mukeddime, br. 143 i 144; Mustedreku–s–sahihejn, sv. 3, me‘rifetu–s–sehabe, br. 4829.

[6]Sahihu–l–Buhari, kitabu–l–fedail, br. 1371 i kitabu–l–edeb, br. 5648; Sunenu–t–Tirmizi, kitabu–l–menakib, br. 3770; Usdu–l–ġabe, sv. 1, str. 497.

[7]Sunenu–t–Tirmizi, kitabu–l–menakib, br. 3787; Mustedreku–s–sahihejn, sv. 3, me‘rifetu–s–sehabe, br. 4759-4763.

[8]El-Ahzab, 33.

[9]Sahihu Muslim, kitabu–l–fedail, br. 2424; Mustedreku–s–sahihejn, sv. 3, me‘rifetu–s–sehabe, br. 4759-4762.

[10]Sunenu–t–Tirmizi, kitabu–l–menakib, br. 3788; Mustedreku–s–sahihejn, sv. 3, me‘rifetu–s–sehabe, br. 4765 i 4769.

[11]Sahihu Muslim, kitabu–l–fedail, br. 2408.

[12]Tefsiru-l-Kurtubi; Tefsiru-r-Razi; Tefsiru-ś-Śe'lebi; Tefsiru-n-Nesefi; El-Keššaf; El-Alusi…

[13]Sunenu–t–Tirmizi, kitabu–l–menakib, br. 3782.

[14]Sunenu ibn Madže, kitabu–l–mukeddime, br. 145; Mustedreku–s–sahihejn, sv. 3, me‘rifetu–s–sehabe, br. 4767 i 4768.