Mjerila razumijevanja istine o Imamu Aliju I

Mjerila razumijevanja istine o Imamu Aliju I

Pored toga što je Poslanik na dan Gadira i na drugim mjestima i u drugim prilikama različitim riječima i obraćanjima na sasvim jasan i razumljiv način Alija predstavio kao svoga halifu nasljednika, ima također i drugih iskaza koji podrazumijevaju Alijev hilafet.

Poslanik, s.a.v.a., ima namjeru odrediti mjerila i standarde kako bi islamsko društvo u pogreškama i u slučajevima kada se izmiješaju istina i zabluda i kada je običnom čovjeku teško odvojiti istinu od zablude, uzevši u obzir ove standarde, razumjelo istinu i klonilo se od zablude. U ovim hadisima Poslanik Alija predstavlja kao svjetlo upute, mjerilo vjerovanja, mjeru istine.

U skladu s ovim hadisima, Ali nije običan predvodnik, već Božanski predvodnik, čije su riječi i djela mjera i standard. Ispravno djelo je ono djelo koje on čini, istina je ono što on priča, ispravna strana je ona strana na kojoj on stoji. Svako ko nije u njegovim redovima, nije s istinom.

Ljubav

Jedno od mjerila koje može naznačiti vođu islamskog društva nakon Poslanika jeste mjera ljubavi Poslanika prema pojedincima. Koliko se prenosi o stanjima i odnosima muslimana i o događajima iz prvih dana islama, i iz onoga što prenosioci hadisa ostaviše kao uspomenu iza sebe, činjenica je da Poslanik nikoga nije volio koliko Alija,[1] i to toliko da je Ibn Hadžer u knjizi Sava'ik napisao:

“Ali je bio najvoljeniji čovjek Poslanikov.”[2] Ne samo da ga je volio već je bodrio i ostale muslimane da ga vole i da mu budu prijatelji, naglašavajući to kao uzvišeno stanje.[3]

Nekada bi govorio: “Bog ga voli više od mene.”[4] Ili: “Najvoljeniji čovjek kod Boga je Ali.”[5] Ashabima bi govorio: “Bog mi je rekao: ‘Voli četvoricu ashaba jer i Ja ih volim.’ ‘Ko su to?’, upitaše ashabi, ‘Mi bismo voljeli da smo među njima’, pa im odgovori: ‘Znajte da je Ali jedan od njih.’ Zatim je neko vrijeme šutio, pa ponovio: ‘Znajte da je Ali jedan od njih.’ i ušutio je.”[6]

Također je govorio:

 يُحِبُّ اللّهَ وَ رَسُولَهُ وَ يُحِبُّهُ اللّهُ وَ رَسُولُهُ

“Bog i Njegov poslanik vole Alija, a Ali voli Boga i Njegovog poslanika.”[7]

Enes ibn Malik priča:

“Donijeli su pečenu kokoš Poslaniku, a on diže ruke i reče: ‘Bože, pošalji onog koga vole Bog i Njegov poslanik.’ U tom trenutku Ali pokuca na vrata. Zbog toga što sam više volio da je to neko od Ensarija, rekoh mu: ‘Poslanik ima posla.’ On se vrati, ali nakon određenog vremena ponovo dođe i pokuca. Ponovo sam rekao iste riječi i on se ponovo vrati, ali nedugo zatim i po treći put dođe i pokuca na vrata. Poslanik mi onda reče: ‘Enese, pusti ga da uđe, jer mislio sam upravo na njega.’”[8]

Pored ovoga, kao argument za ljubav prema njemu spominju se osobine i vrline kojima se slične ne spominju ni za koga drugog:

• Prijateljstvo s Alijem prijateljstvo je s Bogom i Poslanikom, a mržnja prema Aliju mržnja je prema Bogu i Poslaniku.

Od Ibn Abasa se prenosi da je jednog dana Poslanik izišao držući Alijevu u svojoj ruci i rekao:

“Znajte! Svako ko gaji mržnju prema Aliju, on mrzi Boga i Poslanika, a svako ko Alija voli, pa on voli Boga i Poslanika.”[9]

Poslanik, s.a.v.a., je rekao Aliju:

 يَـا عَلِيُّ! أَنتَ سَيِّدٌ فِي الدُّنيَا وَ سَيِّدٌ فِي الآخِرةِ، حَبِيبُك حَبِيبِي وَ حَبيبِي حَبيبُ اللّهِ وَ عَدُوُّكَ عَدُوِّي وَ عَدُوِّي عَدُوُّ اللّه وَالْوَيلُ لِمَنْ أَبْغَضَكَ بَعْدِي

“Ti si i na dunjaluku i na ahiretu velikodostojnik, tvoj prijatelj i moj je prijatelj, a moj prijatelj Božiji je prijatelj. Tvoj neprijatelj i moj je neprijatelj, a moj neprijatelj Božiji je neprijatelj. Teško onom ko poslije mene bude tebe mrzio.”[10]

 يَا عَلِيُّ، مُحِبُّكَ مُحِبِّي وَ مُبْغِضُكَ مُبغِضِي

“Ali, ko te voli voli i mene, ko te mrzi mrzi i mene.”[11]

• Ljubav prema Aliju povod je sreće.

Poslanik, s.a.v.a., je govorio:

“Svako ko bude volio mene i ovu dvojicu (Hasana i Husejna) i njihovog oca i majku, na Ahiretu će biti sa mnom.”[12]

Također je govorio:

“Svako ko želi u životu i u smrti biti poput mene i da bude u vječnom džennetu kojeg je Allah obećao, neka voli Alija ibn ebi Taliba.”[13]

Govorio je i:

“Džebrail me je obavijestio: ‘Stvarni sretnik je onaj koji bude volio Alija za života i nakon toga; nesretnik pravi je onaj koji bude Alija mrzio za života ili nakon toga.”[14]

Ibn Abbas prenosi da je jedanput upitao Poslanika:

“O, Poslaniče! Ima li spasa od Vatre? ” On mu je rekao da ima pa je Ibn Abbas upitao šta je to i dobio odgovor:

“Ljubav prema Aliju ibn Ebi Talibu.”[15]

• Ljubav prema Aliju je dobro djelo.

Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

 حُبُّ عَلِيٍّ بْنِ أَبِي طَالبٍ يَأْكُلُ السَّيِّئَاتِ كَما تَأْكُلُ النَّارُ الحَطَبَ

“Ljubav prema Aliju guta loša djela kao što vatra guta drva.”[16]

Također je rekao:

 عُنْوَانُ صَحِيفَةِ المُؤْمِنِ عَلِيٌّ بنُ أَبِي طَالِبٍ

“Na vrhu liste vjernikovih djela nalazi se ljubav prema Aliju ibn ebi Talibu.”[17]

• Nijedno se djelo ne prima bez ljubavi prema Aliju.

Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

 لَو أَنَّ عَبْدًا عَبَدَ اللّه أَلْفَ عَامٍ وَ أَلفَ عَامٍ وَ أَلفَ عَامٍ بَينَ الرُّكْنِ وَ المَقَامِ ثُمَّ لَقَى اللّه، عَزَّ وَ جَلَّ، مُبغِضًا لِعَلِيٍّ بنِ أَبِي طَالِبٍ وَ عِتْرتِي أَكَبَّهُ اللّه عَلَى مِنْخَرَيهِ فِي النَّارِ

“Ukoliko bi čovjek hiljadu godina i hiljadu godina i hiljadu godina ibadetio svome Gospodaru između rukna i mekami Ibrahima, ali sve to bilo uz mržnju prema Aliju ibn Ebi Talibu i prema mojoj porodici, kada bi stao pred Boga na Sudnjem danu, On bi ga licem bacio u džehennemsku vatru.”[18]

Također je rekao:

 يَـا عَـلِـيُّ، لَو أَنَّ أُمَّتِي صَامُوا حَتَّى يَكُونُوا كَالْحَنَايَا وَ صَلُّوا حَتَّى يَكُونُوا كَالأَوْتَارِ ثُمَّ أَبْغَضُوكَ لَأَكَبَّهُمُ اللّه عَلَى وُجُوهِهِمْ فِي النَّارِ

“Ali! Ukoliko bi moj ummet toliko postio da bi im se struk usukao poput luka u strijele, i ukoliko bi toliko klanjali namaz da im oči istoče, ali tebe budu mrzili, Bog bi ih licima u Vatru bacio.”[19]

• Mržnja prema Aliju nespojiva je s ljubavi prema Poslaniku.

Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

 يَا عَلِيُّ، مَنْ زَعَمَ أَنَّهُ يُحِبُّنِي وَ هُوَ يُبغِضُكَ فَهُوَ كَذَّابٌ

“Ali! Laže onaj koji misli da me voli kada mrzi tebe.”[20]

• Mržnja prema Aliju nespojiva je s vjerovanjem.

Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

 مَن زَعَمَ أَنَّهُ آمَنَ بِي وَ مَا جِئْتُ بِهِ وَ هُو يُبغِضُ عَلِيًّا فَهُو كَاذِبٌ لَيسَ بِمُؤْمِنٍ

“Svako ko misli da me voli i da vjeruje u mene i u ono s čime sam došao, kada mrzi Alija, on je lažac, on nije vjernik.”[21]

• Mrziti Alija je nevjerstvo.

Poslanik, s.a.v.a., je kazao:

“Svako ko umre s mržnjom prema tebi, otišao je s ovoga svijeta kao nevjernik. Međutim, sudit će mu se kao muslimanu.”[22]

Ima mjesta usredsrediti se na ovaj hadis, malo ga analizirati.

Kada je riječ o poravnanju računa s nevjernicima na Sudnjem danu, postoje dva mišljenja: prvo, da će nevjernici biti kažnjeni zbog nevjerstva, ali neće biti kažnjavani zbog propuštanja da čine ono što je obavezno da čini jedan musliman, kao što neće biti kažnjeni ni zbog toga što su činili ono što je islamom zabranjeno, jer takvo poravnanje računa pripada onome ko se nije zaprljao nevjerstvom. U suprotnom, uz prisustvo nevjerstva svaki se ostali grijeh smatra malenim.

Drugi stav je da će nevjernicima biti suđeno zato što su bili nevjernici i nisu ispravno vjerovali, a i zbog djela. S aspekta akaida, tj. uvjerenja, bit će kažnjeni zbog nevjerstva, a u području djela, bit će kažnjeni zbog svakog grijeha koji su počinili i zbog svakog obaveznog djela koje su propustili učiniti. Zastupnici ovog mišljenja nude pravilo u kojem kažu: “Isto kao što će biti kažnjeni zbog načela vjere, biti će kažnjeni i zbog ogranaka vjere.” Spomenuti hadis kaznu onih koji mrze Alija precizira onako kako to prihvata drugi stav.

• Ljubav prema Aliju pokazatelj je vjerovanja, a mržnja pokazuje licemjerstvo.

Poslanik, s.a.v.a., je rekao Aliju, a.s.:

 لا يُحِبُّكَ إِلَّا مُؤْمِنٌ وَ لا يُبغِضُكَ إِلَّا مُنافِقٌ

“Ne voli te niko osim vjernika i ne mrzi te niko osim licemjera.”[23]

Hazreti Ali, a.s., je govorio:

“Tako mi Allaha, Poslanik mi je rekao da me voli samo vjernik i da me mrzi samo dvoličnjak.”[24]

Upravo zbog ovoga ashabi su govorili:

“Mi smo licemjere prepoznavali u neprijateljima Alijevim.”[25]

 

---

[1] El-Mustedreku ‘alas-Sahihajn, tom III, str. 155.

[2] Es-Savaiku el-muhrike, str. 187, hadis 2; Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 145, hadis 36457; Zahairul-‘ukba, str. 62.

[3] Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 143, hadis 36448.

[4] Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje LVIII, str. 324, hadis 252; Tarihu Dimešk, tom II, str. 159, hadis 646.

[5] El-Mustedreku ‘alas-Sahihajn, tom III, str. 130; Usdul-gabe, tom IV, str. 111.

[6] El-Mustedreku ‘alas-Sahihajn, tom III, str. 130; Es-Sava'iku el-muhrike, str. 188, hadis 5.

[7] El-Mustedreku ‘alas-Sahihajn, tom III, str. 132; Es-Sava'iku el-muhrike, str. 187, hadis 2; Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 123, hadis 36393; str. 162, hadis 36493.

[8] Usdul-gabe, tom IV, str. 11; Sunenu Tirmizi, tom V, str. 595; Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 166, hadis 36505; str. 167, hadis 36508; Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje XLII, str. 209, hadisi 165-167; Manakibu Ibn Magazeli, str. 156-175, hadis 189-212.

[9] Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 109, hadis 36358.

[10] El-Mustedreku ‘alas-Sahihajn, tom III, str. 128

[11] Ibid., str. 130; Es-Sava'iku el-muhrike, str. 197, hadis 17; Manakibu Ibn Magazeli, str. 96, hadis 233.

[12] Usdul-gabe, tom IV, str. 110.

[13] El-Mustedreku ‘alas-Sahihajn, tom III, str. 128.

[14] Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 145, hadis 36548.

[15] Tarihu Bagdad, tom III, str. 161.

[16] Tarihu Bagdad, tom IV, str. 195; Tarihu Dimešk, tom II, str. 103, hadis 610.

[17] Tarihu Bagdad, tom IV, str. 410; Es-Sava'iku el-muhrike, str. 193, hadis 32; Manakibu Ibn Magazeli, str. 243, hadis 290.

[18] Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje LXI, str. 332, hadis 257; Tarihu Dimešk, tom I, str. 148, hadis 182.

[19] Tarihu Dimešk, tom I, str. 145, hadis 179.

[20] Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 122, hadis 36392; Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje XXII, str. 134, hadis 96.

[21] Tarihu Dimešk, tom II, str. 210, hadis 712.

[22] Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 159, hadis 36491.

[23] Sunenu Tirmizi, tom V, str. 601.

[24] Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 120, hadis 36385; str. 117, hadis 36529; Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje XXII, str. 130, hadis 92, 93 i 95; Es-Sava'iku el-muhrike, str. 188, hadis 8.

[25] El-Mustedreku ‘alas-Sahihajn, tom III, str. 129; Usdul-gabe, tom IV, str. 110; Es-Sava'iku el-muhrike, str. 188, hadis 8; Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 106, hadis 36347.