Najbolje sredstvo za odgoj mladih

Autor: Muhammed Taqi Falsafi
Izvor: Dijete sa stanovišta naslijeđa i odgoja
Share


Ako odgajatelji žele ostvariti svoj cilj i mlade odgojiti na ispravim temeljima, oni trebaju osmisliti svoje upute tako da mladi dobiju potrebu za njima, a njihovo sprovođenje u djelo shvate kao svoju neizbježnu obavezu te u cilju ostvarenja sreće i uspjeha u životu potpuno iskreno i sa zanimanjem sarađuju sa svojim odgajateljima.
Jedna od najboljih metoda kojom mlade privlačimo odgoju jeste rad na njihovoj samospoznaji. Ukoliko mladi sebe spoznaju i budu upoznati s osjetljivošću i opasnošću situacije u kojoj se nalaze, ukoliko povjeruju u gorku istinu da svjetiljka njihovog razuma tokom puberteta isijava veoma slabu svjetlost, a da su nasuprot tome njihovi osjećaji snažni i gorljivi, ako shvate da su neusaglašenost i nesklad između razuma i osjećanja u mladalačkom dobu najveća provalija koja im prijeti tokom života, ako budu znali da neki mladi vođeni svojim neodmjerenim i nerazumnim osjećanjima donose opasne i kobne odluke i posežu za nedopuštenim djelima te na taj način svoj život čine vječno nesretnim i turobnim, ako shvate da bez upute učenih i dobronamjernih odgajatelja nisu u stanju zdravi i sigurni proći pored provalija i bezdana koji ih vrebaju na tom putu koji traje nekoliko godina, tj. ukoliko prihvate činjenicu da za dostizanje sreće i blaženstva u životu trebaju odgajatelje i ispravne obrazovne upute, a da odbijanje i bježanje od poduka i pouka odgajatelja neće imati za posljedicu ništa do njihovu vlastitu nesreću i neuspjeh u životu, oni će objeručke prihvatiti te odgojne upute, odbaciti tvrdoglavost i svojeglavost i izvršavati poduke i pouke svojih odgajatelja s potpunom iskrenošću i zanimanjem.
Da bi mladi ljudi što bolje ostvarili samospoznaju reći ćemo nešto o ljudskom razumu, općenito, i razumu mladih, posebno. Nadamo se da će ova rasprava uvjeriti mlade ljude u nužnost prihvatanja islamskog odgoja i prihvatanje mudrih savjeta dobronamjernih i učenih ljudi.

Pitanje duše, razuma i misli, kako u prošlosti tako i danas, bilo je i ostalo jedno od najvažnijih filozofskih i psiholoških pitanja i u vezi s njim su postavljena mnoga pitanja. Neka od takvih pitanja su: je li ljudski razum nadmaterijalan i apstraktan ili nije ništa osim materije? Jesu li misli, kao ishodište cjelokupnog napretka čovječanstva, u stvari proizvod djelovanja moždanih ćelija, ili je mozak u odnosu na umovanje samo oruđe u rukama nadmaterijalne duše (ruh-e modžarred)? Nestaje li i duša s nestankom tijela ili duša ostaje da postoji i nakon smrti tijela? I druga slična brojna pitanja.

U prošlosti, mnogi filozofi i mudraci vjerovali su u apstraktnost duše i smatrali su da je izvorna snaga razumske percepcije odvojena od materije. Oni su u svojim filozofskim djelima predstavili svoje dokaze u cilju dokazivanja ovih stavova.

Ibn Sina kaže:
“Zaista supstanca koja je mjesto percipiranja inteligibilija nije tjelesno biće, niti je nešto što opstoji zahvaljujući tijelu.”

  • 14 Oktobra, 2019