Imam Mehdi, a.s., u predajama ehli sunneta (III)

Autor: Abdurrahim El-Musevi
Izvor: Imam Mehdi, a.s., u predajama ehli sunneta
Share

Imam Mehdi, a.s., u predajama ehli sunneta (III)

Imamovo ime i rod (1)

Ko pomno prati vjerodostojne predaje o imenu i rodu hazreti Mehdija u knjigama Ehli sunneta, vidi da, pored toga što su te predaje mnogobrojne, one utvrđuju jednu činjenicu, a to je da se rod hazreti Mehdija vraća Božijem Poslaniku, s.a.v.a., da je on iz Ehli bejta, a.s., da je jedan od dvanaest bezgrešnih Imama, a.s., i da je on zapravo posljednji od njih po imenu Muhammed ibn Hasan ‘Askeri, sin Alija Hadija, sina Muhammeda Dževada, sina Alija Ride, sina Musaa Kazima, sina Džafera Sadika, sina Muhammeda Bakira, sina Alija Sedždžada, sina Husejna šehida na Kerbeli, sina Alija ibn Ebu Taliba, neka je Božiji blagoslov i mir na sve njih. On nosi nadimak El-Mehdi El-Muntezar – Iščekivani Mehdi – što se podudara s vjerovanjem imamijskih šija. Ovdje ćemo ukazati na primjere tih predaja o njegovom imenu i rodu.

  1. Mehdi je kinanijskog, kurejšijskog i hašimijskog roda.

Preneseno je od Katada: „Upitao sam Se'ida ibn Musejjiba je li Mehdi istina i potvrdno mi je odgovorio. Zatim sam upitao iz kojeg je roda i dobio odgovor da je iz Kenane, iz Kurejša, iz Beni Hašima.“[1]
2. Mehdi je Abdulmuttalibov potomak

Ibn Madže je zabilježio od Enesa ibn Malika: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., je govorio: ‘Mi, Abdulmuttalibova djeca, prvaci smo stanovnika Dženneta: ja, Hamza, Ali, Džafer, Hasan, Husejn i Mehdi.’“[2] Iz ovog se vidi da je Mehdi potomak Abdulmuttalibove djece.

  1. Mehdi je Ebu Talibov potomak.

Preneseno je od Sejfa ibn ‘Umejra: “Bio sam kod Ebu Džafera Mensura, pa mi on, bez prethodnog razgovora o tome, reče: ‘O Sejfe ibn ‘Umejr, mora biti jedan glasnik s neba koji će dozivati u ime jednog čovjeka iz potomstva Ebu Taliba.’ Upitah ga: ‘Život bih dao za tebe, Zapovjedniče vjernih, prenosiš li ti ovo?’ i odgovori mi: ‘Da, tako mi Onog u Čijoj je ruci moja duša, jer sam to čuo svojim ušima!’ Ja primijetih da nisam prije čuo taj hadis, ali mi on potvrdi: ‘O Sejfe, doista je to istina, i kad se to desi, mi ćemo biti prvi koji će mu se odazvati. Znajte da će poziv biti za čovjeka koji će poticati od sinova našeg amidže!’ Zatražih pojašnjenje: ‘Je li taj čovjek iz potomstva Fatime?’ i dobih odgovor: ‘Da, o Sejfe. Da ga nisam lično čuo od Ebu Džafera Muhammeda ibn Alija (Imama Bakira, a.s.), ne bih ga prihvatio, makar mi svi stanovnici Zemlje to govorili, ali u pitanju je Muhammed ibn Ali!’“[3]

Ovaj hadis potvrđuje da je Imam Mehdi potomak Ebu Taliba.

  1. Mehdi je iz Ehli bejta, a.s.

Preneseno je od Ebu Se’ida Hudrija da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., govorio: „Neće nastupiti smak svijeta sve dok ne Zemlja bude puna tlačenja i nepravde“ i dodao: „Potom će se pojaviti čovjek iz moga potomstva ili iz moje porodice koji će Zemlju ispuniti jednakošću i pravdom onako kako je bila ispunjena tlačenjem i nepravdom.“[4]

Sličan hadis prenesen je od Abdullaha (Ibn Omera), koji prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., govorio: „Neće nastupiti smak svijeta sve dok ne bude vladao jedan čovjek iz moje porodice čije je ime slično mom imenu.“[5]

Preneseno je od Imama Alija, a.s., da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., govorio: „Mehdi je jedan od nas, Ehli bejta, kojeg će Allah u jednoj noći pripremiti za vlast.“[6]

  1. Mehdi je potomak Božijeg Poslanika, s.a.v.a.

Preneseno je od Abdullaha ibn Omera da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., govorio: „Na kraju vremena će se pojaviti čovjek iz mog potomstva, njegovo ime je kao moje ime, njegov nadimak je kao moj nadimak. Ispunit će Zemlju pravdom onako kako je sad ispunjena nepravdom. To je Mehdi.“[7]

Imam Mehdi, a.s., u predajama ehli sunneta (II)

Imam Mehdi, a.s., u predajama ehli sunneta (IV)

[1] El-Mekdisi Eš-Šafi’i, ‘Ikdu-d-durer fi ahbari-l-muntezar, str. 42–44; El-Hakim, El-Mustedreku ‘ala-s-sahihajn, sv. 4, str. 553; El-Hejsemi, Medžme'u-z-zevaid, sv. 7, str. 115.

[2] Sunenu Ibn Madže, sv. 2, str. 1368, poglavlje pojave Mehdija; El-Mustedreku ‘ala-s-sahihajn, sv. 3, str. 211; Es-Sujuti, Džem'u-l-dževami’, sv. 1, str. 851.

[3] ‘Ikdu-d-durer fi ahbari-l-muntezar, str. 149–150.

[4] Ahmed ibn Hanbel, Musned, sv. 3, str. 424, hadis br. 10920; Musnedu Ebi Je’la, sv. 2, str. 274, hadis br. 987; El-Mustedreku ‘ala-s-sahihajn, sv. 4, str. 577; ‘Ikdu-d-durer fi ahbari-l-muntezar, str. 36; Mevaridu-d-damaan, str. 464, hadisi br. 1879 i 1880; Ibn Haldun, El-Mukaddime, sv. 1, str. 250; Džem'u-l-dževami’, sv. 1, str. 902; Kenzu-l-ummal, sv. 14, str. 271, hadis br. 38691; Jenabi'u-l-mevedde, str. 433, poglavlje 73.

[5] Musnedu-l-Bezzaz, sv. 1, str. 281; Musned, sv. 1, str. 376; Sunenu-t-Tirmizi, sv. 4, str. 505; El-Mu'džemu-l-kebir, sv. 10, str. 135, hadis br. 10221; Tarihu Bagdad, sv. 4, str. 388; ‘Ikdu-d-durer fi ahbari-l-muntezar, str. 38; Metalibu-s-su'ul, sv. 2, str. 81; El-Bejan fi ahbari sahibi-z-zeman, str. 91; Feraidu-s-semtajn, sv. 2, str. 327; Ed-Durru-l-mensur, sv. 6, str. 58; Džem'u-l-dževami’, sv. 1, str. 903; Kenzu-l-ummal, sv. 14, str. 271, hadis br. 38692; Burhanu-l-muttekin, str. 90, poglavlje 2.

[6] Ibn Ebu Šejba, El-Musannaf, sv. 8, str. 678; Ibn Hammad, El-Fiten; Musned, sv. 1, str. 84; Tarihu-l-Buhari, sv. 1, str. 371; Sunenu Ibn Madže, sv. 2, str. 1367, poglavlje 34, hadis br. 4085; Musnedu Ebi Je’la, sv. 1, str. 359, hadis br. 465; Hiljetu-l-evlija, sv. 3, str. 177; Ibn ‘Adi, El-Kamil fi du'efai-r-ridžal, sv. 7, str. 2643; El-Firdevs, sv. 4, str. 222, hadis br. 6616; El-Bejan fi ahbari sahibi-z-zeman, str. 100; ‘Ikdu-d-durer fi ahbari-l-muntezar, str. 183, poglavlje 6; El-‘Ilelu-l-mutenahije, sv. 2, str. 2856, hadis br. 1432; Feraidu-s-semtajn, sv. 2, str. 331, hadis br. 583; Mizanu-l-i'tidal, sv. 4, str. 359, hadis br. 9444; El-Mukaddime, sv. 1, str. 396; Tehzibu-t-tehzib, sv. 11, str. 152, hadis br. 294; Es-Sujuti, El-Havi lilfetavi, sv. 2, str. 213; Ed-Durru-l-mensur, sv. 6, str. 58; Džem'u-l-dževami’, sv. 1, str. 449; El-Džami'u-s-sagir, sv. 2, str. 672, hadis br. 9243; Es-Sava'iku-l-muhrike, str. 163, poglavlje 511; Kenzu-l-ummal, sv. 14, str. 264, hadis br. 38664; Burhanu-l-muttekin, str. 87, poglavlje 1, hadis br. 43; Mirkatu-l-mefatih, sv. 9, str. 349; Fejdu-l-kadir, sv. 6, str. 278, hadis br. 9243.

[7] Tezkiretu-l-havas, str. 363; ‘Ikdu-d-durer fi ahbari-l-muntezar, str. 43, poglavlje 1; Ibn Tejmija, Minhadžu-s-sunne, sv. 4, str. 86–87.

  • 4 Decembra, 2019