Maloljetnička delikvencija

Autor: MUHAMMED TAQI FALSAFI
Izvor: MLADI SA STANOVIŠTA RAZUMA I OSJEĆANJA
Share
Maloljetnička delinkvencija

Po pitanju delinkvencije i kriminala kod maloljetnika situacija je specifična. Dječak od dvanaest godina obavezan je izbjegavati svaki vid grijeha, kriminal i zločin i čuvati čistim svoje tijelo i dušu od svih prljavština. Međutim, ako kojim slučajem počini neko kriminalno djelo, sudija neće sprovesti kazneni postupak i izvršiti šerijatsku kaznu nad njim, zato jer on još uvijek nije odrastao i punoljetan čovjek, a šerijatska kazna se izvršava samo nad punoljetnim i odraslim osobama. Istovremeno, šerijatski sudija ne može u potpunosti ni zanemariti njegovo skretanje i protivzakonito djelo, niti ga može kao maloljetno dijete potpuno pomilovati i osloboditi od krivnje. U takvim slučajevima sudija će ga ukoriti i u skladu s počinjenim kaznenim djelom odrediti određene popravno-kaznene mjere.

Prenosi se da je Imam Sadik, a.s., o maloljetniku koji stupi u nedozvoljenu seksualnu vezu s odraslom ženom rekao: “Za dječaka koji još nije postigao punu zrelost i punoljetstvo kazna je ukor, a punoljetna žena koja je počinila s njim zinaluk bit će kažnjena punom šerijatskom kaznom.”[1]

Također se prenosi da je imam Sadik, a.s., rekao: “Šerijatska kazna se neće izvršavati nad djetetom (koje je počinilo kazneno djelo), nego će ono biti kažnjeno ukorom.”[2]

Adolescencija je poput novog rođenja, kojim dijete napušta skučeni i ograničeni prostor djetinjstva i prelazi u široki i moćni svijet mladosti. Iako novorođenče još od prvog dana u kontinuitetu raste i razvija se, a njegova umijeća i sposobnosti se jedno za drugim potiču i usavršavaju, najveći i najbrži rast koji zahvata cjelokupno ljudsko biće i organizam događa se tokom drugog rođenja, odnosno tokom razdoblja adolescencije. Adolescencija razotkriva sve skrivene mogućnosti i sposobnosti čovjeka čineći ih realnim.

Sve promjene koje se dešavaju u tzv. drugom rođenju možemo smjestiti unutar tri glavna razdoblja, a to su: adolescencija, razvoj i mladost.

Iako pitanje adolescencije i promjena koje u njoj nastaju spada u domen biologije, zbog činjenice da je vrijeme adolescencije vrijeme buđenja i procvata osjećanja, a tek stasali tinejdžeri u pogledu ponašanja, morala i psihe stupaju u posebnu fazu, pitanje adolescencije se našlo u središtu zanimanja psihologije i pedagogije.

Naučnici koji se bave prirodnim naukama izučavaju pubertet s gledišta biologije i bioloških procesa koji se u to doba odvijaju, dok psiholozi i etičari razmatraju i izučavaju vrijeme adolescencije s psihološkog i pedagoškog gledišta.

“Različiti obzori svijeta adolescencije: Period adolescencije koji čini poseban dio našeg života, sam po sebi je potpun, ali i veoma složen. To je svijet koji nije zatvoren i izolovan – s jedne strane, vezan je za doba djetinjstva koje se nalazi prije njega, a s druge za doba zrelosti i punoljetstva koje dolazi nakon njega. Pored toga on posjeduje samo sebi svojstvene sisteme i kretanja. Istraživanju pitanja vezanih za adolescenciju moguće je pristupiti s različitih stanovišta – postoji poseban dio biologije koji se bavi istraživanjem adolescencije, ali on zanima i psihologiju, pedagogiju, pa čak i etiku. Prema tome, da bismo stekli ispravnu i cjelovitu sliku adolescencije, morat ćemo proučiti različite vidove ove pojavnosti.”[3]

 

[1] Mustedrek, str. 223.

[2] Isto

[3] Šta znamo o pubertetu?, str. 11.

  • 28 Jula, 2019