Narušavanje dječije ličnosti
Narušavanje dječije ličnosti
Osjećaj niže vrijednosti. Svi mi poznajemo ljude koji pate od kompleksa niže vrijednosti. Bezbroj je ovakvih pojedinaca. U 90 posto slučajeva uzroke ovoj pojavi treba tražiti u djetinjstvu tih ljudi. U svakom slučaju, ovo osjećanje proizvod je svojevrsnih udara i tegoba koje je ličnost djeteta pretrpjela u trenutku kada su njegove društvene sklonosti bile u procvatu. Naravno, moguće je da su kasnije drugi razlozi pojačali i pooštrili ovaj osjećaj, ali njegova pojava, nesumnjivo, podudara se sa vremenom djetinjstva.
Zamislite majku koja vidi da joj je dijete uzelo prelijepu vazu sa njenog mjesta. Ona se sva onespokoji i naljuti zbog pomisli da je dijete moglo razbiti vazu. Da se ne bi tako nešto desilo, djetetu zabranjuje da ikada dodirne vazu, dok djetetova dadilja bez zapreka uzima omiljenu vazu. A ukoliko bi pak neki gost slučajno razbio istu tu vazu, ona bi iznijela hiljadu opravdanja kako ta vaza ionako nije ničemu vrijedila i kako se nije desilo ništa važno. Ovaj razočaravajući poredak stvari navodi dijete na zaključak da je jedino ono opasno za vazu i sav ostali namještaj, pa je, prema tome, ono niže i bezvrjednije stvorenje od ostalih.[1]
Da biste slijedili naredbu časnog Poslanika i da biste osigurali sreću svoga djeteta, obratite pažnju na hadis: “Poštujte svoju djecu i uljepšajte svoj odnos prema njima” i u svim razdobljima djetinjstva poštujte ličnost djece.
Ako dijete bude poštovano, kao posljedica toga ono će biti slobodnog duha, puno samopouzdanja i karakterno. Dijete koje od početka shvati svoju vrijednost, onoga dana kada preraste u odraslu ličnost postat će nezavisan član zajednice i neće osjećati u sebi nikakvu niskost ni bezličnost, a ni kompleks niže vrijednosti neće moći prodrijeti u njegovu dušu.
Islamski predvodnici, pored toga što su ljude svojim riječima poučili ispravnom načinu odgoja djeteta, praktično su i sami na svojoj djeci provodili isti taj program te ih odgojili sa najuzvišenijim odlikama. Da bi vam ova tema bila jasnija i da biste je zaokružili, ovom prilikom ću vam navesti primjere iz metodologije koju su koristili Poslanik i Imami u oživljavanju ličnosti i neovisnosti svoje djece.
Imam Ali, a.s., dok je bio dijete, odgajan je u krilu i u skutima časnog Poslanika. Sve uzvišene ljudske osobine naučio je od Predvodnika islama. Život Imama Alija, vrijedan svake pažnje i ponosa, najbolje je svjedočanstvo kvaliteta odgoja koji je on prošao u svome djetinjstvu. Jedna od istaknutih odlika Alijeve ličnosti jeste njegov karakter i samostalnost volje, koju je u njemu mudro odgajao Muhammed, s.a.v.a., od najranijeg njegova djetinjstva. Iako Ali, a.s., ni u tjelesnom ni u duhovnom pogledu nije bio obično dijete, jer je u samoj građi njegove ličnosti bio položen poseban potencijal, neposredni Poslanikov nadzor imao je izvanredne učinke u otkrivanju tih unutrašnjih sposobnosti.
Onoga dana kada je Poslanik, s.a.v.a., poslan s poslanstvom Ali je bio dijete od deset godina, ali dijete koje je imalo ličnost potpunog čovjeka. Poslanik mu je tada ponudio islam i pozvao ga da prihvati ovu nebesku vjeru, čime je potvrdio dostojnost i veličinu ličnosti hazreti Alija. Imam Ali je, također, potpuno realno i s razumijevanjem obratio pažnju na poziv časnog Poslanika i slobodno i nezavisno na njegov poziv odgovorio.
[1] Ma ve farzandane ma, 56.
